Don Oleg Petrović, župnik u župama sv. Marije na Žirju i sv. Petra na Kapriju, voditelj Biskupijskog arhiva Šibenik i kapelan u kapeli sv. Martina u Šibeniku, koji je Božji poziv osjetio još prije 30 godina na hodočašću mladih u Loretu, vrlo je aktivan i na društvenim mrežama, sa svojim pratiteljima komunicira i preko svog Facebooka, na kojem se ne libi progovoriti i o temama koje drugi zaobilaze. Tako se nedavno, u jednom svom postu, javno zapitao: Jesmo li doista katolički narod?
"Jedan moj prijatelj je veoma zadovoljan s našim narodom kao katoličkim s obzirom da je deklariranih katolika na popisu iz godine 2021. čak 79 posto, potom navodi pola milijuna naših ljudi na Thompsonovom koncertu u Zagrebu, zatim veliki broj mladih na koncertima duhovne glazbe Progledaj srcem u Zagrebu, brojne hodočasnike u marijanskim svetištima... Zbilja, pohvalni su primjeri navedenih koncerata i hodočašća u našoj Domovini. Međutim, kad gledamo plodove našeg naroda od godine 1995. do 2025., dolazimo do poražavajućih zaključaka, a to je veoma raširena korupcija na svim razinama, 50 posto je rastavljenih brakova u gradskim sredinama, sve manje mladih osoba ulazi u brak, 60 posto srednjoškolaca puši marihuanu, ubrzano raste broj ovisnika o kokainu i kocki, također povećava se broj svingera i drugih seksualnih perverzija u našim primorskim mjestima i gradovima..." – napisao je don Oleg, a onda je progovorio i o krizi duhovnih zvanja.
Razrušene obitelji
"U Crkvi se prepolovio broj bogoslova, pa će u bližoj budućnosti, po nekim procjenama, ostati jedino bogoslovija u Zagrebu, franjevačke provincije se spajaju zbog manjka redovnika... Redovnice su zbog manjka sestara prisiljene zatvarati kuće i odlaze sa župa... Zbog nedostatka svećenika župnici već sada moraju posluživati dvije ili tri župe... Nedostaju vjeroučitelji. Sigurno, postoji nada i za naš narod i za našu Crkvu, ali ako se iskreno obratimo, odreknemo grijeha i idola ovoga svijeta", naveo je don Oleg, koji nam je svoj stav po tom pitanju, krize duhovnih zvanja i sve manjeg broja svećenika, ponovio još jednom i za Slobodnu Dalmaciju.
– Problem počinje u obiteljima jer duhovna zvanja i dolaze iz obitelji. A svi znamo da je sve veći broj obitelji razrušen, roditelji su rastavljeni, djeca i mlade osobe iz takvih sredina izlaze s velikim emocionalnim ranama, jer su već od srednje škole, a sve više i osnovne, izložene svim opasnostima grešnog života, osobito ovisnostima. Takve osobe i kad dođu na vrata samostana, brzo odustaju od redovničkog života jer se nikako ne mogu uklopiti u zajednicu – kazao nam je don Oleg, ističući kako takve osobe ne samo da nisu osposobljene ići u duhovna zvanja, nego nisu osposobljene ni za ulazak u brak.
– Isti je to problem. Koliko god opada broj ljudi koji ne žele ići u duhovna zvanja, toliko opada i broj ljudi koji žele stupiti u brak, imati djecu, obitelj – mišljenja je don Oleg, koji uzrok problema vidi i u velikoj sekularizaciji u posljednjih 20 ili 25 godina. Ljudi su se, veli nam, naprosto udaljili od Crkve, od duhovnosti.
