Bio je Mister Turizma Hrvatske, nakon čega je pobijedio na svjetskom izboru u Dominikanskoj Republici. Phillip Kleva potom se okušao i u glumi, publika ga pamti po ulogama u serijama "Zabranjena ljubav", "Villa Maria", "Obični ljudi", a onda je odlučio nastaviti graditi glumačku karijeru u Americi. Tamo je glumio s "fatalnom zavodnicom" Kim Cattrall u drugom dijelu filma "Seks i grad", no usprkos glamuru koji ga je okruživao, odlučio se vratiti u rodnu Kostrenu. Danas je, priznaje nam, najsretniji kad mu susjed ostavi svježe mlijeko na prag.
Phillip Kleva štošta nam je otkrio u intervjuu koji nam je dao, od toga kako se ispočetka snalazio u Americi do toga kako i zašto se odlučio vratiti u rodnu Kostrenu i što ga danas najviše veseli.
Bio si Mister turizma Hrvatske, pa onda Mister turizma svijeta. Kako je započela tvoja modeling karijera i što ti je donijela pobjeda na tom izboru?
– U tom sam razdoblju zaista jako uživao jer je sve to krenulo kao hobi koji se s vremenom pretvorio u posao. Nakon što sam postao Mister turizma Hrvatske, otišao sam na svjetski izbor u glavni grad Dominikanske Republike, Santo Domingo, i tamo osvojio titulu Mistera svijeta. To mi je bilo stvarno veliko priznanje i nešto na što sam iznimno ponosan. Koliko znam, i danas sam ostao jedini hrvatski mister sa svjetskom titulom još od osamostaljenja države, tako da ta pobjeda za mene ima jednu posebnu težinu. Ta mi je titula doslovno otvorila mnoga vrata u svijetu modelinga – od snimanja svjetskih kampanja i rada u Milanu, pa sve do nošenja revija, glume i dobivanja uloga u serijama.
Uživao u popularnosti u Hrvatskoj
Glumio si i u serijama "Zabranjena ljubav", "Villa Maria", "Obični ljudi"... Što ti je donijelo to iskustvo?
– To mi je iskustvo donijelo baš puno lijepih stvari, a prije svega jednu posebnu vrstu popularnosti u kojoj sam tada, iskreno rečeno, jako uživao. To su tada bile najgledanije i najvažnije domaće sapunice, a ljudi su ih pratili s ogromnim interesom. Znali su me često zaustavljati na ulici i oslovljavati me imenom lika kojeg sam glumio, što mi je bilo posebno zabavno.
Naime, serije su se snimale mjesecima unaprijed, a kako se ja nikada nisam volio gledati na televiziji, do trenutka emitiranja bih već gotovo i zaboravio što smo snimali. Reakcije gledatelja su bile sjajne, osobito kod tinejdžera i starijih ljudi koji su me potpuno poistovjećivali s likom iz serije. Bilo je tu puno simpatičnih situacija, od besplatnih ručkova, kava i pića, do spontanih susreta s ljudima koje i dandanas pamtim s osmijehom.
Prije koliko godina si se odselio u Ameriku, gdje i zašto, što je bilo presudno da se odseliš?
– Moj prvi pravi doticaj s Amerikom dogodio se kada sam imao 17 godina, kroz program razmjene učenika tijekom srednje škole. Tada sam živio u Cincinnatiju u Ohiju s jednom divnom obitelji od koje sam naučio puno o zajedništvu, ljubavi i obiteljskim vrijednostima. To je bilo potpuno drukčije iskustvo od New Yorka; išao sam u katoličku gimnaziju, upoznao novu kulturu, drukčiji način života i školovanja. To me je jako oblikovalo i proširilo mi vidike.
Što se tiče same odluke o preseljenju, ona je u meni oduvijek postojala jer je Amerika upisana u moju obiteljsku priču. Dio moje rodbine živi u New Yorku, obiteljske korijene vežemo i uz Pennsylvaniju, gdje mi je pokopan pradjed. Moj nono je bio pomorac koji je plovio na liniji Rijeka – New York, a moja mama je tamo išla u školu. I s tatine strane pradjed je živio u Americi i bio je vrlo uspješan. Odmalena sam gledao hollywoodske filmove, maštao o tom životu i oduvijek znao da jednog dana želim tamo živjeti i izgraditi taj američki san.
Čime si se bavio u Americi, što te se najviše dojmilo?
