Prije ili kasnije, zapaljiva smjesa neznanja i moći eksplodirat će nam u lice.
Carl Sagan, The Demon-Haunted World
Što bi Carl Sagan rekao na pobjedu Donalda Trumpa?
S obzirom na to da je čuveni američki znanstvenik – astronom, kozmolog, astrofizičar i egzobiolog, pisac, jedan od najvećih svjetskih popularizatora znanosti i iznimno plodan autor (popularno)znanstvene literature – umro 1996. godine, reklo bi se da to ne možemo znati.
Ali znamo; tko imalo poznaje rad ovog slavnog profesora sa sveučilišta Cornell, suradnika i savjetnika NASA-e koji je mnogočime zadužio svijet, zna da je on svoje mišljenje o pobjedama Donalda Trumpa na američkim izborima, o pobjedama svih trumpova na svim stranama svijeta, o ugroženosti demokracije, o vladavini neznanja i nekompetencije, o moći, podjelama i nekritičkom prihvaćanju, davno izrekao. U svojoj knjizi, naime, "Svijet progonjen demonima: Znanost kao svijeća u tami" (Jesenski i Turk, 2014., prijevod Rajke Rusan; originalno izdanje 1996.), u kojoj objašnjava zašto je važno kritičko razmišljanje i neprekidno propitivanje autoriteta, zašto je važna znanost, taj "transnacionalni jezik", on odgovara i na pitanje s početka teksta:
"Oni koji teže moći pod svaku cijenu otkrivaju slabost društva, strah koji ih može dovesti na vlast. To mogu biti etničke razlike (...) ili možda različita količina melanina u koži; različite filozofije ili religije; možda je to narkomanija, kriminal, ekonomska kriza, molitva u školama ili ‘nepoštivanje‘ zastave".
U istoj knjizi Sagan govori o mogućnosti – "uz potpunu kontrolu medija i policije" – brisanja javnog pamćenja "o dubokim političkim greškama tako da se omogući njihovo eventualno ponavljanje"; čini mu se mogućim da "mali broj ljudi ima toliku kontrolu nad novim pričama, knjigama iz povijesti i duboko upečatljivim slikama da će moći djelovati na velike promjene u kolektivnom ponašanju".
Slavni znanstvenik naprosto je imao znanje kao mehanizam koji mu je omogućavao da vidi (puno) širu sliku; cijeli svoj znanstveni život je, uostalom, podredio tome da ukaže na vrijednost znanja.
Sagan je rođen 9. studenoga 1934. u Brooklynu u New Yorku i baš danas bi, da je živ, slavio svoj 90. rođendan. Današnji datum obilježava se kao Dan Carla Sagana; prije petnaest godina utemeljio ga Centar za istraživanje u Fort Lauderdaleu na Floridi, a prihvatile mnoge skupine i društva širom svijeta.
Pola milijarde gledatelja
Upravo je jubilarna godišnjica Saganova rođenja povod ovome tekstu i prilika da se, unatrag gledajući, ukaže na to da je uz Sagana bilo lako uvidjeti koliko je naš svijet lijep, vrijedan, ali i krhak, te kakve mu sve opasnosti prijete – od nas samih. Danas možemo samo mirno stajati pred velikim Saganovim djelom, dostignućima i upozorenjima: stajati i zamalo plakati.
Saganovo strastveno populariziranje znanja i znanosti, istraživanje izvanzemaljskog života kao njegov najpoznatiji znanstveni doprinos i upozorenje na posljedice klimatskih promjene teme su na koje ćemo podsjetiti u ovome tekstu.
Odgledalo ju je petsto milijuna ljudi. Brojkom: 500.000.000. Premijerno je prikazana u vremenima kad nije bilo ni interneta, ni društvenih mreža, ni tik-tokova ni podkasta da joj napumpaju brojke i prošire slavu. Serija nije bila ni kriminalistička, ni romantična; nije bila ni sit-com ni išta slično. A ipak je privukla toliko gledatelja kao da ju je odgledao baš svaki, bez iznimke, stanovnik Europske unije, pa dodajte njih još pedesetak milijuna.
Radilo se o znanosti; radilo se, točnije, o popularnoznanstvenoj televizijskoj seriji toliko velikog utjecaja da ju je novinar David Itzkoff, u vrijeme dok je za The New York Times pisao o kulturnim temama, filmu i televiziji, nazvao "presudnim trenutkom u prikazivanju znanstvenog televizijskog programa".
