pravna trakavica

Bivša vlasnica ‘ukletog‘ hotela u Dalmaciji: ‘Otac asa Formule 1 uzeo nam ga je na prevaru, a sve je smislila odvjetnica‘

Već tri desetljeća u Vodicama, u blizini INA-ine benzinske crpke stoji oronuli i napušteni objekt hotela ”Vodice”

 Nikša Stipaničev, Tom Dubravec/Cropix

Već tri desetljeća u Vodicama, u blizini INA-ine benzinske crpke stoji oronuli i napušteni objekt hotela "Vodice" koji "trune" zahvaljujući nevjerojatnoj pravnoj trakavici koja se sve ove godine odigrava oko vlasništva nad tim objektom, a u koju je bio upleten i državljanin Austrije Johann Berger, otac nekadašnjeg asa Formule 1 Gerharda Bergera.

Prema riječima Radojke Katić, vlasnice i odgovorne osobe tvrtke "Župa-horizonti", koja je ranih 90-ih bila vlasnik navedenog hotela koji s dvorištem zauzima nešto manje od dvije tisuće četvornih metara, sve je počelo kada se njen bivši i danas pokojni suprug Joško Župa pristao biti jamac izvjesnom Željku Ratkoviću koji je imao tvrtku "Ratraco" registriranu u Opatiji. On je, naime, Župi rekao da mu treba jamac kako bi od Bergera na leasing kupio 12 kamiona.

– Ovdje se radi o tome da je nepostojeća pravna osoba naplatila, preuzimanjem našeg hotela u Vodicama, nepostojeće potraživanje u postupku ovrhe u kojem je svaka radnja koja se obavila pravi kriminal. Ja sam jedina bila vlasnica firme "Župa-horizonti", a priča oko te hipoteke je počela kada su mog pokojnog bivšeg supruga na prijevaru krajem lipnja 1994. godine u petak popodne u tri i pol sata doveli u šibenski sud da potpiše to založno pravo, a on nije bio ni vlasnik ni ovlaštena osoba firme.

Kako se naša tvrtka bavila kamenom i imali smo zemljište na Braču, tih godina je Joško došao u kontakt s Bergerom koji je imao nekakve planove oko ulaganja u Hrvatsku, no to se nije ostvarilo. Pojavio se Ratković, došao je na vrata po nečijoj preporuci, tražio posao i poslije nekog vremena se pojavio s Bergerom govoreći o tom nekakvom jamstvu.

Joško je tada meni rekao za to i po savjetu odvjetnika smo odlučili da nikakva hipoteka ne dolazi u obzir i da nećemo biti jamci za te kamione. Poslije ga na prijevaru dovode u Šibenik i on potpisuje taj zapisnik. Ja sam za ovu ovrhu saznala kad je već došlo do procjene vrijednosti nekretnine – govori nam Radojka Katić dok kraj nje sjedi njen sin Romano Župa koji je u vrijeme kad je ova saga počela imao tek godinu dana, a danas je odrastao čovjek.

I njena tvrtka i tvrtka "Ratraco" u međuvremenu su otišle u stečaj i brisane su iz sudskog registra.

image

Radojka Katić i njen sin Romano nastavljaju se boriti za svoj hotel novim sudskim tužbama i kaznenim prijavama

Tom Dubravec/Cropix

Zrakoplovom u planinu

Bergera je u tom trenutku zastupala zagrebačka odvjetnica Renata Plešnar koja je, po Radojkinim riječima, sve to vodila i isplanirala. Njeno ime kasnije se spominjalo i u hrvatskim medijima u kontekstu svjedočenja na suđenju u aferi "Hypo Leasing Steiermark" u kojoj je ta austrijska tvrtka lošim ulaganjima, uz ostalo i u Hrvatskoj, izgubila na desetke milijuna eura.

Dakle, nakon što je u šibenskom sudu krajem lipnja 1994. godine Župa potpisao da svojim novcem i nekretninama garantira za firmu "Ratraco", tri godine kasnije Berger stariji pogiba, kada se 9. srpnja 1997. godine privatnim zrakoplovom zabio u planinu u općini Langkampfen, u austrijskoj pokrajini Tirol. Nekoliko mjeseci ranije, po pisanju austrijskih medija, bio je nepravomoćno osuđen na pet godina i četiri mjeseca zatvora jer je na prijevaru od jedne austrijske banke uzeo kredit od 17 milijuna tadašnjih DEM.