– Dok sam studirao u Americi, radio sam kao barmen, a kasnije kao voditelj u jednom poznatom klubu vikendima, jer zbog fakulteta nisam mogao više od toga. To mi je bio prvi pravi doticaj s njihovim načinom rada i tu sam brzo osjetio da se trud, energija i ustrajnost tamo zaista isplate.
Nakon fakulteta zaposlio sam se u jednoj marketinškoj firmi. Bilo je tu i pokušaja da se ozbiljnije bavim glumom, ali sam vrlo brzo shvatio da je svijet audicija i castinga iznimno neizvjestan. New York strahovito puno košta; živio sam na Manhattanu, plaćao visoku rentu i zato sam se morao usmjeriti na poslove koji su mi donosili konkretnu profesionalnu stabilnost. Ono što me se u Americi najviše dojmilo je upravo ta dinamika života i spoznaja da su mogućnosti zaista goleme, ali pod uvjetom da imate red, disciplinu i veliku upornost. To mi je dodatno učvrstilo osjećaj samostalnosti i pokazalo mi koliko čovjek može rasti kada se makne iz svog poznatog okruženja.
Kad ti je bilo najteže?
– Uvjerljivo najteže mi je bilo na samom početku. Pojavio se onaj osjećaj koji Amerikanci zovu "homesick" – snažna nostalgija i nedostajanje obitelji s kojom sam jako povezan, posebno s majkom i bakom, mojom Nanom. Ta razdvojenost mi je uistinu teško padala. Trebalo mi je dosta vremena za prilagodbu jer je Amerika jedan potpuno drukčiji svijet, rekao bih – drugi planet.
Tamošnji način života nema gotovo nikakvih poveznica sa životom na koji smo mi ovdje na Balkanu navikli. Sve je potpuno drukčije i ta faza adaptacije je bila najizazovnija. Iako sam s jedne strane uživao u novim iskustvima, osobito teški bili su oni trenuci kada sam čekao zelenu kartu i zbog toga neko vrijeme nisam uopće mogao putovati u Hrvatsku.
‘Sad konačno znam gdje pripadam‘
U Americi si se i oženio, za američku glumicu Lashhawn. Jeste li i dalje u braku?
– Iskreno, ne znam zašto su pojedini mediji u Hrvatskoj svojedobno napisali da je moja bivša supruga glumica, jer ona stvarno nikada nije imala nikakve veze s glumom. Mi smo se vjenčali vrlo mladi, ja sam imao 23 godine, a ona 21. Oboje smo tada još uvijek bili studenti. Bili smo u braku šest godina, no danas više nismo zajedno.
Glumio si zavodnika u sceni s Kim Catrall u drugom nastavku filma "Seks i grad"; no ta scena nikad nije prikazana. Kako si prošao audiciju, tko te se najviše dojmio od ekipe sa seta i znaš li zašto ta scena nije nikad prikazana?
– Radilo se zapravo o "open call" audiciji za koju sam doznao preko medija, što znači da se mogao prijaviti praktički svatko. Pojavio sam se, prošao prvi krug vjerojatno na temelju izgleda, a zatim i drugi krug, probna snimanja, i na kraju dobio ulogu. Biti na setu tako nevjerojatno velikog i skupog projekta, gdje svaka minuta snimanja košta tisuće dolara, bilo je ogromno iskustvo.
Najviše me se dojmila ta razina produkcije, ali i sama Kim Cattrall. Scena s njom bila je prilično intimna i, kad danas o tome razmišljam, shvaćam da mi nije bilo lako, imao sam veliku tremu, ali odradio sam to maksimalno profesionalno. Zahvaljujući tom projektu dobio sam odličan honorar i postao član glumačkog sindikata SAG-AFTRA, što je bilo od presudne važnosti za moj daljnji rad u Americi. Zašto scena nije prikazana?
Iskreno, u filmskoj industriji se to često događa – snimi se puno materijala, a redatelj na kraju bira što ide u finalnu verziju. Neću lagati, bio sam jako razočaran. Svi domaći mediji su pisali kako Samantha ima zavodnika iz Hrvatske, bio sam na naslovnicama, a kad sam došao na premijeru i vidio da me nema na velikom platnu... bilo mi je iznimno teško. To mi ostaje kao jedno od najvećih razočaranja u životu.
Kad i kako, odnosno zašto si se odlučio vratiti u Hrvatsku?
– Moj odnos s Amerikom nije bio linearan; nisam tamo živio cijelo vrijeme bez prestanka od svoje 17. godine. Imao sam faza kada sam boravio u Hrvatskoj, pa se vraćao. Moj zadnji odlazak u Ameriku dogodio se 2023. godine. Odlučio sam si dati još jednu priliku da ponovno iskusim taj grad, iako su me i obitelj i prijatelji upozoravali da se New York jako promijenio nakon korone i da to više nije ista Amerika koju pamtim.
