Bio je ljubimac ženskog dijela publike. Visok, markantan, a s njim su uvijek negdje u blizini bile obožavateljice. Čak su ih zvali ‘Safinetama‘. On je, naravno, Marat Safin, bivši broj jedan. Suparnik naših Gorana Ivaniševića, Ivana Ljubičića, Marija Ančića... A od ove subote i novi trener Andreja Rubljova, velikog rivala Novaka Đokovića.
Tenisač koji je u karijeri polomio više od tisuću reketa danas živi neki sasvim drugi život.
U intervjuu za ruski portal sports.ru iznio je niz šokantnih detalja.-
Marate, kako si? - bilo je uvodno pitanje ruskog novinara.
- Odlično - uzvratio je Safin.
Čime se baviš u životu?
- Ni sa čim.
Pa kako vam izgleda dan?
- Zavisi. Idem na spavanje rano, već oko 22-23 sata, a dižem se između 8 i 10. Volim šetati i putovati, a tenis me ne zanima. Ponekad odem na neke veteranske turnire, ali i za to se moram pripremati dva tri tjedna. Shvatio sam da nema smisla da više igram. Zamislite, radite kao novinar, završite karijeru i onda ponovno radite posao koji ste do sada radili. Glupo, zar ne?
Dobro, ništa ne radite, ali valjda imate neki hobi?
- Putujem dosta. Bio sam u nekih šest, sedam zemalja. U Francuskoj, Španiji, Italiji, SAD-u, Peruu... Kada mi je dosadno, negde otputujem. Kada mi se putuje, ostanem u Moskvi i odmaram.
Kako se opuštate?
- Ništa ne radim. Ostanem sam. Niko mi ne treba. Svima treba neko društvo, a meni je najdraže kada sam sam, kada mi niko ne smeta.
Koje je najbolje mjesto na kojem si bio?
- Peru me osvojio. Posebno Machu Picchu. Oduvijek je bilo nekih dilema jesu li ga ljudi uopće gradili, a sada je i meni jasno. Čak i tamošnji vodiči sumnjaju da je djelo čovjeka. Vjerujem da postoji i druga strana priče.
Vanzemaljci?
- Ne želim reći "da", ali kada vidite tu građevinu, onda vam je jasno da je građena na isti način kao i piramide u Egiptu. Ne vjerujem da ljudi mogu tako nešto napraviti. Uostalom, ne vjerujem da smo sami u svemiru.
Dobro, promijenio si se. A kako tumačite da ste i dalje vjerni posjetitelj Ibize i Mallorce?
- Pa... nisam više tamo tako često. Ali dolazak na Ibizu ne znači da se morate napiti i tulumariti. Postoji i druga strana Ibize, mnogo mirnija. Plivanje, ronjenje, odlična hrana, sport... Zapravo, samo pet posto ljudi na Ibizi ide na zabave.
Što te čini sretnom?
- Mogućnost izbora. Kad možeš raditi što god želiš, a da ne ovisiš ni o kome drugom.
A novac?
– Nikad nisam vidio sretnog čovjeka u Maybachu ili u vili od “milijun” kvadrata. Novac ne može kupiti sreću i zdravlje.
Rekli ste da vjerujete da nismo sami u svemiru. Dakle, vjerujete da postoje drugi svjetovi?
- Znam da postoji. Suludo je misliti da postoji samo naš svijet.
Što se događa u tim drugim svjetovima?
- Postoji mnogo svjetova, uostalom, nije li to Stephen Hawking znanstveno dokazao? Siguran sam da u svemiru postoje različiti oblici života i potpuno je glupo misliti da smo jedini kada znamo da postoji nekoliko trilijuna galaksija.
A ima li svijeta gdje su Isus i Muhamed?
- To je drugo pitanje.
Ne vjeruješ u religiju?
- Religija ne postoji. To je izmišljotina stvorena za kontrolu ljudi. Ne želim nikoga uvrijediti, ali sve mi je jasno. Zar stvarno netko misli da Isus i Sotona sjede negdje i odlučuju što će se dogoditi "dolje". To je glupo!
Kako stojiš s novcem?
- Dosta mi je toga. Nekome treba 10 milijardi dolara za život, nekome 10 milijuna, a nekome puno manje.
Ne kupujete skupu odjeću?
- Zašto bih kupovao kad u običnim dućanima ima super stvari. Tamo se oblačim.
Ali imate i četiri auta?
- Dvije su od mojih roditelja, jedna od sestre. Moj je samo džip.
Što je s tvojom ogromnom kućom?
- Kupio sam je davno. Mogu si priuštiti živjeti kako god želim i jako mi se sviđa susjedstvo u kojem živim. Volim šetati i zašto ne bih kupio kuću gdje želim?
Je li ta kuća bačen novac?
- Nemam pojma. Ali mrzim brojati tuđi novac. Ostavite ljude na miru, neka rade što hoće. Svatko sam kroji svoju sudbinu. Mnogi su ljubomorni, love novac, žele se naglo obogatiti, a onda se razbole. A novac ne možeš ponijeti sa sobom u grob.
Jeste li u mladosti bili nešto drugačiji?
- Nije istina, poslu sam uvijek pristupao ozbiljno. Imao sam veliku odgovornost, morao sam prehraniti obitelj. Nitko mi nije dao novac. Govorilo se da sam lijen, da tenis ne shvaćam ozbiljno, a jedini problem mi je što me ozljede uništavaju. Jednu bi godinu igrao, a drugu propustio... Zadnja ozljeda mi je bio slom noge i tada sam odlučio da je gotovo. Tko zna, da se to nije dogodilo, možda bih još igrao.
Vrlo ste smireni, ali na terenu ste se ponekad ponašali kao potpuni luđak?
- Puno toga se promijenilo. Iskusniji sam, stariji, naučio sam i shvatio neke stvari u međuvremenu. još uvijek učim.
Imaš li puno prijatelja?
- Nemam uopće prijatelja.
Kako je to moguće?
- Ne želim prijatelje. Uživam kada sam sam.
A djevojka, supruga?
- Nemam ni devojku, ni suprugu, već duže vreme. I ne želim, nemam nikakvih potreba.
Ne želite ozbiljnu vezu?
- Ne želim nikakvu vezu. Ali to je nemoguće...
Zašto? Pa svi imaju nekakvih fizičkih potreba?
- Ne, hvala. Ne želim biti u vezi i točka.
Dobro, ali kad ste s djevojkom u vezi tjedan dana, zna li ona da od te veze nema ništa?
- Ma ne mogu izdržati ni tjedan dana. Obožavam svoj život i ne želim graditi vezu ni sa jednom ženom. Imam potpunu slobodu i želim raditi ono što god ja hoću. I ne, nijedna me nije razočarala, jednostavno se ovo dogodilo. Bio sam u jednoj dugačkoj vezi i sada uživam u slobodi. Mir, tišina... To je to!
Šta je sa seksom? Barem na jednu noć, kako nađeš takvu devojku?
- Pa ti vjerojatno to znaš bolje od mene, ti si mlad. Tebi krv "dolje" ključa, meni ne.
A šta je s vašom kćerkom?
- Nemam kćer.
Pa javna je tajna da je Eva Jakubovskaja vaša kći.
- To ljudi misle, to novine pišu. Ali što ja mogu... Teško im mogu zabraniti, ja samo znam da nemam kćerku.
A što ako ona kaže da "Marat je moj tata".
- Neće reći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....