Zamislimo li gospodarstvo EU-a kao željezničku kompoziciju, Njemačka je njezina lokomotiva, a Hrvatska jedan od posljednjih vagona u kojem se voze putnici drugog razreda.
E, sad, ako "vlakovođa" Olaf Scholz bude morao smanjiti brzinu jer "šef stanice" Donald Trump nameće carine članicama EU-a, to će se nužno osjetiti i u našem "vagonu", tim prije jer je hrvatsko gospodarstvo snažno povezano s njemačkim.
– Dodatni je problem recesijom oslabljeno gospodarstvo Njemačke, koja je glavni izvozni partner naše prerađivačke industrije, ali i vodeće turističko tržište, odakle je dvadeset posto od ukupnog broja turista koji nam svakog ljeta stižu na Jadran – upozorava financijski konzultant i ekonomski analitičar Ivica Žuro, te podsjeća na to da smo lani itekako osjetili manji broj gostiju iz Njemačke.
Na godišnjoj razini radilo se o čak 147 tisuća turista manje iz Njemačke, vodećega gospodarstva EU-a, koju posljednjih godina trese ekonomska, ali i politička kriza. Sad su se na to još nadvile i Trumpove prijetnje uvođenja carina za uvoz robe iz EU-a u SAD.
– Ako se po tom pitanju ne trgnemo, i budemo li čekali gotova rješenja koja neće doći, hrvatsko će se gospodarstvo, vrlo je izvjesno, suočiti s recesijom gorom od one 2009. – 2015., koja je ostavila duboke ožiljke. U svijetu je trajala do 2011., a kod nas četiri godine dulje jer ni onda, kao ni sada, nismo bili voljni smanjiti troškove javnog aparata. Dapače, što pravnim neredom u praksi oko kredita u švicarskim francima, što uvođenjem kriznog poreza za vrijeme premijerke Jadranke Kosor, velikom je broju građana život bio dodatno otežan. S obzirom na to da nećemo imati volumen bespovratnih sredstava iz EU fondova kao tada – a zbog krize u drugim državama bit će i manje poslova na raspolaganju, suočit ćemo se sa značajnim skokom nezaposlenosti – veli Žuro.
Trump (još) nije uveo carine, a Njemačka već bilježi porast stope nezaposlenosti i neplaćanja u zakonskim rokovima, zbog čega se Hrvati, koji su u toj zemlji posljednjih desetak godina našli kruh, vraćaju kući. Nakon dugo vremena mogu se primijetiti oglasi radnika koji obavljaju zanatske radove u građevinarstvu, do čijih se usluga do sada dolazilo uz "debelu vezu", kako traže posao. Razlog? Vraćaju se gastarbajteri, odreda odlični majstori.
Slabiji izvoz
A ovdje živimo u velikoj mjeri baš od doznaka tih naših radnika iz inozemstva, koje onda potiču našu osobnu potrošnju, koja ima značajan udio u hrvatskom BDP-u.
– A smanjenim prihodima građana i vani i u Hrvatskoj može doći i do problema u građevinskom sektoru, koji još uvijek raste godišnjom stopom od 15 posto, na temelju potražnje na tržištu. Što se prerađivačke industrije u Hrvatskoj i okolici tiče, i ona ima Njemačku kao glavno izvozno tržište, a ova Njemačka je sa 157 milijardi eura vrijednosti izvoza vodeća članica izvoznik u SAD.
Pad njemačkog BDP-a za samo jedan posto predstavlja pad vrijednosti cjelokupnog hrvatskog izvoza za 10 posto! Dodatni je problem taj što autoindustrija, kao donedavna perjanica njemačke nacionalne ekonomije, već osjeća veliku krizu ne samo zbog rasta proizvodnih troškova, nego i zbog pritiska azijske konkurencije. Zato je dobar dio hrvatskih poduzeća u problemima jer tvornicama vozila iz Kine ne trebaju naša poduzeća, koja se mahom bave samo proizvodnjom plastike i metalne galanterije.
