Daliću su nakon povijesnog uspjeha Hrvatske neke stvari jasne, ali Livaja mu je svojom predstavom u Beču svejedno dao za misliti

Hrvatska je pobjedom protiv Austrije u Beču (3:1) osvojila svoju skupinu u elitnom razredu Lige nacija te ostvarila povijesni plasirala na Final Four, koji će se održati sljedećeg lipnja.

‘Vatreni‘ su tako, nakon i više nego dobre predstave protiv Danske u prošlom kolu, stigli do još jedne pobjede, svoje četvrte u ovom izdanju Lige nacija, te potvrdili kvalitetu momčadi koja sve više djeluje kao idealan spoj mladosti i provjerene kvalitete koja već godinama nosi igru na svojim leđima.

Zlatko Dalić u Beču je ispremiješao momčad u odnosu na susret s Danskom, ali se odlučio za isti sustav 4-3-3 i isti vezni red koji su sačinjavali Marcelo Brozović, Mateo Kovačić i Luka Modrić. Također su u ekipi ostali Ivan Perišić na lijevom krilu, Joško Gvardiol na poziciji lijevog stopera te Dominik Livaković na golu. S druge strane, Ralf Rangnick se odlučio za sustav 3-4-1-2, koji je na papiru bio poprilično ofenzivan, pogotovo ako se uzme u obzir da je lijevog bočnog igrao Bayernov Marcel Sabitzer.

Ipak, Austrijanci su se uglavnom branili u bloku i čekali priliku iz tranzicije, a u visoki presing su izlazili u pravilu kada bi Hrvatska vraćala loptu unatrag i ponovno započinjala napad. ‘Vatreni‘ su u prvom dijelu prvog poluvremena kontrolirali situaciju na terenu, ali nakon ozljede Brozovića i ulaska Lovre Majera domaćini su postali opasniji.

Pad Hrvatske koincidirao je s izlaskom Brozovića, ali to ne znači da je Kovačić, koji se tada spustio na "šesticu", bio loš. Loš nije bio ni Majer, iako je upravo njegovo krivo pozicioniranje omogućilo Davidu Alabi da u 23. minuti pronađe Marka Arnautovića, nakon čega je uslijedila velika šansa Christopha Baumgartnera koji je poslao loptu pored gola. Jednostavno, izlazak Brozovića izbacio je ‘vatrene‘ iz ritma, što i ne treba toliko čuditi ako znamo koliko je Interov veznjak važan za igru Hrvatske.

Kovačić je odigrao sasvim solidnu utakmicu na povučenijoj poziciji, u kojoj je između ostaloga zabilježio 9/12 dobivenih duela i imao 2/2 uspješnih driblinga, a upravo je on pokrenuo akciju koja je prethodila pogotku Marka Livaje za 2:1.

Kada je vidio da se ni nakon pauze situacija na terenu nije puno promijenila i da se njegova momčad i dalje muči u fazi napada, Dalić se u 62. minuti odlučio za uvođenje Livaje i Borne Sose, a to mu se vrlo brzo isplatilo, jer je Hajdukov napadač sedam minuta kasnije zabio nakon akcije u kojoj je važnu ulogu odigrao i Sosa.

Ronald Goršić/Cropix

Kovačić je povukao loptu iz zadnje linije i u svom trku izbacio dvojicu protivničkih igrača te dao loptu za Sosu. On ju je povukao do austrijskog šesnaesterca i predao je Perišiću, koji je sjajno odmjerenim centaršutom pronašao Livaju na drugoj vratnici. Hajdukov napadač sjajno je nadskočio Wöbera i zakucao loptu iz blizine.

Livaja je tako u suštini zabio pogodak kakav se očekuje od Ante Budimira, koji vrlo rijetko djeluje kao da zaslužuje biti starter u reprezentaciji, bez obzira o kakvom kontekstu utakmice se radilo. Budimir ima svojih kvaliteta, ali one su previše specifične i često djeluju nedovoljne za igranje u vrhu napada hrvatske reprezentacije. Primjerice, protiv Austrije je imao samo 3/11 dobivenih duela, od čega 3/8 u zraku, iako se može reći da je sama činjenica da je sudjelovao u skoku kojeg je dobio Kevin Danso odigrala ulogu u akciji koja je prethodila pogotku Modrića za 1:0 u šestoj minuti...

No, kada se sve zbroji i oduzme, činjenica je da je Budimir sinoć doprinio momčadi tako što je bio "borben" i što je pokušao iznuditi kazneni udarac, dok je Livaja sedam minuta nakon ulaska u igru zabio gol, i to iz nimalo lagane situacije.