– Kad je firma dobila to rješenje o potpisanom jamstvu, žalili smo se i sud je to odbacio, pa smo pokrenuli postupak za brisanje založnog prava, i to smo dobili i zaboravili na to. No, 1995. godine odvjetnica Plešnar pokreće ovrhu u ime Bergera kao fizičke osobe, a kad je on umro samo na njegovo ime dodaje oznaku GmbH (naš d.o.o.) i nastavlja ovrhu bez obzira na to što je, a to je pravomoćno sudski i utvrđeno, "Ratraco" 1996. godine riješio svoje dugove prema Bergeru – veli naša sugovornica.

Da je tome tako potvrđuje i presuda Visokog trgovačkog suda koji je 18. rujna 2012. godine potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2011. godine kojom se, pak, utvrđuje da "Župa-horizonti" nisu bili jamac "Ratracu". Odbili su nalog za namirenje novčane tražbine iz rješenja o ovrsi koji je, pak, izdao Trgovački sud u Zagrebu 7. listopada 1999. godine, a radilo se o 14 i pol milijuna austrijskih šilinga, odnosno više od milijun eura, koje je u ime Bergera tražila odvjetnica Plešnar.

image

Hotel "trune" zahvaljujući nevjerojatnoj pravnoj trakavici koja se sve ove godine odigrava oko vlasništva nad tim objektom

Nikša Stipaničev/Cropix

Zagrebački Trgovački sud je, naime, utvrdio kako je "Sporazumom i rješenjem od 24. lipnja 1994. kod Općinskog suda u Šibeniku vjerovnik Johann Berger kao fizička osoba za osiguranje svog potraživanja prema društvu "Ratraco" d.o.o. po osnovi 12 ugovora o leasingu, uknjižio založno prava u korist Johanna Bergera na nekretninama zalogodavca "Župa-horizonti" s pravom namirenja iz založene nekretnine uz zabranu zalogodavcu raspolaganja založenom nekretninom.

Nadalje je utvrđeno da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno kako je Sporazum o hipoteci bez pravnog učinka te da Berger GmbH "nije dokazao postojanje bilo kakve obveze tuženika (ŽUPA-HORIZONTI) vezano za ugovore o leasingu s trećom osobom, jer u ugovoru o leasingu broj 94080 nema potpisa tuženika kao jamca, a ugovor o jamstvu je morao biti u pisanom obliku".

– Prvostupanjski sud ističe i da je tužitelj (Berger GmbH) izdao potvrdu da je njegov dužnik "Ratraco" d.o.o. ispunio svoju obvezu plaćanja... – navodi se u odluci VTS-a koji je odbio žalbu odvjetnice Plešnar. Ona, pak, nije odustajala pa od Vrhovnog suda traži reviziju ove presude VTS-a, a oni 22. srpnja 2014. godine odbijaju taj zahtjev i potvrđuju odluku Visokog trgovačkog suda.

Istovremeno, dok se odvija "saga" na trgovačkim sudovima, "Župa-horizonti" vodi bitku za brisanje uknjižbe prava vlasništva na hotel te tuži, kako firmu "Johann Berger", tako i tvrtku "Translog finanzierung und managment aktiengesellschaft-hoteli d.o.o". Naime, nakon što je Trgovački sud u Zagrebu već spomenutom odlukom od 7. listopada 1999. godine (koja je kasnije pobijena odlukama VTS-a i Vrhovnog suda i to nakon što je DORH podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti – op.a.) na temelju vjerodostojne isprave odredio ovrhu nad hotelom "Vodice", ovrhu provodi šibenski Općinski sud.

image

Tvrtka "Župa-horizonti" je ranih 90-ih bila vlasnik Hotela "Vodice"

Nikša Stipaničev/Cropix

Uknjižavanje vlasništva

Rješenjem od 15. svibnja 2001. godine dosuđuju nekretninu firmi "Johann Berger" kao ovrhovoditelju i kupcu, a ona na osnovu pravomoćnog rješenja o dosudi tijekom 2001. godine traži uknjižbu prava vlasništva, koju dobiva od Općinskog suda u Šibeniku 18. veljače 2005. godine. No, već krajem studenoga 2002. godine "J. Berger GmbH" prodaje hotel tvrtki "Translog..." koja se onda upisuje kao vlasnik krajem 2005. godine.

Zanimljivo je da po toj tužbi za brisanje prava vlasništva Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu presuđuje u korist "Župa-horizonti" i nalaže da se iz zemljišnih knjiga briše kao vlasnik firma "Translog..." te da se "uspostavi prijašnje stanje, odnosno upis prava vlasništva u korist "Župe-horizonti". Takvu odluku potvrđuje zadarski Županijski sud 18. rujna 2012. godine.

