Iako iz Crne Gore već neko vrijeme ne stižu dramatične vijesti i najave građanskog rata, svi se pribojavaju nove eskalacije napetih odnosa između "patriotskih" crnogorskih i prosrpskih snaga.
O tome smo razgovarali sa Stevom Đuraškovićem, docentom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Đurašković je politolog rođen u Splitu, danas sa zagrebačkom adresom, a za razliku od većine ovdašnjih analitičara čija promišljanja ostaju na varijacijama kritike pokušaja srpske politike da "usiše Crnu Goru", ukazuje i na problematičnost onoga tko joj se institucionalno suprotstavlja, točnije na Mila Đukanovića, za kojeg Đurašković, kako kaže, nije siguran koliko "može biti junak s obzirom na to kako je sve djelovao u posljednjih 30 godina"...
Nedavni samit šefova država članica EU-a i zapadnog Balkana u Brdu kod Kranja potvrdio je europsku perspektivu toga dijela Europe, ali je i potvrdio da govorimo o neodređenim rokovima. Je li to nešto što na regiju može djelovati poticajno ili će biti destabilizirajuće?
– Naravno da može djelovati destabilizirajuće. Zaključak samita u biti je pokazatelj stagnacije Europske unije kao političke integracije, budući da neodređenost rokova reflektira trenutačno nepostojanje zajedničke vizije zemalja članica EU-a u vezi toga hoće li Unija imati zajedničku vanjsku politiku koja bi obvezivala sve članice.
Nadalje, neodređeni zaključak samita razgoljuje i koliko je EU zbog nedostatka zajedničke (vanjske) politike (vanjsko)politički ovisna o SAD-u. Kako se SAD vanjskopolitički fokusira na zadržavanje političko-teritorijalnog širenja Kine na Dalekom istoku, EU ostaje prepušten sam sebi. U tom smislu, ova pljuska koju je Francuska primila s australskim otkazivanjem kupnje već naručenih francuskih podmornica i odlukom da ih kupi od SAD-a može biti i korisna "noga u stražnjicu" koju je Bidenova administracija dala EU-u, u smislu da se prene i konsolidira.
Crna Gora kao Irska
Što bi to moglo značiti za države zapadnog Balkana?
– Sudbina zemalja zapadnog Balkana ovisit će o tome koliko je EU politički jak da suzbije ruski i kineski utjecaj u regiji. Međutim, kako to napraviti kada unutar sebe ne sankcionirate članice koje soliraju, poput Poljske i Mađarske u slučaju kršenja temeljnih načela vladavine prava i liberalne demokracije, pri čemu Orban njeguje jako uske veze s Putinom. To sve postavlja pitanje svih pitanja – reformu EU-a, ne samo u smislu vanjskopolitičkog djelovanja, nego i unutarnjeg ustroja. Što ponajprije podrazumijeva veću participaciju građana u procesu političkog odlučivanja na razini EU-a, ali i promjenu gospodarskog neoliberalnog modela u smjeru veće solidarnosti, smanjivanja socijalnih razlika i državnog intervencionizma kako bi se to postiglo i na razini država članica, i na razini Bruxellesa.
Sve što se događalo u Crnoj Gori u povodu ustoličenja mitropolita SPC-a Joanikija na Cetinju podsjetnik je koliko nam je susjedstvo politički trusno. Koliko je Crna Gora uopće stabilna nakon svega?
– Budući da u Crnoj Gori izostaje temeljni konsenzus njezina većinskog stanovništva oko pojma nacije, svakako je bazno nestabilna država, nestabilnija od standardnih nacionalnih država. S time da ona nije klasični primjer višenacionalne države, nego je više poput Irske, država u kojoj je etnička većina podijeljena oko toga kojoj naciji i državi pripada...
Kako argumentirate tu paralelu?
– Protestantski unionisti u Sjevernoj Irskoj etnički su Irci kao i njihovi katolički sunarodnjaci u Republici Irskoj, ali vide sebe kao sastavni dio Ujedinjenog Kraljevstva. Ista je stvar i s prosrpskim Crnogorcima. Ali da ne ulazim sada u prijepore oko crnogorskog nacionalnog identiteta, temelj bilo kakve stabilnosti u Crnoj Gori je da se stvori konsenzus većine, bez obzira kako se nacionalno osjećali ili kako poimali crnogorstvo, da su za neovisnu crnogorsku državu.
Naravno, da bi dijalog između dviju suprotstavljenih opcija uopće mogao započeti, treba se ispuniti važan preduvjet, a to je da se Srbija ne upleće u unutarnje odnose u Crnoj Gori. Međutim, ne možete utjecati na drugog, već samo na samog sebe. Stoga, "procrnogorska" opcija trebala bi iskazati drugoj strani interes za dijalog na platformi neovisne Crne Gore, dok bi sva druga pitanja ostala otvorena i stvar izbora. Naime, nametanje jedne strane drugoj, bilo srpskog, bilo crnogorskog nacionalnog identiteta, vodilo bi samo u radikalizaciju i produbljenje sukoba.
