Branko Bačić komentira presudu HDZ-u: Nikakve torbe pune novca nisam nosio, a za izvlačenje novca iz javnih poduzeća nisam znao

HDZ je imao velike prihode i doista nije bilo nikakvog razloga financirati se na nezakonit način, tvrdi u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju Branko Bačić, jedan od rijetkih HDZ-ovih dužnosnika koji je, uz premijera Andreja Plenkovića, bio spreman komentirati pravomoćnu presudu protiv Ive Sanadera i HDZ-a u aferi "Fimi-Media".

U tri je mandata biran za načelnika općine Blato na Korčuli, bio je državni tajnik, kasnije i ministar, potom i glavni tajnik stranke, na koncu i potpredsjednik HDZ-a. Posljednjih pet godina predsjednik je Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru gdje strpljivo i umješno koordinira vladajuću većinu.

U intervjuu za Slobodnu Dalmaciju Branko Bačić otkriva kakva je bila sudbina milijuna iz "crnog fonda" koji je zatekao u stranačkoj blagajni, je li doista nosio famoznu torbu s novcem, kako je bilo surađivati s troje HDZ-ovih premijera – Ivom Sanaderom, Jadrankom Kosor i Andrejom Plenkovićem, zašto je Tomislav Karamarko bio osuđen na neuspjeh i zašto misli da ova Plenkovićeva Vlada ima priliku generacije koju presuda Vrhovnog suda, uvjerava Bačić, neće omesti.

– Hrvatska demokratska zajednica je najjača politička snaga u modernoj hrvatskoj povijesti. I koliko god to nekome smetalo, to je činjenica. I ta činjenica nije slučajna. Iako je u zadnjih tridesetak godina bilo i pogrešnih političkih odluka, pa i grijeha pojedinaca, HDZ je u svim najtežim vremenima uvijek bio uz svoj narod. Tako je bilo i u Domovinskom ratu kada smo stvarali modernu hrvatsku državu, a tako je i danas kada je vrijeme od ovih novih ugroza. Upravo zato se birači uvijek kada su zahtjevne povijesne okolnosti okreću HDZ-u.

A što je s epitetom "lopovske" stranke?

– Načelno govoreći nisam sklon etiketiranju ni generaliziranju bilo koga. Nitko od nas nije ni dobar ni loš samim tim što je član neke stranke. O svima nama na kraju najbolje govore naša djela, a ne članske iskaznice. Ovotjedna presuda Vrhovnog suda utvrđuje odgovornost HDZ-a zbog kaznenog djela čelne osobe u inkriminiranom razdoblju i ne može se kaznena odgovornost prenositi na članove HDZ-a.

Da razjasnimo jednu važnu stvar: jeste li tijekom Sanaderova upravljanja HDZ-om i vladom imali ikakvih informacija o izvlačenju novca iz državnih tvrtki kroz "Fimi-Mediju"?

– Takva saznanja i informacije nisam imao. Naime, stranka je u to vrijeme, uostalom kao i danas imala velike prihode. Prije svega iz državnog proračuna sukladno velikom broju zastupnika u Hrvatskom saboru, te prihode iz lokalnih i županijskih proračuna. Uz prihode iz članarina i donacija koje su tadašnjim zakonom bile dopuštene u značajno višim iznosima od današnjih, nisam ni vidio razloga da bi se pojedini rashodi financirali nezakonitim prihodima. Zbog toga nisam niti posumnjao u nezakonito prikupljanje prihoda, ili na izvlačenje novaca iz javnih poduzeća. Ujedno, na tijelima stranke o tome se nije nikad raspravljalo.

Politički suparnici u Saboru često vam znaju prigovoriti famozne torbe s novcem. Što se s tim torbama zapravo dogodilo?

– Nakon ostavke Ive Sanadera, gospođa Kosor izabrana je za predsjednicu, a ja za glavnog tajnika. Još neko vrijeme nakon našeg izbora dužnost rizničara obnašao je Mladen Barišić. Prije njegova razrješenja ostavio je u stranačkoj blagajni neevidentirani novac u iznosu od dva milijuna kuna i tristo tisuća eura u gotovini. Sukladno dogovoru predsjednice Kosor i glavnog državnog odvjetnika, stranka je predala taj novac DORH-u. Moja obveza kao glavnog tajnika, uostalom kao i predsjednice bila je dati izjavu o toj predaji novca.

