Filipu (32) svaka čast, on je najpoznatiji u obitelji Bradarić, međutim kad je njegov stariji brat Marin (38) postao nedavno izbornik ništa manje nego ženske seniorske teniske reprezentacije Hrvatske i na toj poziciji naslijedio legendarnu zvijezdu Ivu Majoli koja je tu dužnost obnašala 12 godina, postali smo tek svjesni činjenice...
Pa to je “sportska dinastija Bradarić”! Najprije otac Stipe koji je bdio nad svojim sinovima, a i sam sportaš, poduzetnik, skrbnik nekolicine mladih nogometaša, kasnije reprezentativaca (Mate Bilić, Zvonimir Deranja, Ivan Strinić), za njim sinovi Filip i Marin, osobito poznati u svijetu sporta.
Otac Stipe je (bio) ugostitelj. Glasovit. Nije to više:
- Biti ugostitelj, vlasnik restorana, zahtjevno je kao da si sportaš ili neko slično zanimanje da imaš što te okupira i veže doslovce 24 sata na dan. I sve to iscrpljuje. Pa smo braća i ja, oba naša restorana, Opatiju i Šumicu dali u najam. Sad mirnije živim i mogu se posvetiti nekim drugim obavezama i radostima – kaže nam Stipe, najmlađi od braće Mirka, Luke i Ivana.
Dinastija, dakle... Stipi se to ne sviđa kad spomenemo. Ni najmanje:
- Ma nemojte to tako nazvati, ne sviđa se ni meni, a ne bi se svidjelo ni mojoj djeci, podsjeća me na onu američku tv-seriju (Dynasty, op. a.), ma dajte, molim vas, kakav Blake Carrington – smije se.
Carringtoni ili ne, tek Bradarići su odabirom Hrvatskog teniskog saveza da Marina postave za izbornika ženske reprezentacije došli opet u žarište interesa. Novi izbornik brat je srebrnog s Mundijala u Rusiji, zazvonili su naslovi. Sportska dinastija.
- Zanimljivo vam je to, znajući da HTS već neko vrijeme komunicira s Marinom, večer prije nazvao me stariji sin i kaže mi, znaš ‘stari‘, izgleda da gore najozbiljnije razmišljaju o meni i Izi. Hm, a kako će vas izabrat, sinko, nemate političko zaleđe, obično su to pozicije za koje se potežu raznorazne veze i vezice, a ništa od toga nemate, rekao sam mu. Bio sam skeptičan.
Dogodilo se
Ipak?
- Sutradan mi ipak Marin javlja da su izabrani on i Izo, a Izo Žunić je njegov teniski partner, mentor! Vratilo mi je to donekle vjeru u transparentnost, da postoje i takvi izbori na kojima se ipak odabiru najkvalitetnije osobe, koje to zaslužuju svojim rezultatima, marljivošću, znanjem. Takav vam je naš obiteljski moto. Poštenje i rad, samo rad donosi rezultat i ništa ne ide preko noći. Treba biti strpljiv u radu da bi kvaliteta isplivala.
Bez obzira na to što vam je stariji sin, dopustit ćete da je Filip poznatiji, nogomet je ipak nogomet?
