Posljednje dvije velike i medijski jako popraćene prometne tragedije na splitskom području - prva na Klisu u kojoj je kao suvozač poginuo 19-godišnji mladić i druga u centru Splita teško stradala dvogodišnja djevojčica i njezin 73-godišnji djed - nastale su iz istog razloga!
Naime, obje su nesreće s pogubnim posljedicama izazvali mladi vozači koji su prvo napravili lakše prometne nesreće s materijalnom štetom da bi onda pobjegli "glavom bez obzira" s mjesta nesreće i zbog takvog postupanja napravili nezamislive gluposti zbog kojih su uništeni ljudski životi.
Bijeg od problema
Podsjetimo, na Klisu je 18-godišnji mladić s 1,57 promila alkohola u krvi i bez vozačke dozvole, a to mu nije bio prvi put, vozeći velikom brzinom prvo udario u stražnji dio vozila koje se nalazilo na začelju pratnje izvanrednog prijevoza, odnosno "labudice" koja je prevozila jedan brod te u vučno vozilo. Iako je u toj nesreći nastala samo materijalna šteta, mladić je, vidjevši policijsko vozilo koje je bilo u pratnji, stisnuo gas i pobjegao s dvojicom prijatelja u autu. Velikom brzinom uletio je u zavoj, nije mogao kontrolirati vozilo te je izletio s ceste, odbio se od betonske ograde jedne kuće i udario u parkirani kamion. Od ozljeda je na mjestu život izgubio 19-godišnji najbolji prijatelj mladog vozača.
Prije mjesec dana je 24-godišnjak, vozeći s 1,31 promila alkohola u krvi, u Velebitskoj ulici s istočne strane križanja s Ulicom slobode udario u stražnji dio vozila Honda CRV. Ne zaustavljajući se, projurio je kroz križanje kod zgrade "Sunčani sat" ulijevo, u smjeru prema križanju s Mažuranićevim šetalištem. Preko pune duple crte pretekao je kolonu od najmanje pet vozila koji su čekali na semaforu jer je bilo upaljeno crveno svjetlo za njihov smjer kretanja. Sjurio se na križanju prema Mažuranićevu šetalištu i tada je udario u stražnji dio Audija A3, koji se kretao Mažuranićevim šetalištem kroz križanje dok mu je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu. Od jačine udara, vozač Audija izgubio je kontrolu nad vozilom i udario u kamene kugle na nogostupu te "pokupio" 73-godišnjeg djeda i njegovu unučicu.
Odgovor na pitanje zašto se ovo događa i jesu li ovakve reakcije tipične samo za mlade i neiskusne vozače, potražili smo kod Siniše Mihanovića, voditelja Službe za sigurnost cestovnog prometa splitske PU, koji nam pojašnjava da nesreće s ovakvim uzrokom i ovakvim posljedicama ipak nisu pravilo nego rijetkost.
- Pod bijeg s mjesta nesreće mi ubrajamo sve - od toga kad izazovete nesreću s materijalnom štetom i ne zaustavite se pa do situacija kad na parkingu udarite automobil i odete a da ne ostavite podatke vlasniku oštećenog vozila. Dnevno zabilježimo četiri do pet odlazaka s mjesta nesreće, no u najvećem broju se radi o oštećenjima vozila na parkinzima. Ove situacije "klasičnog" bijega s mjesta nesreća su ipak dosta rjeđe, a u tim rijetkim situacijama se dodatno rijetko dogode ovakve situacije s posljedicama kao u Klisu ili na Mažuranićevom šetalištu - govori nam Mihanović i dodaje da bi neka druga struka mogla odgovoriti na pitanje što se događa mladim ljudima da reagiraju bijegom.
- Takva reakcija je rezultat traumatične situacije onome koji ju je izazvao. Pravo je životno, iskonsko pitanje koja vam je prva reakcija kad vam se takva neočekivana situacija dogodi, i to s posljedicama koje niste tražili niti željeli? Moglo bi se zaključiti da je nekakva ljudska, iskonska reakcija "'Hajdemo se maknuti od problema". U jednom dijelu situacija, nakon te prve reakcije, osobe se ponekad i same vrate na mjesto nesreće ili se jave policiji kad se malo "slegne" taj prvi dojam. Ovi ekstremni slučajevi koje spominjete su se dogodili kod izrazito mladih vozača, obojica su bili alkoholizirani, a ovaj potonji nije imao vozačku dozvolu i to su neki dodatni momenti koji su utjecali na njihove odluke u tom trenutku. Kad govorimo o ukupnim brojkama, što se tiče bijega s mjesta nesreće na parkinzima i slično, jako često ćete naći kao počinitelje ljude srednjih godina pa i starije te raznih profila i zanimanja - iscrpan je voditelj Mihanović. Upozorava i na to da vozači i automobila, i motocikala i mopeda, dolaskom ljepših vremena moraju biti puno, puno oprezniji i savjesniji u prometu.
Ljudski faktor
S druge strane, mr. sc. Ljiljana Mikuš, jedna od rijetkih stručnjaka u Hrvatskoj koji se bave prometnom psihologijom, govori nam da su oni još 2019. godine, pri najavi uvođenja strožih novčanih i zatvorskih kazni u prometu, upozoravali MUP da bi moglo doći do ovakvih reakcija vozača, i to posebno mlađe životne dobi, i da to neće riješiti problem nego može imati i puno gore posljedice.
- Kazna može izazvati izbjegavanje ili bježanje iz situacije u kojima se pojavljuje. Takvo je ponašanje predvidljivo, posebno kod mladih jer postoji strah, primjerice, kako će reagirati roditelji kad saznaju za to, hoće li imati novca da poprave nastalu štetu i da plate tisuće kuna kazne te od mnogih drugih situacija. No, ne reagiraju bijegom samo mladi vozači, nedavno smo u Zagrebu imali 67-godišnjaka koji je na isti način, bježeći s mjesta nesreće s materijalnom štetom, izazvao puno stravičniju nesreću. Svaku nesreću treba istražiti i ljudski faktor u njoj - kakav je bio trend vožnje, životni stil vozača, je li prije nesreće dovoljno spavao, je li tulumario, je li se dokazivao pred prijateljima i sl... Osim kažnjavanja, potrebno je istovremeno poticati poželjno ponašanje. Prema socijalno-kognitivnim teorijama ljudskog ponašanja, odgovorno i savjesno ponašanje prema sebi i prema drugim osobama usvaja se socijalnim učenjem, koje počinje od najranijeg djetinjstva. Obitelj je prvo mjesto na kojemu se oblikuju vrijednosti, stavovi, kontrola emocija i ponašanja u mnogim aspektima života, pa tako i u ponašanju u prometu. Zbog toga je važno da pozitivni stavovi i vrijednosti koje se odnose na promet budu sustavno izgrađivani od najranije dobi, tijekom školovanja pa do stjecanja vozačke vještine u autoškolama - smatra psihologinja Mikuš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....