U našem izvozu u EU, u vrijednosti od šest milijardi eura, dominiraju strojevi i specijalizirana prijevozna sredstva. Jasno je da smanjenjem obujma industrijske proizvodnje ovog udruženja pada i potražnja za uvoznim proizvodima, pogotovo ako bi pad bio u metaloprerađivačkoj industriji. Prerađivački sektori unutar EU-a imat će najviše problema na kratki rok, odnosno dok ne zaživi šira suradnja na drugim tržištima, što je jedini logičan potez ako EU bude gledao svoj interes. Unija kojoj pripadamo izvozi strojeve u SAD u vrijednosti većoj od 55 milijardi eura godišnje, vozila u vrijednosti od 47 milijardi eura, što je i vrijednost izvezenih medikamenata. Nije zanemariva ni medicinska tehnologija, koja se plasira u vrijednosti od 24 milijarde eura godišnje – nabraja Žuro.
– Izvoz roba i usluga je tijekom posljednje dvije godine padao svakog tromjesečja u prosjeku za 2,9 posto. To se na prvu čini malo, no u stvarnosti ta stopa odražava značajan pad. Konkretnim primjerom rečeno, ako je neko poduzeće u Hrvatskoj izvozilo prije godinu dana robe u vrijednosti od 10 milijuna eura, uz takav kvartalni pad u sadašnjem bi momentu izvozilo 846 tisuća eura vrijednosti manje godišnje. Taj iznos nije beznačajan ni za velika poduzeća, jer pokriva desetke radnih mjesta i otplatu kreditnih investicija u poslovanje – tvrdi Žuro.
Nije SAD jedini
Koje su naše mogućnosti za održavanje postojećeg stanja i temelji za rast?
– Prije svega, daljnje inzistiranje na energetskoj neovisnosti. Ona je osnova svega i tu, uz LNG terminal, treba intenzivirati napore u pogledu većeg kapaciteta energije iz geotermalnih izvora te instaliranih solarnih panela. Preduvjet za to je opet uvođenje reda, odnosno prestanak politiziranja oko energetske regulatorne agencije. Projekti vrijedni milijarde eura stoje zbog toga. EU, pa tako i Hrvatska, treba gledati sebe i može odgovoriti na ovakav potez samo brzom liberalizacijom odnosa s drugim velikim tržištima, ujedno uz povratak proizvodnje na istočni rub, jasno je, za što treba i lobirati. Primjer za to je Turska, koja posluje sa svima, a doživjela je napredak kad je shvatila da što god napravi ili poduzme, i dalje će je zavlačiti sa statusom kandidata za EU.
Nije SAD jedini jaki subjekt koji može povući potez. Gospodarstvo Kine vodeće je na svijetu s 19,05 posto, slijedi SAD s 14,99 posto, od kojega je tek za pola postotka manji udjel EU-a. Indija je treća s 8,23 posto, a Rusija četvrta svjetska ekonomija s 3,55 posto, te Japan s 3,38 posto. U top deset su još i Brazil, s kojim EU ima sve bolje trgovinske odnose, te Indonezija, s kojom se priprema intenzivnija suradnja. Zato EU treba osvijestiti da ima političku snagu uz gospodarsku, a mi trebamo prije svega osvijestiti da smo ovisni o sredstvima izvana i svaka kriza na tim emitivnim tržištima za nas je ozbiljan problem. Sve ono što ističemo kao naše prednosti zasjenjuje mnoštvo negativnosti koje se svode na sljedeće: da nije doznaka novca izvana, što od strukturnih fondova, što od iseljenih građana i turista, slabo bismo se hvalili rastom ičega – konstatira Žuro.
Na koncu, očekuje se daljnji rast cijena pšenice, u budućnosti i do 240 eura. To znači skuplji kruh i peciva građanima.
– Imajući u vidu da je poljoprivrednicima i ribarima od 2013. do 2025. isplaćeno 8,3 milijarde eura potpore – zaključak što je napravljeno nameće se sam. Nastave li se ovakvi prikazani negativni trendovi, Hrvatska će imati problem kako osigurati hranu za većinu populacije pa ćemo drhtati kod svakog potresa na burzi roba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....