- Svakako, ali Marin je imao svoj put istinskog zaljubljenika u tenis, njega nogomet nije zanimao. Od trenutka kad se kao dječak zaljubio u igru Stefana Edberga, tenis, reket i loptica postali su njegov život. Bio je darovit tenisač, postao je seniorski državni prvak Hrvatske, iste godine skupljajući prve ATP bodove igrao je finale Futuresa u Zagrebu i odmah nakon tog uzleta sputala ga je mononukleoza, plus kronične ozljede ramena, leđa i koljena, pa se dao u trenere. Radio je između ostalih i s Mirjanom Lučić, Anom Konjuh, s Rusom Romanom Safiullinom (otac mu je Tatar, a majka Ruskinja, op. a.), koji je tada bio najbolji junior na svijetu, a nije prihvatio ponude što su mu davali Borna Gojo, Ivo Karlović, Poljakinja Magde Linette, zadarska Amerikanka Bernarda Pera i još mnogi drugi vrhunski tenisači i tenisačice i to zbog obiteljskih razloga, jer želi biti što više kod kuće i dosta mu je da je svaki dan u avionu diljem svijeta – priča nam Stipe, kao da Marina slušamo, pa Stipe onda i nastavlja:
- A očito je da uživa golemo povjerenje u teniskom Savezu čim je izabran nakon 12 godina Ive Majoli. Siguran sam da će okupiti tim oko sebe na način da se igračice sretne i vesele odazivaju u reprezentaciju. Tu je Petra Martić, Donna Vekić, Jana Fett, Ana Konjuh, pa nekolicina mladih i talentiranih. Što biste htjeli više za dobar rezultat, ali da ja to ne govorim, jer će se on naljutit na mene i to s pravom. Može pomislit, evo tata upao u euforiju i raspričao se, a Marin nimalo nije od pompe, samozatajan je, radi studiozno i predano...
Objasnit ćemo mu da otac Stipe ništa nije kriv. Sami smo vas povukli za rukav, jer - a mora i Marin to priznati - momenat je za lijepu obiteljsku priču.
- Bilo bi to dobro da mu kažete.
Obećajemo. Ali to nije sve o Marinu? I sad zovemo da nam Marin dopuni priču, da ne priča samo tata, na vezi smo, Marin je u Istri s obvezama, uskače nam u tekst i popunjuje spoznaje:
- Nije to sve, naravno - javlja Marin.
- Mirjana Lučić je dugo pauzirala zbog obiteljske situacije, ali je igrala već sedam, osam godina i vrtjela se između 60. i 120. pozicije na svijetu, a zajedno smo došli do 20. mjesta, njenog rankinga karijere i do polufinala Australian Opena što je najbolji rezultat hrvatskog ženskog tenisa još od pobjede Ive Majoli u Roland Garrosu. Rezultati bi sigurno bili i bolji da se nije desila ozljeda ramena koju je vukla kroz cijelu tu svoju zadnju sezonu i zatim zbog te ozljede i završila karijeru. Safiullina sam trenirao dvije godine prije Lučićeve – kaže Marin.
A mi pronašli Safiulllina, ranije osvajača pet seniorskih Futuresa i juniorskog Australian Opena da je sada u siječnju bio 36. na ATP listi! Zainteresirala nas je Marinova priča.
Dolazak Matthäusa
Vraćamo se pater familiasu, pa mu kažemo:
Pamtimo intervju, Stipe, već davnih dana, tadašnji naš urednik Mario Garber objavio je vašu ideju o ulaganjima u Hajduk i da bi iz Münchena u Hajduk mogao stići i Lothar Matthäus... Ta vijest bila je senzacionalna?!
- Niste ni svjesni koliko je to tada bilo izgledno! Moja braća su u to vrijeme bili poznati ugostitelji u Münchenu, a jedan od braće, Luka, još i danas tamo ima vrhunski restoran. Imali smo kontakte s ljudima iz Bayerna, pa tako i s Matthäusom. On je onda bio prva nogometna zvijezda i bio je zainteresiran za ulaganje u Hajduk. Pa čak i da zaigra za Hajduk! Da, želja je uvijek bila da nam Hajduk bude velik, kao što je danas recimo Manchester City! Zašto me tako gledate?! Zašto ne bismo u Splitu svome imali Hajduka koji redovito igra barem Europsku ligu? Naravno, vrijeme je sa sobom nosilo razne promjene i okolnosti i to vam danas zvuči kao utopija, jer ne dopušta se privatniku da kupi, a to tada uopće nije bilo daleko...
U vas je uvijek bio snažno izražen poduzetnički duh, ali i strast za malim balunom?
- Bio sam skrbnik reprezentativcima Mati Biliću, Zvonimiru Deranji, Ivanu Striniću, a mali balun mi je baš bila strast. Imali smo ekipu Dalme, pa smo se zvali i Auto kuća Topić, imali prave igrače, s nama su znali često zaigrati i stari hajdukovci, pokojni Jure Jerković i Željko Mijač, pa Luka Bonačić, Zoran Vulić, Ante Šećer, Goran Šušnjara, Robert Jarni, zatim košarkaška legenda Toni Kukoč. I vaterpolska legenda Deni Lušić, a nikako ne smijem zaboraviti tada svima najdražeg nam, danas pokojnog novinara Joku Svalinu.