AFP

Za razliku od susreta protiv Danske, ‘vatreni‘ sinoć u Beču nisu bili na posebno visokoj razini, a u fazi napada su bili opasni prvenstveno iz ubačaja. Iako su obje ekipe imale 4/13 uspješnih centaršutova, razlika je bila u tome što je Hrvatska dva pretvorila u pogotke, dok je Austrija bila najbliža tome u 65. minuti, kada je Michael Gregoritsch nadskočio Gvardiola i glavom gađao suprotnu stranu Livakovićeva gola.

U tome svemu treba naglasiti da je Perišić sam imao 3/6 uspješnih ubačaja, čime je zaokružio još jednu odličnu predstavu na lijevom krilu i po tko zna koji put se pokazao kao jedan od najstabilnijih i najkonstantnijih igrača reprezentacije na koje se uvijek može računati.

Dalić je nešto manje od dva mjeseca prije početka Svjetskog prvenstva Hrvatsku odveo u Final Four Lige nacija, natjecanja za koje je u lipnju ove godine rekao da bi ga najradije otkazao kada bi mogao, a nakon svega ostaje dojam da su ‘vatreni‘ moćna ekipa koja bi trebala imati što za reći u Kataru.

Nakon teškog poraza u Osijeku od Austrije na startu, Hrvatska je uzela četiri boda protiv Francuske i maksimalnih šest protiv izuzetno kvalitetne Danske, što ne bi bila mala stvar čak ni da ‘vatreni‘ na kraju nisu uspjeli pobijediti u Beču i potvrditi prvo mjesto u skupini, a ovako cijela priča dobiva dodatno na važnosti i na najbolji mogući način najavljuje Mundijal.

Ove dvije utakmice Daliću su pokazale da je vrijeme za mlade snage u obrani, odnosno moderne stopere koji mogu iznositi loptu i tako rasteretiti veznjake u tom segmentu, a da je vrijeme Domagoja Vide i Dejana Lovrena prošlo, bez obzira na to što je ovaj potonji u Beču odigrao solidnu utakmicu i postigao pogodak za 3:1. Joško Gvardiol nametnuo se kao trenutno najkvalitetniji stoper reprezentacije, dok je i Josip Šutalo ostavio dobar dojam protiv Danske, bez obzira na veliku pogrešku koju mu (razumljivo) svi spočitavaju. Također, ne smije se zaboraviti ni Martina Erlića koji se pokazao u dobrom svjetlu kada je dobio priliku igrati u reprezentativnom dresu.

AFP

Što se tiče vratara, s obzirom na to da je Livaković izgledao sasvim solidno u posljednje dvije utakmice, može se reći s priličnom sigurnošću da si je zapečatirao poziciju "jedinice" na SP-u, iako se na početku sezone činilo kao da bi mu ona mogla iskliznuti, jer je bio sasvim van forme i nizao pogreške na golu Dinama.

Dalić, dakle, nakon ovog ciklusa jedino nije dobio odgovor na pitanje što mu je raditi kada su u pitanju napadači. Andrej Kramarić nekako se uvijek nameće kao prvi izbor, ali problem s njim je u tome što mu se u kontekstu reprezentacije jednostavno ne može replicirati uloga koju ima u Hoffenheimu, dok je kod njega također prisutan i taj segment sebičnosti koji često dolazi do izražaja u ključnim trenucima.

S obzirom na to da je Livaja, uz svoje poznate i dokazane kvalitete, u Beču pokazao da može donijeti trenutačni efekt i biti presudan faktor čak i u situaciji koja je stvorena za klasičnog napadača, hrvatski izbornik morat će dobro razmisliti hoće li u Kataru Livaji pretpostaviti Budimira, jer realno, ne bi trebao. Tu je, naravno, i Bruno Petković, koji ove sezone igra u sjajnoj formi, ali pitanje je hoće li je uspjeti održati do početka Svjetskog prvenstva i koliko će se Dalić moći u kontinuitetu oslanjati na napadača njegovih karakteristika.

Igrači se sada vraćaju svojim klubovima i nastavljaju gdje su stali, a Daliću preostaje pratiti ih i razrađivati svoj plan za Mundijal, jer vremena za uigravanje i testiranje ideja više neće imati. Period priprema za SP bit će izuzetno kratak, a prijateljska utakmica sa Saudijskom Arabijom 16. studenog bit će više trening visokog intenziteta, nego prilika za nekakvo ozbiljnije uigravanje.

Ali ako se Dalić bude vodio logikom i birao igrače prema tome koliko oni mogu dati reprezentaciji u određenom trenutku, a ne prema ključu iskustva i starih zasluga, Svjetsko prvenstvo u Kataru za Hrvatsku bi moglo biti vrlo uspješno.