Nakon lokalnih izbora, smjene vlasti i u vrijeme kada se navršava 50. obljetnica hrvatskog proljeća, pokucali smo na vrata već pomalo zaboravljenog asa naše političke scene – Ivana Škarića.
Bio je aktivni svjedok tih turbulentnih vremena, kao i kasnijih promjena 1991., odnosno 2000. godine. Od 1997. do 2001. godine obnašao je dužnost splitskoga gradonačelnika i bio istaknuti dužnosnik HSLS-a. Potom je otišao u diplomaciju, a povratkom iz nje u političku mirovinu. Živi i dalje na Bačvicama, a na razgovor nas je naručio u svoj omiljeni kvartovski kafić.
Izbjegavam javnost
Profesore, gdje ste, što radite? U javnosti vas nema često.
– Nema me u javnosti jer koliko god je moguće izbjegavam bilo kakvu javnost. Vodim privatni život, imam svoje društvo, gledam TV i filmove, pratim internet. Što drugo da vam kažem.
Iznenadili ste me kada ste u dogovoru za ovaj intervju rekli da prvo morate pitati kćer. Je li vam ona preuzela ulogu savjetnice, glasnogovornice ili...?
– Nije, nije, već eto da se ne izlažem javnosti. Javnost i mediji su čudni, jer dok kažeš tko si i što si, kako si, što zapravo misliš, "prošo voz". Vidiš kako se teško sastavlja vlada u Zagrebu i Splitu. Jednu rečenicu kažeš, oni ti napišu drukčije, drukčije protumače što si htio reći.
Svakako, politički više niste aktivni.
– Kada sam otišao u Kotor za generalnog konzula, raščistio sam s ovdašnjom politikom.
Na lokalnim izborima podržali ste dr. Zdeslava Benzona za splitskoga gradonačelnika. Je li to bila unaprijed izgubljena misija s obzirom na stanje u HSLS-u, pad rejtinga...?
– Ne mogu glasati za drugog jer sam uvijek, a i sada, formalno, vrlo vjerojatno, još član HSLS-a.
Nisu vas ispisali, niti ste vi sami to učinili?
– Nisu. A radije bih dao glas Benzonu nego nekom drugom. On je normalan, pametan, obrazovan, kulturan čovjek.
Je li imao ikakvu šansu?
– Nije. Znao sam i ja da je nema, ali on je to sam morao znati ili se trebao drukčije postaviti.
Što je to trebao drukčije, po vašemu mišljenju?
– Ah... Znao je da će kao sam biti gubitnik. A mogao je zatražiti više autonomije, kao što je i njegov prethodnik da ide s HDZ-om na listu. Da sam ja bio na njegovu mjestu, bio bih na listi HDZ-a i dobio bih mjesto. Tako bih sačuvao HSLS, jer ovako stranka nema nikakve šanse. On sam kao kandidat za gradonačelnika nije mogao puno toga postići. Vidjeli ste i kako stoje stvari s drugima.
Opara i Kerum
Je li vas iznenadio izborni rezultat Ivice Puljka?
– U dobrom dijelu jest. Ali sve je to zato jer HDZ nije imao pravog kandidata. Ne mislim ja ništa loše o Mihanoviću, naprotiv, ali to je odraz situacije unutar HDZ-a.
Je li nakon četiri godine Andre Krstulovića Opare i braka s Kerumom itko iz HDZ-a imao šansu?
– Nije, jer Opara nije ostavio nikakav trag ni u graditeljskom, ni u intelektualnom smislu. Inače pametan čovjek i to je prava šteta. Za njim kao gradonačelnikom je moralo ostati puno više toga. Nije i – gotovo. A kada me već pitate, najveće šanse imao je Kerum.
Kako, zašto? Gdje mu je zapelo?
– Pa, držim da nije igrao sveobuhvatno i mislio je da će dobiti puno više nego što je dobio. A da je odigrao još dva-tri poteza, da je neke druge vezao...
Tko mu je to trebao za pobjedu?
– Pa ja ne znam je li ova desna opcija bila uz njega. Puno detalja ne znam, nije me puno ni interesiralo. Što sam imao za kazati, kazao sam preko Benzona.
Neki analitičari kažu, a i ja se dobrim dijelom s tim slažem, da je Puljak pobijedio glasovima nekadašnjih HSLS-ovih birača, koji nisu ni lijevo ni desno, baš u nekom centru.
– Jest, i dobrim dijelom je taj dio otišao Puljku. HSLS je intelektualna stranka. To kažem bez namjere da uvrijedim druge. I sada smo mi imali Izvršni odbor u Splitu bolji nego HDZ ili SDP, a da ne govorim o drugim gradovima. Sve pravi intelektualci, ali je očito da se ne znaju postaviti u javnosti, predstaviti biračima. Pa meni su naši aktivni članovi govorili da će glasati za Puljka. Čim je Kerum otpao, znao sam da će on pobijediti.