Igrao je s vama i moj kolega i prijatelj Toni Bilić... A onda je došao na red i sin Filip? Pardon, zaboravili smo i na kći Tinu...
- Ona je najstarije moje dijete, starija od Marina punu godinu. Bila je također u tenisu. Odrađivala prve teniske korake zajedno s bratom, a danas ima Zoo Mall, dućan za kućne ljubimce u Mallu. Istinska je podrška svima i uspješna poduzetnica.
Filip je najmlađi, zacijelo ste mu i posebno skloni. Nije mala stvar, nogometni reprezentativac, igrač Hajduka, srebrni ‘vatreni‘ u Rusiji, drugi na Svjetskom prvenstvu. A nije sve išlo glatko?
- Nije, ali je sve došlo na svoje. Kako sam vam rekao, naš moto u kući, sa suprugom Tatjanom i djecom uvijek nam je bio da sve u životu treba gradit na dugu stazu, s čvrstim karakterom. Profesionalno i odgovorno, s radom i odricanjem. Zato sam uvjeren da će Marin napravit rezultat... - načas je Stipi opet u mislima stariji sin.
Pikanterija
Ne sumnjamo, nego kako je to sve bilo s Filipom, da se podsjetimo? Bio je i kapetan Rijeke, to je veliko priznanje, pa je ponio duplu krunu na Rujevici, da bi se opet vratio svom Hajduku?
- Da vam ispričam pikanteriju, bio sam zastupnik Strinića i prodavao se Ivan u Dnjipro, u siječnju 2011. Na stolu odšteta četiri milijuna eura, ali deset posto ide zastupnicima iz češke firme koja je ponudila Hajduku transfer. Mene u Hajduku zamole da nagovorim Strinića da on od svog postotka isplati agente od svoje plaće, jer u protivnom se transfer neće realizirati. Strinić u dogovoru sa mnom pristane i Hajduku oprosti, naprosto donira tih 400.000 eura. A meni čelni ljudi Hajduka zauzvrat ponude četverogodišnji ugovor za Filipa juniora, u rangu tadašnjeg jednog veznog igrača od 120.000 eura godišnje. Ja se gospodi zahvalim, rekavši im da mu ponude ugovor ako i kada struka procijeni da je Filip igrač za profesionalni, a ne samo za kompenzacijski ugovor.
Opet je Filip došao na svoje?
- Jest, ali zaobilazno, preko posudbe u Primorcu iz Stobreča. Tamo je, srećom, trener bio Hari Vukas i preporučio je Igoru Tudoru Filipa i Marka Bencuna. Tako se vratio u Hajduk, gdje je sad bila nova uprava na čelu s Marinom Brbićem, ponudila mu je četverogodišnji ugovor, šprancu od 10.000 kuna bruto mjesečno. S tim da ako se nametne treneru te sezone, da se tek onda razgovara o povećanju ugovora. I postao je standardan tu sezonu kod Tudora. Na kraju sezone idemo Filip i ja kod Brbića na razgovor o dogovorenom povećanju plaće, u doba kad su neki mlađi imali na primjer između sedam i 10 tisuća eura bruto plaće mjesečno. A Artem Milevski čak 15.000 eura mjesečno! Predsjednik nam je samo rekao da bi Filip trebao nastaviti igrati iz ljubavi prema Hajduku?! Prosudite sami kako smo se osjećali. Ustali smo se i zahvalili se predsjedniku...
Pojavila se Rijeka?
- I ne samo Rijeka! Nego smo dobili usmenu ponudu od danskog Brøndbyja, Atalante, a trener Toni Golem mi se javio da je na utakmici Lokomotive i Hajduka sa svojim kolegom iz igračkih dana, skautom Borussije iz Dortmunda i čovjekom od najvećeg povjerenja Jürgena Kloppa i da već duže prate Filipa. Da im je prvi ‘pick‘ mladih ‘šestica‘ u Europi. Bio je to Artur Platek, inače Poljak – pamti Stipe, a mi u pomoć tražimo Transfermarkt.
