:
Svi nutricionisti svijeta jednoglasni su u zaključku da je brza hrana nezdrava jer sadrži puno masti i šećera. Međutim, ta svima znana informacija ne sprječava mnoge ljude, a posebno mlađariju, da često posjećuju fast food restorane.
Razlozi tome posve su razumljivi – zaposleni ljudi uglavnom nemaju vremena kuhati kod kuće, pa glad u pauzama ili na povratku s posla utaže brzom hranom. Drugi je razlog privlačnosti ove vrste hrane njezin odličan okus, kojemu je uistinu teško odoljeti. Stoga brojni konzumenti zanemaruju štetne učinke fast food hrane na svoje tijelo i žele se barem nakratko prepustiti gastronomskom užitku.
Cijela je istina, međutim, sasvim drukčija. Povremeni posjeti restoranima brze hrane jamačno neće previše štetiti, ali masne kalorijske bombe dokazano nanose veliku štetu na duže staze kad se uzimaju prečesto.
Svjedoci smo da u Hrvatskoj sve više mladih kupuje ili naručuje brzu hranu ne razmišljajući o posljedicama. Ni ostale zemlje Zapada ne zaostaju, ali najgora je situacija u SAD-u, gdje statistika pokazuje da jedno od troje djece ima prekomjernu tjelesnu težinu. U Njemačkoj čak 23 posto stanovništva muku muči s pretilošću, dok u Velikoj Britaniji jedno od petero djece ima prekomjernu tjelesnu težinu ili živi s pretilošću do polaska u osnovnu školu.
Zabrane u Engleskoj
Međutim, Englezi su po tom pitanju napokon počeli konkretno djelovati pa je njihova vlada prije par dana, točnije 12. rujna, donijela odluku o zabrani reklamiranja proizvoda s visokim udjelom masnoće, soli i šećera na televiziji prije 21 sat. Dakle, od 1. listopada 2025. moći će se vidjeti na TV-u samo u večernjem terminu, kad većina male djece već spava. Što se online fast food reklama tiče, odluka je brutalna i one će biti potpuno zabranjene.
– Donijeli smo ove mjere kao dio vladinih nastojanja da poboljša javno zdravlje – rekao je ministar javnog zdravstva Andrew Gwynne. Uz komentar kako je to trebalo učiniti i ranije, zagovornici zdravstvenih kampanja na Otoku pozdravili su ograničenje mogućnosti tvrtki da bombardiraju djecu reklamama za njihovu nezdravu hranu i piće.
O kvaliteti brze hrane upitali smo za stručno mišljenje Vesnu Bosanac, nutricionistkinju i vlasnicu obrta za savjetovanje "Prehrana sportaša" iz Zagreba. Ona nam je rekla:
– Generacije su, kako mladi, tako i oni nešto stariji, vezane uz fast food, brz i lako dostupan način zatomljivanja gladi. Pred objektima brze hrane često su redovi, naručuju se dostave, kupujemo polugotovu hranu koju dovršavamo kod kuće… Nažalost, pizze, hamburgeri, ćevapi, kebab i slično mnogima su postali svakodnevica. Nije problem u jelu koliko u njegovu sastavu, jer ne znamo kakva je kvaliteta mesa, šunke ili sira. Nerijetko se loša sirovina nastoji zamaskirati solju i/ili gotovim začinima, koji opet sadrže veliku količinu soli. A veliki unos soli dovodi do žeđi.
Koja se pića vežu uz fast food? Često su to cola i drugi gazirani napici sa značajnom količinom šećera. Konzumacijom takvih pića dolazi do izvlačenja vode iz stanica. Tijelo dehidrira. Opet smo žedni. I što činimo? Iznova pijemo ta ista pića. Rezultat je unos znatne količine šećera. Ako tome pribrojimo silne kalorije iz masnih ćevapa i hamburgera, jasno je da unosimo veliku količinu energije. Onu koju ne možemo potrošiti. Malo-pomalo, iz dana u dan, razvija se povišena tjelesna masa, a potom i debljina...
