Pojavu gubitka seksualne želje u braku tijekom godina terapeuti drže normalnom pojavom; ipak, "Men‘s health" piše da je – ako intimnih odnosa nema više mjeseci ili dulje od godinu – gotovo nemoguće reanimirati takvu vrstu tjelesne bliskosti.
No što je sa stabilnim vezama ili brakovima u kojima je jedna osoba postala manje zainteresirana za spolno općenje od druge? Ljubav je neupitna, no potreba za seksom mlaka, zbog čega partner(ica) pati?
Odgovore smo potražili kod iskusne psihoterapeutkinje Andree Čvrljak, kroz čiju je ordinaciju prošlo jako puno parova različitih generacija, od onih mladih do zrelijih.
Kod većine njih je i seks "zaškripao"; nekad je to bilo kao akutna posljedica ovisnosti, nekad zbog menopauze, bilo je i slučajeva apstiniranja zbog jednostavne tehničke okolnosti – izbivanja partnera zbog posla, i drugog.
Koliko brak ima smisla bez seksa, ako to nije obostrani "film"? Je li patnja zbog neutažene seksualne žudnje "optimalno trpljenje" ili nešto na što ne treba pristati, makar i po cijenu razvoda?
Evo što kaže naša sugovornica.
– To je svakako pitanje koje ne treba podcijeniti, naime disbalans u očekivanjima i veliki polaritet po pitanju seksualne aspiracije može biti problem u kontekstu veze ili braka, dakle zajednice koju ne želimo olako razvrgnuti. Za početak, treba utvrditi razlog "ohlađenja" jedne strane; možda je posrijedi prolazna kriza, menopauza, bolest ili svađa – dakle, uglavnom ništa što bi bilo dugoročno fatalno – iznosi naša sugovornica.
Naglašava i da je "izvjesno trpljenje u redu".
Romantični vikend
– Mi ljudi smo misaona, a ne nagonska bića – dakle, imamo samokontrolu. Kroz evoluciju smo kao homo sapiensi otkrili i ljubav kao profinjen osjećaj, čiji je sastavni dio i seksualno općenje. To je ona "kaplja kemije" koja mora obostrano postojati da bi veza bila potpuna.
Ako se dogodi da ta kemija oslabi (s jedne strane), treba biti spreman na izvjesnu prilagodbu, i to također ne bi trebao biti problem ako s druge strane nemamo maničnu strukturu, nekakav poremećaj osobnosti. U mojoj praksi, na slabljenje zanimanja za seks u većem se postotku žale muškarci kao neka "zakinuta strana", i to treba razumjeti.
Seks je važna komponenta odnosa, s tim se rađamo kao i s, recimo, sklonosti agresiji – no jedno i drugo možemo kontrolirati, jasno (barem bismo trebali moći). Dakle, važno je reći što nas muči, to je uvijek dobar početak – poučava psihoterapeutkinja.
Kaže i da, osim navedenih akutnih situacija, postoji još jedan važan blokator seksualne energije.
– Životna kolotečina, stres, besparica – ali i zasićenje materijala; sve to nepovoljno utječe na naš interes za seksualnim općenjem. Tada treba na neki način "refreshati" odnos; neki ulaze čak i u swingerske formacije, traže dodatne avanture ili vizualne stimulanse putem mrežnih sustava, što može biti degradirajuće i razočaravajuće iskustvo.
No mozak je plastičan, reagira na takve podražaje, a ljudi vole raditi nešto novo. Neko putovanje i ugodno zajedničko vrijeme mogu biti poticajni jer se time daje šansa zbližavanju. Takozvani romantični vikend uvijek je dobra ideja. Jednostavno, ali učinkovito kupovanje vremena da bi dvoje ljudi bili sami i otkrili ono uživanje koje ih je – možda i nekad davno – zbližilo.
Prisjećanje na početke, ono lijepo, to je dobar osjećaj. Naravno, osim zajedničkog kvalitetno provedenog vremena, bitno je imati i zasebno vrijeme. Odvojenost zbog nekih hobija, prijateljstava i rekreacije također je preporučljivo jer podiže samopouzdanje, samopoštovanje i čini pojedinca zadovoljnijim, sretnijim, a to je dobro i za seks, posljedično – kazuje Čvrljak.
Potreba za bliskošću
Zapravo je istina da je mehanizam prilično jednostavan ako postoji obostrana – ako već ne jednako intenzivna seksualna – a ono barem želja za "popravljanjem" odnosa.
– Seksualnost nije samo zadovoljavanje požude, nego i potrebe za bliskošću. Hormonska nuspojava je blagotvorno lučenje oksitocina (to je hormon koji je "nadležan" i za proizvodnju majčina mlijeka), te endorfina. Čak i "seks za jednu noć" nakon kojega više nikad možda nećemo vidjeti tu osobu može biti u izvjesnom smislu energetski blagotvoran; ne zagovaram ga, samo iznosim empirijski dokazane teze – navodi psihoterapeutkinja.
Ono što bi se moglo nazvati "prihvatljivo rijetkim" seksualnim općenjem drži seks jednom tjedno.
– Ne postoji univerzalno pravilo, no jednom mjesečno je definitivno vrlo rijetko, a jednom tjedno bio bi nekakav minimum (ako su oboje na istom mjestu, ne ako muškarac, recimo, "navigaje"). I to također neovisno o dobi dvoje partnera – drži Čvrljak.
Drži da bi, za dugoročnu kompatibilnost u intimnoj sferi bilo optimalno da su partneri vršnjaci, ali taj čimbenik za "kemiju" nije presudan, ističe.
– Bilo je puno situacija gdje je stariji partner bio znatno više seksualno angažiran od mlade partnerice, ali i obrnuto. Menopauza je faktor koji ne ide naruku nikome, no svejedno se može izgraditi bogat seksualni život u zreloj dobi. Dakle, komunikacija je početak svega – a od ljubavi (pa i seksa) ne treba olako odustati ni u dugovječnoj bračnoj zajednici – poručuje naša sugovornica, psihologinja Andrea Čvrljak iz Splita.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....