KAKAV UŽAS

Djevojka je nakon kupanja doživjela horor - ameba koja jede tkivo ušla joj je kroz nos do mozga. Nije bilo spasa...

f b

Djevojka (17) iz američke savezne države Georgije postala je treća osoba ove godine koja je umrla od amebe koja jede mozak u SAD-u.

Megan Ebenroth iz Dearinga u okrugu McDuffie u blizini Auguste umrla je 22. srpnja, samo jedanaest dana nakon kupanja u slatkovodnom jezeru s prijateljima.

Zarazio ju je jednostanični organizam — nazvan Naegleria fowleri — koji se može popeti do nosa plivača i putovati živcima do mozga.

Njezina je obitelj rekla da je bila čista odlikašica koja je sanjala o odlasku na koledž na Sveučilištu Georgia.

Njezina smrt uslijedila je nakon smrti dvogodišnjeg dječaka u Nevadi koji je dobio infekciju nakon plivanja u jezeru. U veljači je također prijavljeno da je muškarac na Floridi umro od infekcije nakon ispiranja nosa vodom iz slavine, piše Daily Mail.

Odjel za javno zdravstvo Georgije i njezina majka nisu otkrili gdje je plivala prije nego što se zarazila. No član obitelji rekao je na internetu da je plivala na jezeru Clark Hill u okrugu McDuffie u Georgiji. Opasna ameba može biti prisutna u bilo kojem jezeru, rijeci ili bari.

Megan je također šesta osoba koja je umrla od bolesti - koja je smrtonosna u više od 97 posto slučajeva - u Georgiji od 1962. godine.

Iako rijetko, znanstvenici upozoravaju da visoke temperature zagrijavaju slatkovodna jezera — uzrokujući razmnožavanje amebe i povećavajući rizik od infekcije.

Megan je posljednji put otišla plivati u jezeru s prijateljima 11. srpnja, rekla je njezina majka. Četiri dana kasnije probudila se s jakom glavoboljom i odvedena je na hitnu njegu, gdje su je liječili od migrene.

Tog dana njezina je majka također pokušala na lokalnoj Hitnoj pomoći (ER), gdje su Megan propisali antibiotike za moguću infekciju sinusa i poslali je kući.

Christina je spavala uz Megan te noći, ali kad su se sljedećeg jutra probudile, otkrila je da njezina kći ima visoku temperaturu.

Odjurili su u hitnu pomoć u liječničkoj bolnici u Augusti gdje je podvrgnuta pretragama krvi i primila intravenoznu tekućinu prije nego što je prebačena u dječju bolnicu u Georgiji.

Bila je intubirana nekoliko dana i, u jednom trenutku, čak joj je rasječena lubanja kako bi se smanjio pritisak na njezin otečeni mozak.

Gospođa Ebenroth rekla je da liječnici nisu spominjali Naegleria fowleri kao mogući uzrok bolesti njezine kćeri sve do 21. srpnja, samo jedan dan prije Meganine smrti.

Ameba može preživjeti samo u slatkoj vodi i izaziva infekciju kada se udahne na nos... Kad tamo stigne, putuje uz živce u mozak gdje ameba započinje "napad".

Znakovi upozorenja na infekciju počinju oko pet dana nakon infekcije i uključuju iznenadnu temperaturu, glavobolju, povraćanje i ukočen vrat.

Kasniji stadiji bolesti uključuju zbunjenost, napadaje, halucinacije i komu prije smrti.

Bolest je fatalna u više od 97 posto slučajeva, ali poznato je da je najmanje pet Amerikanaca preživjelo bolest. Posljednji je bio 14-godišnji dječak na Floridi koji je proveo gotovo godinu dana u bolnici boreći se s infekcijom.

Liječnici liječe infekciju nizom lijekova za koje je poznato da ubijaju amebu, pomažući pacijentima u borbi protiv infekcije.

