HRT-ov kviz “Potjera” predstavlja jednu od najomiljenijih televizijskih emisija hrvatskih gledatelja. Tome su svoj nemali obol dali i “lovci”. U razgovoru sa svakim od njih pokušali smo doznati što ih je privuklo kvizovima, kako su postali takvi znalci, te ponešto o njihovom privatnom životu. Nakon Mladena Vukorepe, Morane Zibar, Krešimira Sučevića Mađerala i Svena Marcelića naš idući i posljednji sugovornik je Dean Kotiga.
Tragovi kvizaškog virusa
Kada se točno Dean Kotiga “zarazio” kvizovima?
– Prvi tragovi virusa javili su se još u najranijoj dobi kad sam s jednoznamenkastim brojem godina roditeljima i njihovim prijateljima na kućnim druženjima znao dosađivati s kvizovima koje sam sam bio pisao, a ozbiljnija groznica je tresla u srednjoj školi s kombinacijom “Milijunaša” i knjige autorskog dvojca Goluža – Novaković “Kviskoteka – igra kvizova”.
Jeste li tada mogli zamisliti da ćete jednog dana biti lovac u najpopularnijem kvizu u državi?
– To konkretno nisam jer takvo nešto uopće nije ni postojalo kao format, ali sam se itekako mogao vidjeti kao natjecatelj, što sam i ostvario čim sam postao punoljetan te stekao pravo nastupanja, te u najbržem mogućem roku nastupio na svemu što je postojalo: “Ona ili on”, “Kviskoteka”, “Najslabija karika” i “Milijunaš”, dok me uredništvo nije preuzelo na “tamnu stranu” gdje sam onda dugi niz godina radio pitanja za sve kvizove HRT-a jer su mudro zaključili da će mi vrlo vjerojatno manje novaca morati isplatiti kao autoru pitanja nego što bi kao natjecatelju.
Koji vam je format draži: “Potjera” ili “Superpotjera”?
– “Potjera”, bez imalo razmišljanja. Savršen format po svim dramaturškim parametrima, vjerojatno uz “Jeopardy” najbolji u povijesti. Lijepo je biti kotačić u takvom stroju.
Veliki ste filmofil. Koji su vam najdraži strani i domaći filmovi?
– Nezahvalno pitanje, ali dok sam se bavio filmskom kritikom često sam isticao “Cherbourške kišobrane” (Demy) i “Little Fugitive” (Ashley – Engel – Orkin) od stranih, te “Izgubljenu olovku” (Škubonja) i “Rondo” (Berković) od domaćih.
Posljednji put kada sam pogledao, vaš Instagram nalog imao je 95 tisuća pratitelja. Što vas je privuklo Instagramu i kako se inspirirate za stvaranje contenta?
– Instagram je sjajna platforma i jedan od vrhunaca ljudske civilizacije, a privuklo me to što sam jednog dana osvijestio da bi po tu istu civilizaciju zaista bilo žalosno da ostane zakinuta za moje sudjelovanje na toj platformi. Inspiriram se na raznorazne načine, a često pohađam i razne međunarodne kongrese za influencere, jer je to puno teži posao nego se ljudima čini. Ne postaje se najveći lokalni, ako ne i regionalni influencer bez konstantnog ulaganja u sebe, svoje ljude i svoju edukaciju.
Kad smo kod društvenih mreža, nedostaje li i vama Twitter u odnosu na Muskov X?
– Nikad mi nisu bile jasne te žalopojke i demonstrativni odlasci i pravljenje drame, doslovno nikog nije briga hoće li neka osoba xy ostati na X-u ili neće. Te se odlazi na Mastodon, te se odlazi na Threads, te se odlazi na Bluesky, a X nikad jači, poprilično je to smiješno sve skupa.
Zabavan roditelj
Na koji ste trenutak u vašoj kvizaškoj karijeri najponosniji?
– Iako bi odgovor trebao biti na lanjsko osvajanje International Quizzing Championshipsa kao najrelevantnijeg svjetskog kvizaškog natjecanja, zapravo sam najponosniji na to što sam na pet posljednjih izdanja tog natjecanja ušao u top 10, odnosno finale, kao jedini kojemu je to pošlo za rukom. Ne kažem da je lako osvojiti, niti umanjujem taj podvig (ni sebi ni drugima), ali ipak sam ponosniji na ovu drugu konstantu.
Imate li možda neki kvizaški poraz koji je bio posebno traumatičan?
– Nastup na International Quizzing Championshipsu 2022. pogodio me više nego što bi to vjerojatno bilo zdravo. U regularnom sam dijelu odigrao sjajno i bio drugi s komotnom prednošću gdje je medalja praktički bila zagarantirana, a onda sam u finalu prosuo sve što se prosuti moglo, ne mogavši se sjetiti imena začina koji koristim u kuhanju (ras el hanout) i redatelja o čijim sam filmovima kao filmski kritičar pisao tekstove (Kenji Mizoguchi), i s tom potpunom blokadom pao na četvrto mjesto i bod do medalje. To me toliko bilo pogodilo da se sljedećih godinu dana gotovo uopće nisam bavio kvizovima na toj nekoj ozbiljnoj razini. A onda sam 2023., u godini s najmanje uloženog truda u posljednjih nekoliko godina, osvojio to natjecanje. Go figure.
Jeste li ljubomorni na Krešinu statistiku?
– Potpuno suprotno: ponosan sam na Krešinu statistiku. Krešo je vjerojatno najubojitiji lovac “Potjere” na cijelome svijetu, ima tu nadnaravnu sposobnost da može isproducirat sve što zna, i to uglavnom u sekundi. Ja niti se mogu sjetiti svega što znam, a i za ovo čega se mogu sjetiti mi nerijetko treba dosta vremena, što “Potjera” kao format ne prašta, i nemam apsolutno nikakve iluzije da se u “Potjeri” natječem s njim, naprotiv: divim se toj njegovoj sposobnosti i brzini, i apsolutno mi ju je gušt gledati.
Mislite li da ćete se u jednom trenutku u životu zasititi kvizova?
– Nažalost, ne.
Istrijan ste i jako volite svoj rodni kraj, no vežu li vas neke uspomene ili doživljaji za Dalmaciju. Koliko su te dvije regije slične, a koliko različite?
– S obzirom na to da mi je pokojna nona s Korčule, za Dalmaciju me ne veže samo doživljaj nego i doslovno krv. Dalmatinski mentalitet mi je dosta blizak i po pitanju odnosa prema životu se doma vjerojatno najviše osjećam u Dalmaciji, možda čak i najviše baš u Splitu.
Kakav je Dean Kotiga roditelj?
– To će procijeniti psihoterapeut mog sina za tridesetak godina, ali nadam se – zabavan.
Čime se volite baviti kada se ne bavite kvizovima?
– Janjetinom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....