Utvrdili su da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćno u listopadu 2003. godine stavio izvan snage svoje rješenje o ovrsi iz 1999. godine u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene ovršne radnje koje je u postupku ovrhe proveo Općinski sud u Šibeniku. To znači da se, ako je rješenje o ovrsi ukinuto pravomoćno 2003. godine, "Berger" nikako nije mogao uknjižiti kao vlasnik 2005. godine, a samim time niti kasnije "Translog...".

I biogradski i zadarski sud zaključili su da je "u času uknjižbe prvotuženika (Bergera – op.a.) pravni osnov na temelju kojeg je bio uknjižen stavljen izvan snage" na temelju spomenutog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, no da unatoč tome Općinski sud u Šibeniku nastavlja s provedbom ovrhe i nalaže provedbu uknjižbe prvotuženika. Zaključeno je da niti "Berger" niti "Translog" nisu bili "savjesni stjecatelji" jer su u trenutku knjiženja i prodaje znali za to rješenje o zaustavljanju ovrhe i da time "prestaje pravni osnov za uknjiženje vlasništva".

Naravno, odvjetnica Plešnar koja zastupa obje tvrtke, nije odustajala nego je tražila reviziju na Vrhovnom sudu čije vijeće, pak, samo dva mjeseca nakon što su njihovi kolege iz drugog vijeća presudili da nije bilo duga Župe prema Bergeru, donose odluku kojom ukidaju presude zadarskih sudova tvrdeći da su suprotne pravnom shvaćanju Ustavnog suda te dopuštaju da "Translog" ostane uknjižen kao vlasnik hotela.

Tako je i danas, a u međuvremenu se Radojka Katić i njen sin Romano nastavljaju boriti za svoj hotel novim sudskim tužbama i kaznenim prijavama.

image

Hotel s dvorištem zauzima nešto manje od dvije tisuće četvornih metara

Nikša Stipaničev/Cropix

‘Provalila je u nekretninu i potpuno je devastirala‘

Za komentar cijele ove situacije upitali smo i odvjetnicu Renatu Plešnar koja nam je pismeno odgovorila kako je "ovrha koju spominjete dovršena 2001. godine".

– Dakle prije 23 godine. Ja sam zastupala ovrhovoditelja. U toj ovrsi iskorištena su sva pravna sredstva i svi pravni lijekovi (redovni i izvanredni) na Županijskom sudu u Šibeniku, Vrhovnom sudu RH i Ustavnom sudu RH. Dakle, sve pravosudne instance su odlučivale o toj ovrsi.

Ne vidim ništa sporno u tom postupku, a smatram da su i sve pravosudne instance postupale sukladno važećim propisima.

Gospodin Johann Berger preminuo je 1997. godine i nisam ga zastupala. Ne mogu komentirati sudske odluke, niti smijem iznositi svoje osobno mišljenje o sudskim odlukama, jer za to mogu biti i kažnjena.

Još uvijek zastupam društvo "Translog finanzierung und management aktiengesellschaft d.o.o.", a vezano uz navodnu potvrdu o plaćanju dugovanja "Ratraco" d.o.o., savjetujem vam da pozorno pročitate tu potvrdu kako biste utvrdili u koju svrhu je ta potvrda izdana i potvrđuje li ona doista plaćanje.

Prema informacijama kojima ja raspolažem, dugovanje nije podmireno. Gospodin Ratković – koji je bio vlasnik i direktor tvrtke "Ratraco" d.o.o. koja je također zbog stečaja brisana iz sudskog registra – po mojim spoznajama prijatelj je i poslovni partner gospođe Katić i njenog supruga Joška Župe, a ja sam ga upoznala kada su sklapali posao s mojom strankom 1994. godine.

Prije toga ga nisam znala, niti s njim imam ikakve kontakte. Komentar gospođe Katić da tvrtka "J. Berger GmbH" ne postoji doista me čude, jer se ona osobno dopisima obraćala njima u Austriju, u kojima je napadala mene tvrdeći da ja bez njihova znanja vodim sudski postupak, što mi je nevjerojatno i zastrašujuće.

Doista, uz sve portale Europske unije nije uopće problem utvrditi je li neko trgovačko društvo u Europskoj uniji postoji ili ne, te je li mijenjalo naziv. Žalosno je što gospođa koja vam se obratila poistovjećuje odvjetnika i stranku, što ne poštuje odluke sudova, što je pokušavala na neprimjerene načine utjecati na donošenje sudskih odluka i nakon svega, provalila u nekretninu u ime tvrtke "Župa-horizonti" d.o.o. i potpuno je devastirala.

Nadam se da sam vam odgovorila, koliko mi je dopušteno i da ćete prije pisanja članka dobro provjeriti tvrdnje gospođe koja vam se obratila i dala na uvid selektirane dokumente – odgovorila nam je odvjetnica Plešnar.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2026 00:14