Čuda se nekad zbilja dese, pa i Miljacka mostove odnese. Ili u Hrvata presuši slavna "Bujica", emisija koja je od prvoga dana u eteru bila psovka, gnojni čir i šamar svakom civiliziranome i demokratskom društvu. Od cijele te huškačke predstave sastavljene od laži, uvreda, kleveta, etiketiranja, zastrašivanja, lažnoga domoljublja i drugih oblika ekstremnoga desničarenja nakon niza godina ostalo je samo - prazno korito. Televizija Z1 prošloga je tjedna, naime, i službeno prekinula svaku suradnju s Velimirom Bujancem te trajno ukinula emitiranje njegove emisije.
Glavne razloge za ovu odluku pronašli su u neizdrživim pravnim i financijskim pritiscima koje je svojim nazovi novinarstvom ovoj TV kući priskrbio Velimir Bujanec. Učestale sudske tužbe povezane s njegovom emisijom navodno su rezultirale iznimno visokim troškovima i neizvjesnim ishodima novih sudskih postupaka. Pomalo je ironično, a svakako i paradoksalno, da je takva sudbina sustigla samoproglašenu TV zvijezdu koja je dugo godina slapp-tužbama zasipala sve hrvatske medije koji bi se usudili komentirati njegove ekstremističke eskapade ili negativno prosuđivati njegov novinarski rad.
Za dom spremni! u eteru
Ti mediji su, međutim, preživjeli, a televizija koja je emitirala grotesknu "Bujicu" sama se našla pod neizdrživim pritiskom radi autorova šovinističkog ‘novinarstva‘ zbog kojega je došla i na udar državne Agencije za elektroničke medije. Nakon više uzvika "Za dom spremni!" u eteru, a koje je javno podupro voditelj emisije, Agencija je lani na nekoliko sati oduzela koncesiju televiziji Z1 i Televiziji Slavonije i Baranje na kojima je donedavno ponosno ‘hrvatovao‘ Bujanec. Tim je sankcijama, međutim, automatski aktivirano i pravilo i da se kažnjene televizije ne smiju pune dvije godine javiti na natječaje za državne financijske potpore, čime su ostale bez, kako se procjenjuje, bar stotinjak tisuća eura prihoda.
Z1 televizija je u službenome priopćenju poželjela redakciji "Bujice" budući uspjeh na drugim medijskim platformama, naglasivši da su ekonomski uvjeti onemogućili daljnju realizaciju projekta na njihovu kanalu.
No, pojavila su se i neka druga, skrivena, tumačenja velikoga razlaza na hrvatskoj parazitskoj desnici. Večernji list je objavio priču iz političkih kuloara po kojoj je Mario Radić, šef stranke Domino (Dom i nacionalno okupljanje), a kojega se godinama neslužbeno povezuje s vlasništvom i financiranjem Z1 televizije, Bujančevu emisiju zapravo ukinuo u ‘strateškome dogovoru‘ s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem. Navodno bi šef Domina stranku rado uveo u Plenkovićevu Vladu, ili makar njome podebljao parlamentarnu većinu, pa je Bujanca ritualno uklonio iz etera u znak zajedništva, obnove prijateljstva i političke dobre volje.
Radić je naknadno odlučno odbacio te medijske tvrdnje, pa čak i negirao da je prikriveni vlasnik ili glavni financijer Z1 televizije, no u ovom scenariju mnogi su elementi ostali svejedno trajno egzistirati, baš kao i činjenica da je Bujanec dugo bio medijski propagandist Radićeva Domina, poglavito nakon razlaza društva s Domovinskim pokretom Ivana Penave. Sve do prije pet godina Radić je preko kompanije Pevex, naime, bio i formalni suvlasnik Z1 televizije. Medijsku kuću je potom kupila tvrtka osječkog ugostitelja Hrvoja Milasa, s kojim je Radić bio blizak prijatelj, a po nekim medijskim napisima i kum.
Tko je kupac?
Par mjeseci prije ista kompanija kupila je i Televiziju Slavonije i Baranje, te su obje lokalne ‘dalekovidnice‘ potom upregnute u političku propagandu tadašnjega Domovinskog pokreta. No, nakon što su se do krvi posvađali Mario Radić i Ivan Penava, te cijelo ovo uhljebničko -desničarsko društvo razdvojili na dvije stranke, sam Penava je javno pričao kako je Hrvoje Milas u obje televizije samo vlasnički paravan za pravoga tajnoga gazdu, njegova bivšeg prijatelja i partnera Marija Radića.