Neovisno o činjenici da nikakav novac i torbe nikad nisam nosio, pa niti u ovom slučaju, mojim političkim protivnicima očito je zgodno, a u nedostatku argumenata, na takav način posegnuti za diskvalifikacijom.

A što je na početku karijere presudilo da inženjer geodezije ode u politiku, i to baš u HDZ?

– Nemoguće je bilo krajem osamdesetih ostati po strani. Miloševićeva velikosrpska politika i hrvatska šutnja unosili su nemir i zabrinutost u svakom hrvatskom domu. U tom trenutku jedino je Franjo Tuđman imao jasan odgovor na takvu politiku i stav o nužnosti izgradnje vlastite države. Na do tada nezabilježen način u hrvatskoj politici vidio sam osobu koja ulijeva povjerenje i može pružiti otpor rastućem velikosrpskom hegemonizmu. I zato, iako do tada nisam bio politički angažiran, u tim prijelomnim vremenima raspada komunizma i stvaranja demokratskog sustava, raspadanja jedne i stvaranja nove države, nisam dvojio, pristupio sam HDZ-u!

Gdje ste bili 1991.?

– Polovinom rujna 1991. godine ustrojili smo na Korčuli Mješoviti odred mornaričkog pješaštva u okviru kojeg je djelovala i moja minobacačka satnija. Ubrzo smo otišli na južno bojište i sudjelovali, najprije u zaustavljanju prodiranja neprijatelja na Pelješac, a potom i oslobađanju Dubrovačkog primorja i deblokadi Dubrovnika! Dani su to na koje sam kao hrvatski branitelj iznimno ponosan.

Surađivali ste blisko s tri HDZ-ova premijera. S kojim je bilo najteže raditi?

– Svako vrijeme nosi svoje izazove s kojima se treba znati nositi. Sa Sanaderom je završilo kako je završilo, no njegov prvi mandat bio je dobar. Kasnije u uvjetima svjetske financijske krize, koja se prelila i na Hrvatsku, dao je ostavku pod čudnim okolnostima. Zatim je stigao i sudski epilog s teškim kaznenim presudama za korupciju. I posljednja presuda Vrhovnog suda u predmetu "Fimi-Media" u kojoj je proglašen krivim, na temelju čega je stranka kao pravna osoba u kontekstu Zakona o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba proglašena odgovornom. Time se njegovi mandati i ne mogu promatrati odvojeno od sudskih presuda.

A mandat Jadranke Kosor?

– Jadranka Kosor svoj je mandat odradila korektno. Radila je u teškim uvjetima jer je stranka bila pod istragom. Taj mandat obilježen je gospodarskom krizom. Svejedno, završili smo pregovore s EU-om iako opće ozračje u Hrvatskoj nije bilo jednostavno. Prisjetite se tzv. Facebook prosvjeda. Tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović pozivao je parlamentarne stranke na konzultacije radi raspisivanja izvanrednih izbora. U takvim uvjetima nije bilo lako zaključiti pregovore s EU-om i gospođa Kosor ima u tome svoje zasluge.

Kako vidite mandat premijera Plenkovića?

– Uz Andreja Plenkovića sam od početka. Unatoč mnogim izazovima s kojima se suočio u svome mandatu, ili baš zbog njih smatram da je Andrej Plenković pokazao velike državničke vještine. Pod njegovim vodstvom Hrvatska se snažno pozicionirala kao ravnopravna članica EU-a i uspješno riješila svoje strateške nacionalne ciljeve. Kao što sam rekao, uz uspješno rješavanje svih dosadašnjih kriza poput "Agrokora", brodogradnje, "Petrokemije", Hrvatska se odlično nosi s novim izazovima uvjetovanim zdravstvenom i gospodarskom krizom. Dodatno smo izloženi i rješavanju posljedica prošlogodišnjih potresa.