Našli smo ga, Artur Platek ima poljsko i njemačko državljanstvo. Igrač i stručnjak na obje strane. Šest godina je bio skaut Borussije, a sad je sportski direktor Boteva iz Plovdiva u Bugarskoj. Međutim, Rijeka je prevagnula?
- Pratio je Filipa uporno i Matjaž Kek, zainteresirao se jako i želio ga svakako za svoju Rijeku. Odlučili smo se za Rijeku i Keka, smatrajući da je Filip još mlad za te inozemne izazove.
Sjećamo se kao da je jučer bilo, pukla je vijest na pripremama Hajduka u Rovinju, te zime 2015. godine.
- Ne samo da je Rijeka dala ponudu, nego se dogodilo da me Brbić doslovno zamolio, rekao mi je Stipe, nemoj slučajno da to propadne! I zvao me dok smo pregovarali s Rijekom! Hajduku je trebao nasušno novac, nisu imali ni za plaće. Transfer je težio 900.000 eura, 600 Hajduku u dvije rate, a s 300 su još prelomili potraživanja za braću Sharbinije i Malokue. Kasnije je Rijeka prodala Filipa u Cagliari za 6,800.000 eura – sipa Stipe brojke iz rukava.
Povratak u Hajduk
Dobar posao, a Filip se opet vratio u Hajduk?
- Htio je svakako još jednom zaigrati za Hajduk i vratio se doma iz Cagliarija na posudbu.
Reprezentacija?
- Pozvao ga je Ante Čačić, naslijedio Zlatko Dalić. Prije toga je Nenad Gračan u mladoj selekciji o njemu govorio u superlativima.
I svjetsko srebro je stavio oko vrata. Upamtili smo da je srebrnu medalju iz Rusije, premda kapetan Rijeke, Filip proslavio na splitskoj pozornici, dolje na Rivi?
- A što je tu čudno? Bio je u Rijeci, kapetan s duplom krunom, pošteno se borio, a Split je njegov grad. Kao što je i logično da se vratio u Hajduk, u svoj klub, pa se opet dalje iz Hajduka prodao u Celtu...
Da, to se više-manje sve zna. Pisali smo, Hajduk zaradio na igraču koji uopće nije bio njihov! Filip je sad u Zrinjskom, u Mostaru i traje mu karijera aktivnog nogometaša, a Marina i njegove hrvatske tenisačice čeka nastup u Latviji. Koja se onda iz vašeg iskustva profilirala formula za stvoriti vrhunskog sportaša?
- Moje iskustvo mi daje za pravo reći da je formula talent, čvrst karakter, ponizna glava i zdrava obitelj! Bez toga se teško postaje vrhunski sportaš. Iako, iznimke uvijek potvrđuju pravilo.
Kako, pak, stojimo s nasljednicima familije, evo nismo rekli dinastije Bradarić?
- Ima ih... Pet unuka i jedna unuka: Luka, Toma, Noa, Leo, David i Lana, Filipova mezimica.
Sjajno. Tko je sportaš nasljednik?
- Tipujem na Nou, šest i pol godina, Marinov sin. Lud je za nogometom. Kao Filip kad je odrastao, balun mu je bio sve, s njim je išao i u postelju.
I za kraj, povratak korijenima. Odakle ste vi, Bradarići?
- Četvorica smo braće, dakle, porijeklom iz Vinina, šest kilometara istočno od Trilja. A zašto Vinine? Jer su tu vrhunski vinogradi i vrhunska vina!
Živjeli! Jesmo li koga preskočili?
- Jesmo, Filipov pas Box ljubimac je cijele obitelji, poseban mezimac! Mješanac staford-bokser – drago je Stipi.
Dinastija ili ne, kako vam drago! A mi bismo se poslužili i starom poštapalicom, ‘puna šaka Bradarića‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....