Sredinom prošle godine obje televizije opet su promijenile nominalnog vlasnika, te ih je formalno kupio bivši menadžer pjevača Miroslava Škore, inače dugogodišnji direktor Z1 Miljenko Ćurić. No, i za njega brojni insajderi tvrde da je itekako blizak Mariju Radiću.
Voditelj Bujice Velimir Bujanec svakako je i s Radićem i bez njega jedna od najekstremnijih i najkontroverznijih figura na domaćoj medijskoj sceni. Još kao mladić deklarirao se kao ultradesničar te javno pozirao i fotografirao se u nacističkoj uniformi, s kukastim križevima oko rukava i drugim fašističkim obilježjima. Emisije su mu više puta kažnjavane i službeno sankcionirane zbog širenja mržnje i poticanja na diskriminaciju, no to nikad dosad nije fatalno ugrozilo njegov propagandistički i politički posao.
Bujanec je na medijsku scenu svojedobno iskoračio zahvaljujući huškačkom tabloidu Slobodni tjednik, pokojnoga stalnoga suradnika hrvatskih tajnih službi Marinka Božića. S hrvatskom inačicom slavnog nürnberškog lista Der Sturmer, otpočeo je suradnju kao dopisnik iz Varaždina. Na što se svodilo njegovo tadašnje ‘novinarstvo‘, a koje je sasvim logično oplemenjeno kasnijom ‘nadgradnjom‘, nedavno je Bujanec otvoreno ispovjedio u javnom razgovoru s desničarskim medijskim kolegom Markom Juričem:
“Uzmeš imenik telefonski, nađeš ‘ević’, ‘ović’… Ova prezimena, znaš ovi JNA-oficiri i tak’ dalje. Napraviš neku pogrešku namjerno na mašini, ne, da je autentično, i to je onda popis kosovaca i udbaša. Dodao sam ja i, tu i tamo, prezime nekog susjeda s kojim smo se svađali zbog međa i tak’ je nastao popis kosovaca i udbaša u Varaždinu… A neke sam čak slučajno i pogodio”, kroz smijeh se Bujanec javno prisjetio svojih prvih pokušaja ‘služenja istini‘ za Slobodni tjednik Marinka Božića.
To što se na temelju takvih podmuklih krivotvorina početkom devedesetih često gubila mnoga nevina glava cijelu stvar iz desničarske perspektive valjda naknadno čini još ‘duhovitijom‘.
Kakogod, sva je prilika da Bujanec i njegova "Bujica" nisu danas pali kao žrtve novinarske etike te istinoljubivosti, civiliziranosti i pravdoljubivosti jalovih hrvatskih institucija. Riječ je o očitom bratoubilačkom ratu na vječnoj parazitsko-uhljebničkoj hrvatskoj desnici.
Dabrino naslađivanje
O tome zorno svjedoče, povrh kuloarskih vijesti o pokušaju političkog komplota Marija Radića s HDZ-om, i brojne strasti i naslade među dojučerašnjom desničarskom političkom braćom. Tako je i slavni hrvatski kineziolog i bivši ministar poljoprivrede u Plenkovićevoj vladi Josip Dabro, čuveni revolveraš i probni strijelac kalašnjikovom po slavonskim kukuruzištima, odlazak Velimira Bujanca i gašenje "Bujice" proslavio na društvenim mrežama objavom o ‘gašenju Bujanca – šarenog praseta‘.
Alegorijske figure i literarne prispodobe u tekstu prilično su neraspoznatljive prosječnom akademskom građaninu, no hrvatski ljuti desničari jedni druge sigurno dobro razumiju.
„Ne može TV danas živjeti od jedne "kontroverzne" emisije, danas mediji žive od dotacija lokalne samouprave, države i EU-a, a oni (Z1) su zbog Buje iz toga isključeni. Mario (Agent s Batajnice) će igrati s Bujom zasebno, Z1 nakačiti na javne financije. Ne daj se Velimire! Ustašo!”
Vratite Dabru u vladu radi ideološke ravnoteže poljuljane odlaskom Velimira Bujanca, no ovaj put kao ministra hrvatske kulture. Pučanstvu je već poznato da je u bliskoj vezi s istom: vrlo rado hvata se za pištolj. A, bogami, i za kalašnjikov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....