Ameba Naegleria fowleri

Primarni amebni meningoencefalitis (PAM ili PAME) je bolest središnjeg živčanog sustava uzrokovana infekcijom amebom Naegleria fowleri. To je, prema Wiki, akutna gnojna upala mozga i moždanih ovojnica.

Ameba Naegleria fowleri živi u toplim slatkovodnim stajaćicama, vodama loše održavanih bazena za kupanje s malo klora, toplim otpadnim vodama iz tvornica i u tlu, obično u ljetnim mjesecima, za vrijeme suša.

U živčani sustav ulazi nakon udisanja inficirane vode, pripojivši se na njušne živce, a onda migrira u nosni živac u prednjem mozgu gdje se jako umnoži hraneći se živčanim tkivom.

Nestale živčane stanice zamjenjuju se mrtvim lezijama. Tijekom ovog stadija koji se događa 3 - 7 dana nakon infekcije tipični su simptomi anosmija i promjene u osjetima mirisa (parosmija) i okusa (ageuzija).

Nakon što se amebe namnože i pojedu veći dio njušnog živca infekcija se velikom brzinom širi kroz aksone mitralnih stanica na ostatak mozga. To rezultira simptomima encefalitisa uključujući migrenu (glavobolju), mučninu, vrućicu i ukočenost vratnih mišića, što može napredovati do povraćanja, delirijuma, moždanog udara i na kraju nepovratne kome.

Smrt obično nastupa nakon 14 dana zbog zatajenja dišnog sustava, kada se infekcija proširi na produženu moždinu koja upravlja temeljnim životnim procesima (disanjem, probavom i radom srca) te kada su uništene autonomne živčane stanice primozga.

Bolest je iznimno smrtonosna i vrlo rijetka: postojalo je manje od 300 slučajeva do 2008. godine.

Uzrok ekstremne smrtnosti su u početku neprimjetni simptomi zajedno s potrebnim nalazom mikrobiološke kulture likvora kako bi se postigla pozitivna dijagnoza. Problem je to što se ameba širi vrlo brzo u mnoge dijelove mozga odjednom, kao i u ranjivi primozak.

Ameba posebno voli temperature iznad 32 °C pa se može naći u vodi grijanoj geotermalnom aktivnošću. Organizam je osjetljiv na klor (<0.5 ppm). Izloženost amebi uobičajena je zbog rasprostranjenosti u prirodi, no ona ne može zaraziti tijelo osim direktnim kontaktom s mirisnim živcima, što se može dogoditi samo dubokim vertikalnim ulaskom vode u paranazalne sinuse.

Michael Beach, rekreacijski specijalist za vodene bolesti američkog Centra za kontrolu i sprječavanje bolesti preporučio je nošenje kvačice za nos kako bi se spriječilo udisanje zaražene vode.

Povijest

Ovaj je oblik infekcije živčanog sustava prvi put zabilježen u Australiji 1965. godine. Godine 1966. četiri su slučaja prijavljena u SAD-u. Do 1968. godine organizam za koji su mislili da je iz vrste Acanthamoeba ili Hartmanella indentificiran je kao ameba Naegleria. Iste je godine 16 slučajeva prijavljeno u Pragu. Godine 1970. vrsta je imenovana N. fowleri.

Liječenje

Trenutačno standardno liječenje je intravenozna administracija velike količine Amfotericina B na koji je N. Fowleri osjetljiva in vitro i in vivo.

To je protugljivični lijek koji je jedna od nekoliko djelotvornih terapija za infekcije sustava praživotinjskim parazitskim bolestima poput leišmanijaze i toksoplazmoza.

Liječenje je obično bezuspješno, jer pacijenti najčešće već pokazuju znakove završne cerebralne nekroze. Čak ako je dijagnoza postavljena dovoljno rano, Amfotericin B je toksičan i kao krajnja mjera u terapiji uzrokuje znatnu i trajnu štetu na bubrezima, navodi Wiki.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. studeni 2026 22:33