– Pobijedili su materijalistički mentalitet i hedonistička kultura. Jedini cilj postao je užitak i ugoda svake vrste, sebičnost. Mladi ljudi danas se, u većini, ne žele darivati, ne žele se žrtvovati za nekoga ili za nešto, postali su sebični, i ta sebičnost je prvi i pravi problem. Ne samo Katoličke crkve i Hrvatske, nego i Europe, cijelog Zapada. I zato ni brakova, ni djece, ni duhovnih zvanja. To vam je to, po mome mišljenju. Dijagnozu znam, ali terapiju ne znam – kazao nam je don Oleg Petrović.
Primjer iz Kistanja
Gotovo navlas isto mišljenje ima i don Stipe Mustapić, župnik župe Prikazanja Blažene Djevice Marije u Kistanjama.
– Kriza duhovnih zvanja događa nam se zbog mlakog kršćanstva, usalilo se srce naroda. Komiditet ubija duhovnost. Ljudi lijepo žive, nikad bolje, iako se uvijek žale i kukaju, pa im je i župa postala samo jedan duhovni servis, na koji dolaze po uslugu, kao kod zubara – izravan je i don Stipe.
– Ta usluga, to odrješenje, ta ispovijed, to tebe ne obvezuje da ti budeš bolji, da se promijeniš, da se približiš Bogu. Ne! Ljudi kod nas ponosno pjevaju pjesmu Petra Graše: "Ostat ću uvijek isti, nikad se neću minjat!" Ali, ako prihvaćamo Boga i Božji nauk, onda se moramo mijenjati, postajati bolji ljudi. Kad ljudi žive u blagostanju, Bog im ne treba. Kad su u krizi, tek onda se okreću Bogu – veli nam kistanjski župnik, ističući Kistanje, u kojem žive Janjevci, kao iznimku i pozitivan primjer.
– Ovdje još ima života u Crkvi i vjere, ovdje je na svakodnevnoj misi – dakle, ne onoj nedjeljnoj, nego onoj svakodnevnoj – između 70 i 150 vjernika. Svaki dan su ispovijedi, župa živi, imamo dječji zbor od 60-ero djece, veliki zbor s 50 pjevača, imamo i klapu, pastoral. Ima posla i za dva svećenika, ne samo za jednog. Ovi ljudi ovdje žive vjeru, svakodnevno, to ih je i održalo kao zajednicu dolje u Janjevu, kroz 700-800 godina, u kojima su uspjeli očuvati svoju katoličku vjeru i hrvatski identitet.
Da su Kistanje iznimka, potvrđuju i brojke iz prošle godine, u kojoj je u ovoj zajednici bilo 25 krštenja, odnosno novorođenih, na samo sedam umrlih, 36 krizmanika i 17 prvopričesnika te čak šest vjenčanja.
Iz janjevačke zajednice dolazi i don Franjo Glasnović, župnik župe Vodica, koji također ističe da duhovni poziv i zvanje (svećeništvo i redovništvo) traže od čovjeka odgovor/nost pred Bogom koji čovjeka poziva na žrtvu, predanje i služenje Bogu, Crkvi i u Crkvi te čovjeku, kojima su svećenici i redovnici poslani i kojima su u službi.
– Današnji svijet, Crkva, društvo i obitelj, mjesta i prostor u kojima čovjek živi promijenili su se i u tome treba tražiti uzroke i krizu duhovnih zvanja. Slabljenje obitelji kao "kolijevke zvanja" – sve je manje djece u obitelji, nedostaje religiozne prakse i duhovnog života, zajedničke molitve. U obiteljima nedostaje poticaja i ohrabrenja za duhovni poziv.
Kultura komfora
Sekularizacija društva – vjera i religijska praksa kod mnogih nisu više središte života, mladi odrastaju u okruženju gdje se Bog i Crkva često doživljavaju kao nešto manje važno i bitno. Kultura individualizma i komfora – duhovna zvanja traže žrtvu, odricanje, poslušnost, darivanje života za druge, što je u suprotnosti s današnjim naglaskom na osobni uspjeh, slobodu, egoizam i užitak samo za sebe.