Rješenje postoji
Vesna Bosanac ima i rješenje za one koji uistinu žele paziti na prehranu.
– Želimo li dobro sebi i svojoj obitelji, svakako se trebamo pobrinuti za to da poboljšamo prehrambene navike. Za početak, kvalitetnije verzije ćevapa i hamburgera sebi napravimo kod kuće. Koristimo nemasno mljeveno meso i ispecimo ih u pećnici u poklopljenoj vatrostalnoj posudi. Klasično, poslužimo ih u lepinji. Da nam nemasni ćevapi i hamburgeri budu sočni, na lepinju možemo staviti domaću šalšu od rajčica.
Međutim, tek uz svježu salatu (npr. mješavinu zelene salate, kupusa i rajčice) imamo kvalitetan obrok. S povrćem ne treba štedjeti, no treba štedjeti s uljem kojim začinjamo salatu. Od pića se možemo odlučiti za prirodno aromatiziranu vodu. Jednostavno, u običnu vodu dodamo malo soka limuna ili limete.
– No, ovdje ne treba stati s usvajanjem dobrih prehrambenih navika. Ubrzo nam stiže sezona variva. Umjesto kobasica ili hrenovki, varivu s grahom, ječmom ili joti pridružimo svinjski kotlet ili polpete od nemasnog mesa koje sami pripremimo. Uz varivo od graha ili ječma nezaobilazno ide salata. To može biti salata od kupusa. Dakle, malim promjenama, dan po dan, možemo u konačnici uistinu značajno poboljšati svoje navike. Sve je na nama, no ništa nam ne bi smjelo biti teško za svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji – zaključila je nutricionistkinja iz Zagreba.
Sve radi profita...
Već dugi niz godina ljudi širom svijeta pokušavaju javnosti ukazati na loše strane brze prehrane, budući da ljudi ne znaju koliko su kalorija, masti i šećera upravo unijeli s visokokaloričnim hamburgerima i pomfritom. Američki neovisni redatelj Morgan Spurlock još je 2004. godine snimio dokumentarni film "Super veliki ja" (Super Size Me), koji se nikako nije svidio čelnicima najvećeg svjetskog lanca restorana brze hrane McDonald‘s. Spurlock je, u sklopu traženja uzroka raširene pretilosti građana u SAD-u, sam na sebi proveo eksperiment u kojem je 30 dana, i to tri puta dnevno, jeo samo u McDonald‘su.
U prosjeku je dnevno konzumirao oko 5000 kalorija i nakon mjesec dana udebljao se 11,1 kg, što je bilo 13 posto njegove tjelesne mase. Razina kolesterola znatno mu je porasla, doživio je razne promjene raspoloženja, poremećaj funkcije jetre i seksualnu disfunkciju, a nakon svega trebalo mu je 14 mjeseci da se vrati na normalnu tjelesnu težinu. Njegov dokumentarac o industriji brze hrane koja potiče nezdravu prehranu ljudi širom svijeta radi vlastitog profita bio je čak nominiran za Oscara u toj kategoriji, ali nekog velikog odjeka u javnosti nije bilo. Ljudi su jednostavno nastavili masovno odlaziti u McDonald‘s i skandal je brzo pao u zaborav.
Austrijski zviždač
Puno toga o moćnim globalnim korporacijskim divovima brze hrane zna i Austrijanac Harald Sukar (61), koji je 13 godina obnašao nekoliko pozicija u McDonald‘s Development Company CE, te je bio generalni direktor austrijske franšizne udruge McDonald‘s Austria od 2004. do 2006. godine. Ni nakon promjene posla tema brze hrane nije ga ostavila na miru. Prema vlastitom priznanju, progonila ga je savjest zbog uloge u distribuciji brze hrane, pa je nakon studija nutricionizma objavio knjigu pod nazivom "Zamka brze hrane – Kako McDonald‘s i Co. zarađuju milijarde na račun našeg zdravlja" (Die Fast Food Falle – wie McDonalds und Co. auf Kosten unserer Gesundheit Milliarden verdienen).