Gradsko vijeće
Je li biračima najviše imponirao taj njegov životopis, najbolji od svih kandidata. Profesor, međunarodna karijera, odmjeren...
– Jest. Splićani su konačno dobili pravog intelektualca za gradonačelnika. On je pametan, obrazovan, a ako još bude pametno radio, može nešto napraviti.
Kako vam se čine njegovi prvi potezi? Najava doslovnog čišćenja grada, šansa svima, iako malo zapinje s većinom...
– Njegov je zadatak da u Gradskom vijeću okupi većinu i da ih nagovori da se Splićani napokon malo odreknu i sebe i svog egoizma, da razmišljaju i glasaju u korist grada. Jer, ako opet svatko bude vukao na svoju stranu i ako i njegovi i drugi budu navijali da se ne konstituira ili raspadne Vijeće, od Splita nema ništa.
Željena koalicija mu je dosta široka, od krajnje ljevice do desnice. Koliko će mu biti teško držati ih na okupu?
– Neće biti teško, ne bi trebalo. Ja sam imao također široko Vijeće. Rijetko kada je većina dolazila u pitanje, osim oko proračuna. Ali moji HSLS-ovci su tu krivi što sam dao ostavku i otišao. Ali ovo moram reći, jer nitko ne želi napisati: ja sam jedini gradonačelnik Splita koji je bio izabran po drugi put. Nakon dva-tri mjeseca dao sam ostavku i otišao sam u Kotor. Jedini, znači.
Doduše, tada još nije bilo neposrednih izbora.
– Istina. Ali za mene su jednoglasno bili svi članovi koalicije.
Narod me cijenio
Posljednji izbori bili su prilika za analizu svih splitskih gradonačelnika unatrag tri desetljeća. Po nekim analitičarima, niste dobro prošli, jer su vas svrstali više u neuspješnog nego uspješnog poteštata.
– Čisti promašaj. Ne znam tko su bili ti analitičari i što oni znaju o Splitu, ali ne zaboravite da je u moje doba napravljena moderna cesta do groblja i Stobreča. Sjećate li se kako se prije išlo? Tada nije bilo europskog novca, nije bilo kredita, već se sve moralo iz budžeta raditi i graditi, mjeriti se koliko si širok i dug. Ja mislim da sam od naroda bio dobro cijenjen gradonačelnik.
Za sebe ste voljeli reći da ste gradonačelnik graditelj. Spominjali biste uvijek i Put Supavla...
– Da. I Put Supavla sam napravio, kao i Đardin, pa Park Emanuela Vidovića...
Ima li nešto za čim žalite što niste napravili? Je li to famozni AFCO?
– Da, AFCO. Sve sam dao za njega, a kada sam vidio da arhitekti i urbanisti nisu "za", premda su ga oni stvarali, nisam ja, digao sam ruke od svega. Osim toga, bio je problem što jedna grupacija arhitekata nije bila uključena, oni su su se dobro organizirali i rušili projekt, svoje kolege, a ne mene. Mi smo imali pare. Ja sam bio u Zagrebu i provjerio sam preko američke ambasade tko su investitori. Nisu bili šarlatani, već su imali sredstva za sve što su govorili. Projekt bi odavno bio gotov, ali eto.
Glavna je zamjerka bila da bi se projektom ubio mediteranski Split, dobilo nešto umjetno.
– A što bi to bilo? Ovo kao nije umjetno?! Izmišljali su se kojekakvi problemi. Pa mi smo bili prvi koji su predvidjeli tunel od kolodvora s prvim izlazom na Bačvicama, a drugi krak bi išao na Gripe, kod tvrđave. Time bi gradsku špicu riješili vrlo elegantno, služili bi i gradu i građanima, kao i svima na putu za otoke. Drugi izlaz bi išao kod bolnica.
Pogledajte Rijeku
Da ste na Puljkovu mjesto, biste li i danas ustrajali na projektu?
– Bih. Da sam se kandidirao, to bi mi bio osnovni projekt. Gradio bih ga pod svaku cijenu. To je jedino rješenje za oživljavanje Istočne obale, a onda i gradskog prometa. Pogledajte kako grad izgleda. Ne možeš ući, ne možeš izaći. Rijeka je puna tunela i da Split sada počne graditi, trebat će mu 20 godina da ih stigne.
Ima li još što osim AFCO-a da biste Puljku savjetovali?
– Na javnim mjestima, koje bi odredili projektanti, napravio bih javna parkirališta. Split sada ima tri puta više automobila nego što je imao u moje vrijeme. Tri puta više. Gdje će ti automobili? Ne možeš ih spaliti i baciti. Nema druge nego graditi zgrade za aute, i to da se, što je više moguće, ide u zemlju. Na tvrđavi Gripe može se napraviti mjesta za dvije tisuće auta. Ionako je cijelo ono brdo, od "Koteksa" gore, za to predviđeno.