"Kozmos: Osobno putovanje" (Cosmos: A Personal Voyage), naziv je te čuvene TV serije iz 1980. godine (PBS) čiji je koautor i prezenter bio Carl Sagan. Putujući s njim Zemljom i svemirom, uz specijalne efekte koji su činili kao da boravi na planetima o kojima govori, Sagan je očaravao talentom da zainteresira, privuče, objasni na zanimljiv način stvari koje je onda teško zaboraviti. Istovremeno je uz TV seriju nastajala i Saganova knjiga "Cosmos", izdana iste, 1980. godine (kod nas ju je tri godine poslije objavio riječki "Otokar Keršovani"); kao i svugdje u svijetu, i kod nas je bila hit.
Da je samo to napravio, puno bi napravio – no Carl Sagan napravio je i puno više.
Očaran činjenicom da živi(mo) na jedinom planetu za koji znamo da je iznjedrio život, Sagan je bio još očaraniji mogućnošću da u svemiru nismo sami.
Zemljani odavno "osluškuju" svemir i signale koje nam odašilje; astronom Frank Drake upravo je na Sveučilištu Cornell 1960. upriličio prvi moderni SETI (Search for extraterrestrial intelligence – Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom) eksperiment u koji je na više načina bio involviran i Sagan. On je, recimo, američkog senatora Williama Proxmirea, žestokog kritičara financiranja SETI-ja iz proračuna NASA-e - koje je onda Kongres ukinuo - uspio uvjeriti u vrijednost traženja inteligentnog života u svemiru, pa je financiranje SETI-ja ubrzo nastavljeno.
Za program SETI tijekom šezdesetih godina bili su zainteresirani i Rusi; njihovi znanstvenici i sami su višesmjernim antenama tragali za radiosignalima koji bi mogli značiti izvanzemaljski život. U znanstvenom svijetu suradnje i zajedničkih interesa u otkrivanju tajni podrijetla života i svemira surađivali su čuveni ruski astronom Joseph Shklovsky i Amerikanac Sagan; prvi je 1962. objavio knjigu "Svemir, život, inteligencija", a dugi je tu knjigu proširio i četiri godine poslije kao koautor uz ruskog kolegu objavio pod nazivom "Inteligentni život u svemiru".
Izmaštani kontakt
Konačno, ono što se nije događalo u stvarnosti, dogodilo se u Saganovoj mašti: u jedinoj njegovoj knjizi fikcije, romanu "Kontakt" (1985.), signal je stigao, potraga za izvanzemaljskim životom uspjela je.
Knjiga je imala milijunsku tiražu, a 1997., godinu dana poslije Saganove smrti, prema toj knjizi je snimljen istoimeni film s Jodie Foster u glavnoj ulozi, uz angažman cijelog niza najpoznatijih svjetskih glumaca. U Hrvatskoj je knjigu pod istim nazivom 1996. godine objavio Grafički zavod Hrvatske.
Priču o Saganovoj strasti u potrazi za inteligentnim životom u svemiru i vjerovanju da on postoji zaključimo spominjanjem Fermijeva paradoksa i Drakeove jednadžbe: paradoks nazvan po talijansko-američkom znanstveniku Enricu Fermiju odnosi se na nerazmjer između procjena o postojanju izvanzemaljskog života i činjenice da nam se dosad "nitko nije javio"; "Pa gdje su svi oni, zašto još nismo upostavili kontakt?" pitanje je koje je – možda ne doslovno, ali svakako u tom smislu – jednom postavio Fermi i s njim ušao u legendu.
Već spomenuti Drake, Saganov kolega i suradnik, autor je jednadžbe – s previše nepoznanica, doduše – prema kojoj bi u svemiru trebao postojati ogroman broj civilizacija. Prvi znanstveni skup o potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom, na kojemu su sudjelovali i Drake i Sagan, spekulirao je da je broj civilizacija u galaksiji Mliječni put otprilike između njih tisuću i sto milijuna.
E pa jedna od njih možda će nekad naći jednu od zlatnih gramofonskih ploča pričvršćenih na letjelice iz serije Voyager koje su 1977. otputovale u međuzvjezdani prostor, čineći prve fizičke poruke poslane sa Zemlje koje bi možda mogla razumjeti izvanzemaljska inteligencija. Iz NASA-e su upravo profesora s Cornella – dr. Carla Sagana – zamolili da kreira format i sadržaj poruke koja sad plovi međuzvjezdanim prostorom, izvan matične galaksije. Na zlatnom zaštitnom omotu ploča upute su za reprodukciju sadržaja i naznačena pozicija Zemlje u svemiru, a na pločama su glazba, zvukovi sa Zemlje te pozdravi na 55 jezika. U tim kratkim pozdravima puno je, usput rečeno, spominjanja dobre volje i mira – na hebrejskom, na primjer, cijelu poruku čini samo ta jedna riječ, "mir".
