Živjeti u Hrvatskoj, a primati prihode iz inozemstva, san je kojem se većina mogla približiti tek u poznim godinama kada bi zaslužili penziju u stranoj valuti. Ideja da biste to mogli ostvariti u najboljim godinama kada ste puni snage i elana pa da možete trošiti na luksuz, a ne samo na osnovne potrebe, zvuči gotovo nestvarno. Ali upravo to su „hakirali“ tzv. digitalni nomadi, profesionalci kojima je radno mjesto svijet, a ured bilo gdje s internet vezom.
Gotovo neprimjetno je prošla vijest da je digitalnim nomadima u Hrvatskoj omogućeno produljenje privremene boravišne dozvole (vize) s 12 na najviše 18 mjeseci, uz mogućnost jednokratnog produljenja, čime njihovo vrijeme boravka u Hrvatskoj može trajati do 3 godine. Ova promjena se odnosi na državljane izvan Europske unije koji rade na daljinu a žele živjeti u Hrvatskoj, ali ne i raditi za hrvatske poslodavce. Posebna novina je i mogućnost dovođenja jednog člana obitelji, uključujući i nevjenčane partnere ako su u partnerstvu dulje od 3 godine. Ako ste mislili da se to nas ne tiče, znajte da svaka sličnost klasičnog nomada i onog digitalnog završava sa – stanarinom. Suživot s tim modernim građanima svijeta može lokalnim zajednicama donijeti korist koja se obično mjeri u klikovima na društvenim mrežama, ali ima i mane koje se najčešće ne spominju.
Plaće preko 3 tisuće eura, a na smještaj otpadne pola?
Da bi se uopće mogli kvalificirati za privremenu boravišnu dozvolu u Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova zahtijeva od stranih radnika da dokažu mjesečni prihod od najmanje 3.295 €, ili da ako njihova viza vrijedi 12 mjeseci, na računu imaju minimalno 39.540 €. Osim dokaza o prihodima i valjanog zdravstvenog osiguranja, obavezno je imati dokaz o smještaju, što znači da u sveučilišnom gradu poput Splita u kojem se podstanarski stanovi traže svijećom i mikroskopom, digitalni nomadi su itekako poželjni podstanari.
Nakon rekordne sezone 2019. brojni Dalmatinci su se odlučili baviti turizmom, jer se činilo lako, profitabilno i – neizbježno. Ako su i pokušali ostati u svojoj zajednici i živjeti mimo turista, ili su gotovo marksistički prezirali rentijerstvo, kvaliteta života u zajednici koja odumire ih je natjerala da zajašu val i postanu privatni iznajmljivači. Nakon početnog entuzijazma i ulaganja koje se trebalo vratiti ne višestruko, nego u stotinama, mnogi su odustali i okrenuli se dugoročnom najmu, a najpoželjniji podstanari postali su, pogađate – digitalni nomadi. Uglavnom se radi o samcima, a još su i dobri platiše. Jedini problem je što se ne zadržavaju predugo, ali s ovom novom vizom ima nade da se i to promijeni.
„Puno je lakše imati takvog podstanara u najmu nego studenta, jer su to uglavnom ozbiljniji ljudi koji puno rade, a i nemaju baš društvo da remete mir u zgradi.“- odgovara nam jedna iznajmljivačica koja je figurativno zamijenila tablu „Free Apartment“ za „Free Wi-Fi“. „Pokušala sam se baviti turizmom, ali jednostavno nisam imala logistiku da svaki dan čistim studio apartman u centru Splita, a stan nije zbog svoje veličine prikladan za obitelj. Lokalnim samcima je skup, a ovako nemam osjećaj velikog financijskog gubitka, jer je cijena gotovo dvostruka u odnosu na onu prije nego sam se okušala u turizmu. Dnevni najam apartmana za dvije osobe je bio oko 200 €, a moj digitalni nomad plaća mjesečno 1.500 €. Jednostavnom računicom bih zaradila više kratkoročnim najmom, ali jednostavno nemam vremena, a opet zarađujem više. I jednom kad počnete s njima surađivati, kad jedan ode, preporuči nekog novog. Često ni nisu u stanu jer dosta putuju po regiji i jedu po restoranima."
Savršen gost/podstanar. Ili ipak ne?