Unatoč tome, posljednji makroekonomski pokazatelji, broj zaposlenih, rast plaća, mirovina, sjajna turistička sezona, ukazuju da ova vlast ima znanje i upravljačke sposobnosti uspješno voditi Hrvatsku. U petoj godini vladavine HDZ-a, prema mišljenju građana, HDZ je nedostižan drugim političkim opcijama. Zasluga je to prvenstveno Andreja Plenkovića.

Tko je od njih iz današnje perspektive bio najuspješniji?

– Za razliku od prvo dvoje spomenutih, Andrej nije u perfektu. On je u aktualnom mandatu i realno gledajući držim da će još dugo voditi Hrvatsku. Naime, najnovija postignuća daju mi za pravo takvo očekivanje. U programu Vlade za ovo mandatno razdoblje planirali smo otvoriti sto tisuća novih radnih mjesta, a samo u prvoj godini stvoreno ih je pedeset tisuća. U lipnju je prosječna neto plaća iznosila rekordnih 7175 kuna i, s obzirom na pozitivna kretanja, realno je da do 2023. godine prvi put prijeđe tisuću eura.

Sve je to potvrda da smo u COVID-19 krizi postupili ispravno, snažno smo stali uz radnike, spasili više od 700 tisuća radnih mjesta i likvidnost 120 tisuća poduzeća. Prve procjene rasta BDP-a u 2021. godini iznosile su oko pet posto, a sada idemo prema sedam posto. Usprkos pandemiji osigurali smo sve preduvjete da desetljeće pred nama bude desetljeće razvoja. Ovo je generacijska prilika i zato što na raspolaganju imamo više od 25 milijardi eura iz EU fondova.

Iz svega navedenog jasno je tko je najuspješniji premijer u modernoj Hrvatskoj.

Svi predsjednici HDZ-a nakon Tuđmana bili su i premijeri, osim Tomislava Karamarka. Zašto on nije uspio?

– Prvenstveno zbog krivog političkog profiliranja HDZ-a. Tomislav Karamarko odveo je HDZ na desni pol političkog spektra. Na parlamentarnim izborima 2015. godine HDZ je doista pokupio sve glasove desnice. Međutim to se pokazalo nedovoljno za pobjedu koja bi mu omogućila preuzimanje dužnost premijera, jer su presudne glasove desnog centra, pa i centra preuzeli MOST i liberalne stranke uključene u koaliciju Hrvatska raste! Takvo pozicioniranje Karamarkova HDZ-a očito nije u potpunosti onaj politički prostor koji je HDZ-u namijenio Franjo Tuđman. Dokaz tomu je pobjeda HDZ-a na izvanrednim izborima 2016. godine kada stranku, nakon ostavke Tomislava Karamarka preuzima Andrej Plenković, i svojim programom i politikama vraća HDZ u desni politički centar.

Mislite li da je to bila točka preokreta?

– Na tim izborima HDZ pobjeđuje te formira Vladu. U iduće četiri godine, kao predsjednik stranke i Vlade, Andrej, usprkos napadima krajnje desnice i ljevice, dodatno učvršćuje HDZ na desnom centru, a poklanjaju mu povjerenje i birači centra, te na posljednjim parlamentarnim izborima postiže najuvjerljiviju pobjedu i rekordan broj mandata otkad je u Hrvatskoj proporcionalan izborni sustav.

U burnim raspravama u Saboru djelujete dosta odmjereno. Je li vam ikada "pukao film" do te mjere da ste pomislili "Idem ća, dosta mi je više politike"?

– Nije mi nikad do te mjere pukao film. Svojedobno sam svojim prijateljima na županijskom odboru HDZ-a rekao da mi možda dragi Bog nije dao puno vrlina, ali mi je dao debele živce da mogu puno pretrpjeti. I uvijek mirno, staloženo uzvratiti. Ipak, teško je u saborskoj raspravi otrpjeti uvredu, pak se ponekad i neprimjereno odgovori. Mislim da je to, u mom slučaju, uistinu rijetkost,

U politici ste aktivni više od trideset godina. Što planirate kada se jednom odlučite povući?

– Pokloniti puno više vremena svojoj obitelji, kojoj se u proteklih sedamnaest godina, živeći na dvije adrese međusobno udaljene preko šesto kilometara, nisam mogao posvetiti. Onoliko koliko sam želio. I puno više vremena provesti u mojim maslinama i ribolovu.