Sukar je tako u neku ruku postao zviždač i centralna poruka njegove knjige glasi: Ne idite tamo! Ne idite u McDonald‘s, Burger King i ostale restorane brze hrane. Pogotovo ne sa svojom djecom. Čak ni iznimno...
On je u knjizi, između ostaloga, napisao: "McDonald‘s dosljedno radi na pridobivanju djece kao kupaca kako bi ih doživotno programirao za nezdravu hranu koja se temelji na šećeru, masti i soli. Ali kad zdravstveni problemi postanu problem, McDonald‘s stalno odbacuje odgovornost i tvrdi da je svatko sam odgovoran za to kako se hrani, te vježba li dovoljno ili ne. Usto sebi pokušavaju dati zeleni imidž kroz manipulativno oglašavanje koje nema veze sa stvarnošću."
Brza hrana nekako je svima dobra i obično ima auru zabave, dobrog života, lakoće i ležernosti. Međutim, prije svega je nezdrava. I to, strogo govoreći, ne samo zbog visokog udjela masnoće ili soli u pojedinim jelima ili aditiva, nego i zbog velikih količina šećera. Usto, industrija brze hrane i šećera drži pod kontrolom velike dijelove stanovništva u pogledu prehrane i trude se preko lobista da relevantni zakoni nikada ne stupe na snagu. Sukur smatra da je brza hrana zapravo zlostavljanje djece.
– Fast food je u većini slučajeva kompletan paket koji uključuje hranu, igralište, a možda i igračke koje dobijete na poklon. Tu se prodaje stav prema životu. Ovo je jedna od bitnih taktika koje slijede sve tvrtke brze hrane – naviknuti djecu na proizvode vrlo rano i stvoriti očekivanja. Boriti se s industrijom brze hrane gotovo je nemoguće, ali svaki pojedinac ima mogućnost da se informira i napravi prvi mali korak prema vlastitoj zdravijoj budućnosti – navodi Sukur.
Šećer kao droga
Brojni svjetski nutricionisti također misle da šećer u proizvodima brze hrane ima ekstreman učinak i stvara ovisnost. Budući da izaziva dobar osjećaj, konzumenti ga žele sve više, i to u većim dozama. Uostalom, dr. Nicole Avena, docentica neuroznanosti na Medicinskom fakultetu Mount Sinai, svojedobno je napisala knjigu o ovisnosti o šećeru. U njoj piše da šećer aktivira određene okusne pupoljke koji šalju signal do mozga, uključujući moždani korteks. A šećer je rijetka hrana koja proizvodi dopamin...
Većinom kad pojedemo nešto novo i ukusno, dopamin se oslobađa prvi put kad kušamo tu hranu, što je evolucijska prednost koja nam pomaže da obratimo pažnju na nove i drugačije ukuse. Međutim, šećer je drugačiji i dopamin se svaki put oslobađa kad se konzumira. Dakle, šećer se u našem sustavu ponaša pomalo poput droge – zbog čega se ljudi navuku na slatku hranu – kaže dr. Avena.
Zarada raste
Poslovne brojke ukazuju na to da brojni apeli onih što zagovaraju zdravu prehranu imaju u praksi samo ograničen učinak. Primjerice, McDonald‘s je od lipnja 2023. do lipnja 2024. imao ukupni prihod od 14.674 milijarde dolara, dok je drugi najveći lanac brze prehrane u SAD-u, Burger King, u drugoj četvrtini 2024. godine zabilježio neto prihod od 399 milijuna dolara, što je puno više od lanjskog rezultata u istom periodu, koji je iznosio 351 milijun dolara.
Ukratko rečeno, fast food hrana ostaje neodoljiva unatoč svim informacijama o njezinu štetnom učinku u dužem periodu. Stoga možemo zaključiti kako nikada u povijesti, zahvaljujući internetu i pametnim mobitelima, nismo imali toliko dobrih informacija i znanja o dobroj i lošoj prehrani. Nažalost, mnogi ljudi o tome očito uopće ne vode računa....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....