Nedostatak svjedočanstva nas svećenika i redovnika – tamo gdje mladi ne vide radosne, autentične svećenike i redovnike teže mogu prepoznati ljepotu i smisao tog poziva. I manjak pastoralne skrbi za zvanja može biti jedan od uzroka – ako se o zvanju rijetko govori, svjedoči, za zvanja ne moli i ne prati mlade u razlučivanju, pozivi se teže rađaju i razvijaju. Usprkos krizi i nedostatku zvanja u Crkvi i svijetu danas, to nije samo i prvenstveno ljudsko djelo, već Božje, jer Bog poziva i sije sjeme zvanja, a čovjek se odaziva i odgovara na njegov poziv. Treba moliti i stvarati ozračje u obiteljima i zajednicama i Crkvi i društvu, da mladi mogu prepoznati Božji poziv i na njega oduševljeno odgovoriti.
Na kraju bit ću osoban – u našoj obitelji je 10 duhovnih zvanja: dva biskupa, tri svećenika, četiri sestre redovnice i jedan sjemeništarac, sve je to plod molitava i života naših obitelji i okruženja u kojima smo rasli – istaknuo je don Glasnović.
Don Stipe Perkov, umirovljeni svećenik, jedan je od rijetkih koji će bez krzmanja upozoriti i na problem celibata, s kojim će se Crkva morati sresti i suočiti, jer je to problem koji se neće riješiti sam od sebe. To je isto tako jedan od velikih razloga zašto se sve manje mladih odlučuje za svećeništvo i duhovna zvanja, pa je u Crkvi bilo ne samo zagovornika njegova ukidanja, nego i zahtjeva da se za svećenike zaređuju žene. To je bila čak i tema jednog od sinoda za vrijeme pape Frane.
Kvaliteta svećenika
– U Bibliji nigdje ne piše da se svećenik ne smije ženiti i da mora živjeti u celibatu, osobito ne u Novom zavjetu; na koncu i svi su apostoli bili oženjeni, osim Ivana. To je Crkva sama nametnula, iz svojih razloga, praktičnih vjerojatno, ali sada će se s tim, isto iz praktičnih razloga, morati i suočiti. Meni je trebalo mnogo snage da izdržim kušnje celibata, o čemu sam i javno govorio, pisao u knjizi "U znaku Jone: Sjećanja", objavljenoj 2019. godine. Hvala Bogu, izdržao sam, svećeništvo mi je pružilo mnoge radosti, ali Crkvi će trebati puno mudrosti da riješi ne samo problem manjka svećenika, nego i njihove kvalitete, budući da se ovako provuku u službu Božju i oni koji nemaju za nju ne samo ni poziva, nego ni volje, ni znanja, ni talenta.
Kao najpoletniji među našim sugovornicima pokazao se mladi i poletni svećenik, 31-godišnji don Ante Vrcić, koji je preporodio župu Tribunj otkako ju je preuzeo prije dvije godine, ne samo materijalno, nego i duhovno.
– Nije manjak poziva nego odziva, na nama je da se molimo ustrajno Bogu za nove radnike. Kao što i Biblija kaže – "žetva je velika, ali radnika je malo", molimo dakle gospodara da pošalje radnika u žetvu svoju. Da osigura dovoljan broj mlađih svećenika, kako bi mogli dijeliti sakramente i gurati nas, narod svoj, prema putu spasenja.
Ne smijemo biti malodušni ni klonuti duhom. Uvijek je Bog našao načina kad je došlo do ruba, otvorio je Crveno more Židovima kad su bježali od egipatskog ropstva, zatvorio je usta lavovima kad su k njima bacili Danijela, razbojnika koji je s njim umirao na križu, u raj je uveo kad se pokajao, potvrđujući tako da su njegova vrata svima otvorena i da nas Bog nikad neće napustiti. Sve drugo je na nama, na našem radu i upornosti – kazao je don Ante.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....