Svi su već pomalo navikli na dramatične utakmice hrvatske reprezentacije, ali sinoćnje polufinale Lige nacija svejedno je priča za sebe. Nije baš lako primiti gol u šestoj minuti sudačke nadoknade, koji praktički već dobivenu utakmicu vodi u dramu produžetaka. Za očekivati je barem djelomični psihološki pad, kao i to da će "momentum" prijeći na stranu one ekipe koja je zabila taj gol.
Ako tu dodamo i aspekt da s druge strane stoji domaćin, rijetko koja ekipa bi uspjela tako hladnokrvno ući u produžetke i nastaviti tamo gdje je stala. No, Hrvatska je već tko zna koliko puta pokazala da ima mentalnu snagu s kojom se malo koja momčad može mjeriti, a ni sinoć u Rotterdamu nije bilo ništa drugačije.
Zlatko Dalić iznenadio je sastavom, postavivši Ivana Perišića na klasičnog lijevog beka, dok je na lijevom krilu bio Luka Ivanušec, a na desnom Mario Pašalić. Također, zbog ozljede Joška Gvardiola, Domagoj Vida je započeo utakmicu prvi put od remija s Francuskom na Poljudu prošlog lipnja (1:1).
"Vatreni" su bili u svojih klasičnih 4-3-3, dok je Ronald Koeman izveo svoju momčad u 4-2-3-1, a zanimljiv je podatak da je prosječna starost početne jedanaestorke Nizozemaca bila 25,4 godine, a Hrvatske 30,1 godinu.
Dalićeva ekipa u prvom dijelu je imala jako puno problema, a to je posebno bilo vidljivo na lijevoj strani, jer se Perišić evidentno nije najbolje osjećao u za njega nekarakterističnoj ulozi.
Iako se najveća želja Hajdukovih navijača već godinama odlično snalazi na poziciji lijevog bočnog u sustavima s trojicom stopera, uloga klasičnog lijevog beka kao dijela četvorke u zadnjoj liniji ipak je poprilično drugačija, koliko god Dalić ne želio da bude.
Ideja izbornika Hrvatske bila je jasna - omogućiti Perišiću da iz drugog plana ulazi u ispražnjeni prostor na lijevom krilu i onda otamo radi oni što inače najbolje radi. No, faza napada samo je jedan segment igre beka, a Perišićevo pozicioniranje u fazi obrane često nije bilo baš najbolje.
To se moglo vidjeti i u 34. minuti, kada je Donyell Malen zabio pogodak za 1:0. Nizozemci su izigrali hrvatsku obranu i onda prenijeli loptu sa svoje lijeve strane na desnu. Ona je na kraju došla do Malena, a kako se Perišić u međuvremenu uvukao u krilo Dominiku Livakoviću, igrač Borussije Dortmund imao je vremena primiti loptu, namjestiti se i pogoditi suprotni kut hrvatskog vratara. Perišić je zakasnio u blok.
Nakon poprilično blijede predstave "vatrenih" u prvom poluvremenu, u drugom dijelu smo gledali drugačiju priču. Dalićevi igrači bolje su kontrolirali situaciju na terenu, a ujedno su bili opasniji, jer su one situacije - za koje se Dalić nadao da će se Perišić u njima naći - postajale sve češće.
Nakon samo osam minuta nastavka, Cody Gakpo neoprezno povlači Luku Modrića u svom šesnaestercu, nakon što mu je kapetan Hrvatske ukrao loptu, István Kovács (koji je sinoć imao upitan kriterij) pokazuje na bijelu točku. Andrej Kramarić bio je siguran, a taj pogodak kao da je oslobodio "vatrene" i dao im podstreh da nastave napadati domaćine koji ipak nisu bili na razini na kojoj su trebali biti.
Nema boljeg primjera za to od Pašalićevog gola za 2:1 u 73. minuti... Ivanušec je s lijeve strane ubacio loptu za njega, u situaciji u kojoj je cijela nizozemska obrana bila postavljena, a oko Pašalića se nalazila trojica igrača. No, on je sjajno tempirao svoj ulazak između tog trokuta koji su činili Virgil van Dijk, Nathan Aké i njegov suigrač iz Atalante Teun Koopmeiners te pogodio za preokret.
Ona agresivnost domaćina iz prvog poluvremena i maksimalno zatvaranje Modrića čim bi primio loptu u fazi izgradnje napada sve su se više "gasili" kako se utakmica bližila kraju i činilo se da će Hrvatska uspjeti izdržati do kraja. Ali Nizozemci su u posljednjih 15-ak minuta bacili sve karte u napad i krenuli slati ubačaje iz svih mogućih pozicija. Nakon jednog takvog Koopmeiners je u posljednjim sekundama odbijanac poslao iza leđa Livakovića i odveo utakmicu u produžetke.
No, "vatreni" su nastavili igrati kao i do tada te na kraju došli do pobjede koja je mogla biti rezultatski još uvjerljivija. To ne znači da je igra Hrvatske plijenila ljepotom... Jednostavno, opet smo vidjeli onaj jednostavan, ali ozbiljan pristup ekipe koja je sigurna u svoje sposobnosti i koja je tijekom godina razvila mentalitet pobjednika koji posebice u reprezentativnom nogometu vrijedi više od taktike, a nerijetko i od igračke kvalitete.
Uostalom, Dalićeva odluka da Perišića povuče na lijevog beka mogla je odlučiti ovo polufinale u korist protivnika, a sama činjenica da na kraju nije najbolje govori o tome koliko je ova pobjeda Hrvatske prije svega produkt mentalne čvrstoće i individualne kvalitete.
"Vatreni" su sinoć u Rotterdamu još jednom pokazali o kakvoj se skupini igrača radi i sada ih čeka finale u kojem će pokušati doći do prvog velikog trofeja u povijesti. A bez obzira tko ih tamo čekao, nipošto ih se ne treba smatrati autsajderima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....