Postoji i drugi scenarij, a to je irski iz 1921. godine, kada su se irski okruzi izjašnjavali žele li neovisnu Irsku ili žele ostati u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva. Njih dvadeset i šest izjasnilo se za neovisnost, dok se šest sjevernih okruga izjasnilo za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu. Od prvih je nastala Republika Irska, a od drugih Sjeverna Irska ili Ulster kao dio Ujedinjenog Kraljevstva. Važno je naglasiti kako tim kompromisom nitko nije bio zadovoljan: Irci nisu budući da je dio Irske ostao u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva, a sjeverni Irci budući da je puno zagovornika unije, koji su živjeli razasuti posvuda po Irskoj, ušlo u sastav Republike Irske. Pritom, u Sjevernoj Irskoj je život Ircima katolicima postao nesnosan.
S jedne strane, taj scenarij bi u krajnjoj nuždi Crnoj Gori dao stabilnost i usprkos aspiracijama Srbije na njezin teritorij i stanovništvo, budući da je bolje imati manju državu, a imati pretpolitički konsenzus oko nacije i države, nego duboko podijeljeno društvo u stanju permanentne nestabilnosti. Međutim, kako ne živimo u idealnom, nego u stvarnom svijetu i u određenom konkretnom međunarodnom kontekstu, takvo rješenje je nemoguće jer otvara pitanje Kosova, Makedonije i BiH. Osim toga, takvim rješenjem bi vjerojatni gubitnici bili proindependisti u sjevernim općinama, koje bi vjerojatno većinski glasale za pripojenje Srbiji, ako gledamo što se dogodilo s katolicima u Sjevernoj Irskoj.
Problemi dviju crkava
Kakvom u svemu tome vidite ulogu Srbije, odnosno njezine današnje vlasti na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem?
– Crna Gora je mirna onoliko koliko službena Srbija drži prste dalje od nje, tj. ako ne prakticira ekspanzionističku politiku prema Crnoj Gori. Da je Vučić pusti na miru, Crna Gora bi nekako brodila sa svojim unutarnjim boljkama.
Je li Srpska pravoslavna crkva na Cetinju radila nešto što nije prakticirala i do sada, a treba napomenuti da je ona na tom području prisutna puno dulje od Vučićeva režima, srpski povjesničari će naglasiti, i dulje nego sama crnogorska državnost?
– Isti odgovor kao i za Vučića odnosi se i na SPC. Viktor Ivančić je nedavno u "Novostima" Katoličku crkvu u Hrvatskoj i Srpsku pravoslavnu crkvu nazvao "leglom nacionalističkog zla". Ako tu tvrdnju i uzmemo za preradikalnu, ona dobro ukazuje na probleme obiju crkava, a to je da su lijepim dijelom zanemarile svoje temeljno kršćansko poslanje i stavile naciju na mjesto Isusa, a Isus je postao Hrvat ili Srbin, a ne više sin božji poslan spasiti sve ljude na svijetu, i vjerne i nevjerne. Također, to ne znači da ne postoji primjetan broj svećenika i sveštenika koji ne sudjeluje u toj misiji širenja zla, već žive svoj poziv po evanđeljima. U svakom slučaju, to nisu sveštenici SPC-a s Joakinijeva ustoličenja, koji su pjevali "Kada se vojska na Kosovo vrati". Službenici Isusovi koji zazivaju oružje, i to u 21. stoljeću! "Đe to ima", kako bi se reklo u Crnoj Gori.
Uz to, patrijarh Porfirije došao je u Crnu Goru s porukom mira, pa za mitropolita na Cetinju, znači u centru crnogorskog independizma, ustoličio episkopa koji negira postojanje crnogorske nacije. To ponašanje sliči na onu parolu "rat za mir" s kojom su se Crnogorci uključili u velikosrpsku agresiju protiv RH 1991. godine. S papom Franom Katolička se crkva, pa i njezina filijala u Hrvatskoj, htjela – ne htjela, počela suočavati sa svojim zlima, od pedofilije do nacionalizma. S ustoličenjem Porfirija za patrijarha, očekivalo se da će SPC krenuti istim putem. Međutim, kako Pravoslavna crkva valjda kaska za Katoličkom u hvatanju koraka s modernim vremenom, Porfirijeva politika više sliči na onu Ivana Pavla II. nego na politiku pape Frane. Znači, prema vani ekumena, oprost i dijalog, a prema unutra željezna disciplina, konzervativizam i gušenje pluralizma unutar crkve, i kod svećenstva, i kod laikata.