A kad je 1990. Voyager 1 došao do ruba Sunčeva sustava, na golemu – i rekordnu – udaljenost od oko šest milijardi kilometara, Sagan je zatražio, a NASA odobrila da se kamera letjelice okrene unatrag i fotografira Zemlju, videći je posljednji put. Na zrnatoj slici jedva je, u zraci Sunca, vidljiva blijeda točkica – naš planet – nazvana Pale Blue Dot, Blijedoplava točka ("Pogledajte ponovno tu točku. To je ovdje. To je dom. To smo mi", napisao je Sagan u svojoj knjizi "Pale Blue Dot: A Vision of the Human Future in Space").
U današnje vrijeme, kad naša civilizacija Zemlju gleda iz perspektive rova, Saganove riječi o Blijedoplavoj točki djeluju kao romantični uradak entuzijastičnog srednjoškolca, iako su zapravo oda trunki prašine na kojoj živimo. Među ostalim, napisao je:
"Zemlja je jako mala pozornica u prostranoj kozmičkoj areni. Razmislite o rijekama krvi koju su prolili svi ti generali i carevi da bi u slavi i trijumfu mogli postati trenutačni vladari djelića točkice. Razmislite o beskrajnim okrutnostima stanovnika jednog kutka ovog piksela nad beznačajno različitim stanovnicima nekog drugog kutka. Kako su česti njihovi nesporazumi, kako su željni ubijati jedni druge, kako je strastvena njihova mržnja. (...) Vjerojatno ne postoji bolja demonstracija apsurdnosti ljudske taštine od ove udaljene slike našeg sićušnog svijeta. Za mene, naglašava našu odgovornost za obzirnijim međusobnim odnosima te da sačuvamo i pazimo blijedu plavu točku, jedini dom koji smo ikad poznavali."
Davno upozorenje
Da su Saganovo znanje, ljubav i briga za naš planet vizionarski, govori i to što je prije četrdeset i više godina upozoravao na posljedice klimatskih promjena.
Još 1985. godine, pozvan da pred američkim Kongresom svjedoči o temi klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja, rekao je kako "moć ljudskih bića da (...) mijenjaju okoliš raste kako naša tehnologija raste, a u ovom trenutku očito smo dosegnuli stupanj u kojem smo sposobni, i namjerno i nenamjerno, napraviti značajne promjene u globalnoj klimi i globalnom ekosustavu".
Objasnio je i tom prilikom da je efekt staklenika u osnovi dobar, jer bi se bez njega Zemlja smrzla na temperaturama prosječno nižim tridesetak stupnjeva, no da je ravnoteža tog "staklenika" krhka, i da samo malo odstupanje gore ili dolje može izazvati teške klimatske poremećaje i posljedice – a to je nešto što se upravo događa: od klimatskih poremećaja i posljedica izginulo je više od dvadeset ljudi u Jablanici, više od dvjesto u Španjolskoj... da se zadržimo samo u Europi u zadnjih nekoliko tjedana.
U knjizi "Kozmos" Sagan kaže kako su nam "naša inteligencija i naša tehnologija dale moć da utječemo na klimu. Kako ćemo upotrijebiti tu moć? Hoćemo li biti voljni trpjeti neznanje i samodopadnost u stvarima koje se tiču cijele čovjekove obitelji?".
Sreća da to Sagan ne može vidjeti, ali da, voljni smo trpjeti i neznanje i samodopadnost. Pa Amerika je upravo ponovno za predsjednika izabrala moćnika koji otvoreno ignorira znanost i znanstvene spoznaje, negira klimatske promjene i "u dobre je" s korporativnim lobijem koji se zalaže za korištenje fosilnih goriva.
Sagan, čovjek koji je govorio "ne želim vjerovati, želim znati", odaslao je u "Demonima" još jednu upozoravajuću poruku:
"Ne postoji nacija na Zemlji koja je optimalno pripravna za sredinu dvadesetprvog stoljeća".
Pa, sretno nam!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....