Osim toga, trebaju nam zgrade za obrazovanje i kulturu. Napravljeno je dosta toga, ali malo u odnosu koliko bi toga još trebalo biti. U Poljudu, gdje je bio PIS, napravit će svašta, ali bi prije svega trebalo parkirališta, garaže, pa onda tek stanove. Ja nemam auto, pa ne znam, ali mi vozači kažu da je situacija neizdrživa. Sve što trebam, a kako živim u gradu, odradim na noge.
Ajmo malo o HSLS-u. Čini se da je pao na povijesno najniže grane. Što mislite o Dariju Hrebaku kao predsjedniku?
– On drži Bjelovar i dobar je gradonačelnik.
A je li dobar za nacionalnu politiku?
– Oni koji ga znaju, što se radi u Bjelovaru, cijene ga. Nije on kriv što su HSLS-ovci u drugim sredinama zakazali, posvadili se, jedni išli sa SDP-om, drugi s HDZ-om, treći se ugasili. Da HSLS-a ima više u prostoru, i on sam bi bio vidljiviji. Sada je još i Čehok izgubio, otpao je znači Varaždin.
Budiša je prevaren
Jesu li za HSLS bili fatalni ti brakovi sa SDP-om i HDZ-om? Pitam vas to jer ste i sami rodonačelnik ideje koalicije sa SDP-om.
– Jesam. Koalicija se stvara kada želiš lakše vladati. Ja sam samo Budiši sugerirao da slobodno uđe u takvo što, ali je problem bio što je on stvari prepustio Račanu i izgorio.
Je li Budiša imao tu snagu?
– On kao on je imao. Ja njega i dalje cijenim kao najintelektualnijeg, najpametnijeg među političarima. Zašto je sve prepustio Račanu, zašto nije imao svoju Udbu (smijeh, op. Z.Š.), e to je problem. Njega su njegovi napustili.
Mislite na odmetnike iz Libre?
– Da, kao i to da je imao nesporazume s Vladom Gotovcem. Goran Granić i ekipa jedva su čekali da ostanu s Račanom. Ja to nikada ne bih napravio. Zato sam ja ovdje u Splitu bio glavni jer je HSLS bio jak. Naš ogranak je bio jači od HDZ-a i SDP-a zajedno.
Je li šestorka počela pucati nakon što je Budiša izgubio predsjedničke izbore od Mesića?
– Da. To je bio najgori udarac za stranku. Njega nije podržao SDP, iako je bio dogovor da on bude predsjednik, Račan premijer. Budiša je prevaren, nema druge.
Drugi put je navodno prevaran za mjesto predsjednika Sabora, kada je umjesto njega upao Zlatko Tomčić.
– Tu vam ne znam puno detalja. Zajedno s Velimirom Terzićem vodio sam stvari u Splitu, a u Zagrebu nas nitko ništa nije pitao.
Iako kažete da ste imali strašno jak ogranak...
– Da. Gore je uz Budišu bila njegova ekipa i on je određivao koga se trebalo staviti, a koga nije. Mi smo mu vjerovali, kao što mu ja i dandanas vjerujem. Budiša, Čičak, '71., to je moja izvorna ekipa.
Spašavali smo glavu
Hrvatsko proljeće navršilo je 50. obljetnicu. Kako biste tu postupili iz ove perspektive? Biste li opet podržali štrajk ili je tu bilo pomalo, što se kaže, i mladosti ludosti?
– Bih, iako se poslije toga počelo ljude zatvarati. Ja sam konkretno izgubio radno mjesto na Pravnom fakultetu. Iz nastave prebačen sam u knjižnicu. Oženio sam se, dobio dijete, bilo je šuti i trpi, gledaj dalje. Punih 20 godina sam bio u autu. Ali, za to vrijeme pročitao sam nešto što nikada ne bih. Osim toga, ostao sam u kontaktima sa svima koji su na scenu došli '91.
Je li Hrvatska kao država to trebala malo jače obilježiti.
– Naravno. To je sramota. Mi iz '71. bili smo bez partije, vojske, policije. Protiv nas je bila i partija, i vojska, i policija.
Podržavali su vas Savka i Miko.
– Mi smo podržavli njih, oni nas nikada. To slobodno napišite. U njima smo prepoznali ljude koji žele slobodnu Hrvatsku. Nisu nas podržali koliko su mogli, ali su i brzo pali nakon Karađorđeva. Trebalo je bježati od njih (smijeh, op. Z.Š.). Smijenjeni su i nije bilo šanse da komu mogu pomoći. Ni mi na terenu nismo mogli ništa. Spašavali smo glavu kako god je tko mogao. Ne znaš ti kako je to bilo. Koje si ti godište?
'72.
– Rođen? Pa što me onda pitaš gluposti?!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....