Međutim, nisam ih htio slušati jer sam znao da bih se cijeli život zapitkivao "što bi bilo kad bi bilo" i predbacivao si da nisam pokušao. Proveo sam tamo još više od godinu dana i vratio se kući točno prije godinu dana, 2025. godine. Mogu reći da su moji prijatelji bili u potpunosti u pravu. Taj New York više nema veze s onom energijom i atmosferom od prije 20 godina, grad se drastično promijenio. Ali drago mi je da sam otišao i uvjerio se sam, jer sada apsolutno više nemam nikakvih dilema o tome gdje pripadam.
Gdje danas živiš i što radiš?
– Danas živim u Kostreni, malom mjestu pokraj Rijeke u kojem sam i odrastao. To je kraj uz koji me vežu moji korijeni i kojem se uvijek rado vraćam. Također, jako sam ponosan na svoje istarske korijene i gotovo svaki vikend provodim u Istri. Život ovdje mi nevjerojatno odgovara jer je puno mirniji, ugodniji i kvalitetniji.
Nakon svega što sam prošao u životu, danas najviše cijenim balans, privatnost i svakodnevicu koja mi donosi unutarnji mir. Poslovno radim u jednoj marketinškoj firmi, a bavim se i nekretninama, što je dio moje obiteljske priče. To je odličan spoj poslova u kojima se dobro osjećam privatno i profesionalno. Što se tiče svijeta medija i glume, od toga sam se sasvim svjesno udaljio. Jednostavno sam odlučio da želim živjeti povučenije i mirnije, daleko od svijeta glamura, površnosti i svega onoga što uz njega ide.
Status koji je pregledan pola milijuna puta
Nedavno si objavio status na svojim društvenim mrežama koji je skupio gotovo pola milijuna pregleda, a u kojem si između ostalog napisao da te danas najviše veseli kad ti susjed na vrata ostavi svježe mlijeko. Što je za tebe sreća danas?
- Da, napisao sam jedan poduži status koji je naišao na nevjerojatno lijepe reakcije velikog broja ljudi, a u kojem sam pokušao objasniti razlog svog povratka iz Amerike. Sve više shvaćam da je prava sreća u stvarima koje se ne mogu kupiti i koje često uzimamo zdravo za gotovo.
Za mene je ogromno bogatstvo to što živim u okruženju u kojem ti netko na kućni prag može donijeti svježu domaću organsku hranu s nečijeg OPG-a, iz ruku vrijednih ljudi kojima vjeruješ.
To je u velikim gradovima poput New Yorka potpuni luksuz, dok je to ovdje srećom još uvijek stvaran i dostupan dio života. Sreća je za mene danas vrlo jednostavna: probuditi se s pogledom na more, živjeti miran život, imati svoj mali krug velikih ljudi i biti zdrav. Usrećuje me kad mi je obitelj blizu, kad imam druženja uz dobar ručak i čašu naše domaće malvazije. Što sam stariji, sigurniji sam da sreća nije u glamuru, već u miru, pripadanju i svakodnevnom osjećaju ispunjenosti. Zahvalan sam na tim malim stvarima koje čine moj život velikim.
Gdje se i u čemu vidiš u budućnosti?
– U budućnosti se prvenstveno vidim kao sretnog, zdravog i ispunjenog čovjeka okruženog obitelji. Moja jedina istinska ambicija je da moji bližnji i ja budemo zdravi te da živimo sa što manje stresa. Više uopće ne težim dramatičnim promjenama ni adrenalinu kakav sam nekad volio, već želim stabilan i jednostavan život proveden s ljudima koji mi najviše znače. Kroz svoja dosadašnja iskustva naučio sam da je unutarnji mir najveći luksuz koji čovjek može posjedovati.
Život tisućama kilometara daleko od kuće naučio me cijeniti obične privilegije za koje nismo ni svjesni koliko su velike, poput mogućnosti da natočiš i popiješ svježu vodu iz špine, što u New Yorku nije standard. U budućnosti se ne vidim u jurnjavi i dokazivanju, već isključivo u njegovanju onoga što imam i što me ispunjava. Želim ostati prisutan u trenutku, živjeti autentično u skladu sa samim sobom i biti zahvalan na svakom danu. Shvatio sam da je najljepša moguća budućnost ona u kojoj smo iskreno zadovoljni svojom sadašnjošću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....