Split ima ocjenu 2.8 od 5, a Zagreb i nižu
Najveća svjetska internet stranica koja okuplja nomade, Nomads.com, Splitu daje osrednji rejting s prolaznih 2.8 od 5 i malo više od 800 ocjena. Osim ukupne ocjene, kvalitetu života ocjenjuju kao „dobru“, a procjena plaće za pristojan život u Splitu iznosi oko dvije tisuće eura, što je lokalnom stanovništvu uglavnom nedostižno. Ono što ističu kao naše najveće prednosti su, očekivano, sunce i kvaliteta zraka, tako da je ipak i dalje sunce naš najveći resurs. Među negativnim komentarima se ističu oni o rasizmu i noćnom životu, dok smo za sigurnost dobili visoke ocjene. Zanimljivo je da je Zagreb neznatno niže na listi s ocjenom 2.7 od 5, a trošak života je također približan. Najjeftiniji hrvatski gradovi za digitalne nomade su Rijeka i Osijek, a najskuplji nije Dubrovnik, već – Hvar. Svjetski putnici/profesionalci su procijenili da je za život u gradu Hvaru potrebna plaća od 3.500 €. Bez obzira koji grad odabrali, svi dijele istu boljku – spor internet s prosječnom brzinom od 13Mbps. Država koja nam je najveća konkurencija i ima najbrži internet u Europi je, možda iznenađujuće, Rumunjska. A što se samih nomada tiče, njih 43% dolazi iz Sjedinjenih Američki Država, a Hrvatska je na izvrsnom drugom mjestu po poželjnosti, odmah iza Japana. Zanimljivo je i primijetiti da muškarcima Hrvatska nije niti u top 10 po statistici selidbe, dok smo ženama na 4.mjestu.
Očekuje li se veći broj aplikacija za vize, doznajemo od Jana de Jonga iz udruge „Digitalni nomadi Hrvatska“ (DNA). „Prije svega važno je razjasniti na koga se odnosi viza za digitalne nomade i tko na nju može aplicirati, jer tehnički u taj pojam ulaze samo građani zemalja tzv. Trećeg svijeta, tj. svi građani zemalja van Europske unije. Svi oni koji posjeduju putovnicu EU nisu dužni tražiti dozvolu za privremeni boravak u Hrvatskoj. Mi svaki mjesec zaprimamo oko 100 molbi za vizu za digitalne nomade, a oni kojima ona nije potrebna jednostavno dosele i ostanu do 3 mjeseca uz turističku vizu. Ova viza dakle cilja samo na građane izvan EU koji žele ostati u Hrvatskoj dulje od 3 mjeseca. Većina se zadržava otprilike toliko dugo, jer su to ljudi koji se najčešće vole često seliti.“
Na pitanje o razlozima produljenja vize de Jong odgovara: „Odluku podržavamo jer je ona znatan pomak u odnosu na prijašnju regulativu koja je zahtijevala od nomada da se prijavi, boravi u Hrvatskoj godinu dana, a onda ako bi želio produljiti boravak, morao je odseliti i živjeti van Hrvatske da bi mogao ponovno aplicirati, što je bilo neizvedivo i prekomplicirano. Mogućnost produljenja vize prije njenog isteka je izvrsna, samo je pitanje koliko će to nekome zaista utjecati na odluku da se zadrži u Hrvatskoj.“
Kako do stana na dugoročno uz svu tu konkurenciju?
De Jong smatra da digitalni nomadi zbog duljine svog boravka ne utječu na podizanje cijena stanarina, a pogotovo zato što oni borave kratko van sezone. „Turizam je ono što direktno unosi neravnotežu na tržište nekretnina, a pošto su nomadi većinom samci ili parovi, nisu direktna konkurencijama obiteljima za podstanarske stanove.“
Digitalni nomadi, strani penzioneri, mladi europski Erasmus studenti ili jednostavno ljudi kojima odgovaraju Split i Hrvatska, svi oni samo traže svoje mjesto pod suncem u ovom globalnom selu, tako da je teško prstom tražiti „krivca“ za stanje na tržištu nekretninama i razumljivo je da je prosječnom Hrvatu teško s hrvatskom medijalnom (ne prosječnom) plaćom, konkurirati za najam stana. S obzirom na to da se u pravilu digitalni nomad u Hrvatskoj zadržava 69 dana, možda i nije konkurencija podstanarima, ali je zato dobar financijski priljev onima koji se povremeno bave turizmom. Hoće li se to promijeniti s ovim novim izmjenama pravila za dobivanje i produljenje privremene boravišne dozvole, ili će i nomadi boraviti u Splitu u stanovima koji su za dugoročni najam samo od listopada do svibnja, ostaje za vidjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....