Da pitate kojeg studenta ili samca u tuđem gradu, ili možda neki mladi par, kakav bi krov nad glavom željeli, vjerojatno bi svaki od njih vrisnuo na stančić koji vam danas predstavljamo. To je upravo ono što im treba, mali ugodni prostor u kojem je sve formirano i posloženo za normalan život. A to podrazumijeva da imate gdje skuhati, spavati, gledati televiziju, popiti kavu s prijateljima, tuširati se, zatvoriti se u wc, da imate gdje oprati i osušiti robu, oprati posuđe u perilici, spremiti odjeću u ormar...
Ima još toga što čini normalan život a što bi trebalo stati u jedan životni prostor i sada se vama dok ovo čitate "šire vizije" i negdje u glavi zbrajate kvadrate misleći kako bi sve to trebalo stati u četrdesetak, pedesetak... i tko zna koliko još metara četvornih. Ali pogledajte fotografije i pokušajte pogoditi o kolikom stanu je riječ.
Evo, kazat ćemo: 23 metra četvorna!
Riječ je o stančiću bombončiću koji je osmislila i projektirala splitska arhitektica Mira Matulović Burazin. Kaže da joj je trebalo vremena dok je sve u milimetar posložila, jer u tako malom stanu, u kojem mora biti sve što čovjeku treba, ne smije se "prijeći granica" ni za milimetar. I na kraju, evo, uvjerili smo se i mi kako treba stvari dati u ruke onome tko zna, u ovom slučaju arhitektici koja nam je svaki detalj obrazložila.
Dakle, riječ je o doista stančiću usred Zagreba, u Martićevoj ulici. Stan je zadnji na katu zgrade građene šezdesetih godina, koja, srećom, nije pogođena lanjskim potresom u glavnom gradu. Ima pristojnu visinu stropa i francuske prozore koji gledaju upravo na Martićevu.
Vlasnici stana su arhitekticu doveli u potpuno zapušten i derutan prostor s jednostavnom željom da se stan dovede u funkciju. To je, pak, značilo rušenje svega i obnavljanje krovne ravne terase, koja baš i nije bila u dobrom stanju.
Arhitektica kaže kako su zbog toga morali spustiti strop za 10 centimetara, ali to nije nimalo ugrozilo unutrašnji prostor s obzirom da je i sada visina pristojna – 2,5 metara.
Kad se sve ogoljelo i izbacilo van, obnovljeni su zidovi, provedena nova struja, uvedeno podno grijanje i sve što podrazumijeva potpunu obnovu prostora. I to je dio projekta preuređenja, a ono što se vidi i što je nama najzanimljivije, a arhitektici je oduzelo najviše vremena, jest opremanje stana u onaj milimetar koji smo već spomenuli. Koliko je to točno izračunato i postavljeno, čak se ni ne može predočiti fotografijama jer je nemoguće prostor obuhvatiti jednim klikom. Zato ćemo vam sve objasniti.
Stan je otprilike četvrtastog tlocrta ukupne površine 23 kvadrata, kako smo već rekli, a u njemu su sada ulazni dio, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, kupaonica i WC. U svim tim nabrojenim "prostorijama" smješteni su i ormari i uređaji. Ali kako? I koliko uopće ormara može stati?
– Ormari su svugdje. U kupaonici iznad WC-a je ormar za bojler, kraj stropa još je jedan ormar koji se ne vidi. Ormar ima sa sobne strane, a s one u dnevnom prostoru, gdje je i televizija, ima nekoliko sprema. Pokraj kreveta je niša s policama i tajnom spremom koju otkrijete kad podignete jednu policu. Kuhinja ima spreme u elementima i u šanku – objašnjava Mira Matulović Burazin.
Ormar u spavaćoj sobi dubok je 55 centimetara, doznajemo dalje. Dubina odgovara širini zimske jakne, pa se tu ništa neće ni gužvati ni gnječiti. Taj ormar je zapravo i pregrada između spavaće sobe i dnevnog prostora. S druge strane tog ormara pregrade su nove spreme, a između njih televizijski ekran. U spavaćem dijelu su već spomenute police i komoda, a krevet je moguće i podignuti kako bi se dobio dodatni prostor ako zatreba.
Sada dolazimo i do onoj najvažnijeg dijela koji ovaj stan čini funkcionalnim, a riječ je o mjerama. Sve je tu napravljeno po mjeri, izvan svakih standarda. Naime, u cijelom stanu, samo su uređaji, sofa i stolice kupljeni gotovi, ali i tu s ustupkom da su strojevi birani u manjim dimenzijama, i perilica sa sušilicom i perilica posuđa. A sve ostalo je "po mjeri". Krevet i madrac su naručeni u širini od 155 centimetara.
Sve po mjeri podrazumijeva dobre majstore, kvalitetu, ali i cijenu. Pa ipak, kako doznajemo od arhitektice, ukupan trošak preuređenja stana, od projekta, preko grubih radova pa sve do kupnje bešteka, bio je oko 20.000 eura. A tu je baš sve ubrojeno.
I na koncu, kad se podvuče crta i još jednom baci pogled na tonove koji prevladavaju, bijele plohe i svijetlo drvo, pa još funkcionalnost svake rupice, možemo zaista reći da je to stan kao san, toplo gnijezdo za jednu ili dvije osobe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....