Kao što Vučić ne krije bliskost sa SPC-om u ovom slučaju, i crnogorski predsjednik Milo Đukanović ne krije da je obnova CPC-a svojevrsni državni projekt? Kad će Crna Gora izići iz te anakrone faze politike, nezamislive u današnjem EU-u?
– Ono što nam se čini anakronizam, Crnoj Gori je nasušno bitno. Kako se pravoslavlje, nažalost, identificira s nacijom, prirodno je da CPC bude državni projekt. Izgradnjom CPC-a onaj dio vjernika koji sebe drže nacionalno Crnogorcima dobio bi crkvu u koju mogu ići, a Crnogorci bi dobili i tu komponentu nacionalnog identiteta, koja je u pravoslavnim zemljama važna.
E, drugo je pitanje zašto Milo Đukanović u šesnaest godina postojanja samostalne Crne Gore nije ništa učinio da se izgradi CPC, nego je cijelo vrijeme njegovao dobre odnose s mitropolitom Amfilohijem. Da podsjetim, Đukanović je tek krajem 2019. išao na donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je smjerao oduzeti dio crkvene imovine SPC-u i dati ga na korištenje CPC-u u osnutku. Zašto tada? Zato što su za ljeto 2020. bili raspisani parlamentarni izbori, a veliki dio independista je okrenuo glavu od Đukanovića. Pa je, kao i do sada, trebalo pritisnuti na pedalu Milo = neovisna Crna Gora. Ali ovaj put se preračunao, budući da je time samo dodao loptu Vučiću i SPC-u na volej koji je razdro Crnu Goru iznutra.
Ono što i kod nas svi uzimaju zdravo za gotovo, bez propitivanja, činjenica je da proeuropske snage sada zastupa – vječni Milo Đukanović, političar čija biografija nipošto nije uzorna, pa ni u odnosu prema Hrvatskoj. Kako komentirate to da nam je sada i on, eto, dobar?
– Interesantno je kako su se gotovo svi javni intelektualci i analitičari u Hrvatskoj upregnuli biti de facto propagandisti hrvatske državne politike, kojoj je Đukanović dobar, među ostalim, u kontekstu političkih sukoba na liniji službenog Beograda, koji je istoznačnica za Aleksandra Vučića, i službenog Zagreba.
Nek već jednom ode!
Je li možda upravo Đukanović razlog što su izostale i primjetnije reakcije iz EU-a?
– Iz EU-a nije bilo previše reakcija na Crnu Goru zbog trenutačne političke slabosti EU-a, koju sam vam prije obrazložio, te činjenice da EU s Vučićem igra toplo-hladnu politiku kako se Srbija ne bi u potpunosti okrenula Rusiji. Međutim, Crna Gora ne bi bila tako izigrana da EU još prije nije de facto zaustavio pristupne pregovore s Crnom Gorom zbog neprovođenja reformi, čitaj zbog korupcije i klijentelizma. Jednostavno, da ih Đukanović provede, to bi bio njegov kraj. Pa vidjeli ste kako su nedavno iscurile informacije iz tzv. Pandora Papers o fondovima obitelji Đukanović na Djevičanskim otocima. Ako je suditi po pisanjima medija u posljednja tri desetljeća, to je samo vrh ledene sante! Stoga, za Crnu Goru bi bilo najbolje da Milo Đukanović ode jednom zauvijek iz politike, i to zbog više razloga.
Prvo je u tome što on i Vučić/SPC djeluju de facto kao partneri, koji manipuliraju srpskim i crnogorskim nacionalizmom te time drže Crnu Goru u stanju permanentne nestabilnosti. Drugo, ima u Crnoj Gori modernih proeuropskih političara i javnih ljudi, poput gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića, ali zbog Đukanovićeve svemoći teško mogu doći do izražaja. Treće, neće odlazak Đukanovića dovesti do nestanka samostalne Crne Gore. Što zbog snage independističke opcije u samoj Crnoj Gori, što zbog činjenice da samostalne države ne nestaju tek tako, preko noći. Đukanovićeva floskula ja=neovisna Crna Gora jednaka je nekadašnjoj floskuli da će Crna Gora bez Srbije "biti krtole (krumpira) gladna", zbog koje se kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih jedan dio Crnogoraca pribojavao neovisnosti. Kako vidimo, neovisnost nije dovela do gladi. Tako i detronizacija Đukanovića neće dovesti do nestanka Crne Gore.
Kad možemo očekivati novu eskalaciju krize? S prvim idućim važnim datumom za SPC ili s prvim idućim izborima?
– Opet bih ponovio, Crna Gora bit će mirna onoliko koliko je službeni Beograd i SPC ostave da živi sama sa sobom. Tada neće biti ni Đukanovića, što je trenutačno nezamislivo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....