Najstariji zagrebački restoran, koji posluje dulje od stotinu godina, ima jednu od najljepših i najugodnijih terasa u gradu. Stolovi su na njoj smješteni u paviljonima u hladu stabala, tik uz potok Medveščak, gdje uvijek struji svježi zrak s Medvednice, što je za ljetnih vrućina itekako vrijedna motivacija za posjet.
Restoran se otvara za goste u 13 sati, mi smo došli u pola dva, a već je u 14:00, u srijedu, skupa s nama na terasi objedovalo dvadesetak gostiju. S razglasa svira hrvatska zabavna glazba, od Olivera do Tereze, ništa što ne bismo podnijeli ili što bi iritiralo bilo koga, odnosno narušilo veseo žamor gostiju. Ovdje se uglavnom zna što se jede, poslužuju se gotovo isključivo tradicionalna restoranska jela, a na dnevnom je jelovniku, uz nekoliko hladnih i toplih predjela te četiri juhe, razne salate, priloge i deserte, dvadesetak glavnih jela.
Nakon couverta koji dolazi kao pozdrav iz kuhinje (ali se naplaćuje), uobičajene kugle sirnog namaza sa sitnim komadićima šunke ili nekog drugog mesa, koji smo, gladni, pojeli uslast s izvrsnim domaćim kruhom, naručili smo dvije juhe: gazpacho i krem juhu od tikvica. Gazpacho je bio klasičan, od rajčice, hladan baš koliko treba, grublje teksture, posut sitnim komadićima svježeg krastavca, s malo blagog luka u okusu, i vrlo osvježavajući. Ipak, više ga volimo malo pikantnijeg, uz makar malo čilija na vrhu noža, što je ovome nedostajalo. Krem juha od tikvica bila je korektna i ništa više, ali dobar izbor za gosta kojemu se moćna goveđa juha s domaćim rezancima, koju ovdje inače kuhaju bez greške, baš ne jede usred vrućeg ljetnog dana.
Konobar nam je za glavno jelo preporučio upravo pečenu patku s ražnja i teletinu iz krušne peći - patku smo uzeli, ali smo se radije odlučili za teleći odrezak s raguom od boba, iako je jasno da bob u kolovozu mora biti iz zamrzivača, no ovoj grahorici, ako je pravilno pripremljena, to nimalo ne smeta. Uz to smo naručili svježu salatu od matovilca s cherry rajčicama i pečene paprike.
Nismo dugo čekali. Patka je došla servirana, naravno, s domaćim mlincima, koje je trebalo samo malo dosoliti. Bila je jako dobro ispečena, sočna i mekana, još samo da je tu kožicu ispeći do hrskavosti a da se meso ne presuši.
Ali teletina... Došla je prelivena nekim old school umakom od vrhnja, u njemu su plivala i propisno oguljena zrna boba. I bio je taj odrezak dobar, sočan i mek, i bob je bio ukusan, umak nije bio premastan - to jelo, sve u svemu, nije bilo loše, ali nismo to naručili. Ragu je, kao što znamo, crveni mesni umak, s rajčicom, ponekad i s crnim vinom, i baš nas je zanimalo kako će se nježni bob s njime nositi. Nismo saznali.
Pečenu papriku smo ostavili - bila je očito domaća, ali vodenasta, kao raskuhana pa malo zakiseljena.
I onda još jedno neugodno iznenađenje. S ne prevelike, ali suvisle vinske karte, koja obuhvaća sve hrvatske vinske regije, naručili smo čašu Jakobova Roséa i čašu Petračeve Karizme. Iznenadila nas je dosta tamna boja Jakobova Roséa, koji smo mislili da poznajemo, a onda i slatkast okus, mnogo bliži, recimo, Josićevu stilu. Pa smo zamolili konobara da nam donese butelju da je pogledamo. Uskoro se vratio s novom čašom pravog Jakobova Roséa, rekavši da su pogriješili. U redu, no taj je Jakobov jedini rosé koji ovdje nude na čaše. Ponovimo, vinska je lista dobro osmišljena i nudi lijepu selekciju graševina, malvazija, plavaca (uz nedostatak crnog pinota) kao i neke poznate internacionalne brendove za goste koji nemaju povjerenja u domaća vina. Cijene bi ipak mogle biti niže, jer su u nekim slučajevima i četiri puta više od nabavnih, no tko voli, nek izvoli - uostalom, uz ovakvu tradicionalnu kuhinju ipak sasvim dobro idu solidna vina kuće iz rinfuze, od stotinjak kuna za litru. I, naravno, ovakve su grube ugostiteljske greške, kao u slučaju našeg roséa, nedopustive - jer možda nismo jedini tog popodneva naručili Jakobov Rosé, ali smo možda jedini reagirali.
Za desert slano i slatko: zapečeni štrukli i krema od sira s pečenim marelicama i krokantom od lješnjaka.
Štrukli stižu za stol vrući, ravno iz peći, slatka krema hladna baš kako treba. Potraga za onim štruklima naših baka, kojih se neki od nas sjećaju, nastavlja se. I ovi su, jasno, domaći, ali sve su bliži - to je valjda nezaustavljiv trend - ideji tjestenine sa sirom, nekim lazanjama. Krema od sira je izvrsna: za stol stiže u jednostavnoj čaši, s pečenim marelicama koje su zapravo već napola pekmez na vrhu i krokantom od lješnjaka na dnu, pa žlicom treba zagrabiti kroz sva tri sloja i uživati u tom jednostavnom i osvježavajućem ljetnom desertu.
Okrugljak je zagrebačka restoranska institucija, ondje se tradicionalno dobro jede i bila bi prava šteta da se takav renome u budućnosti dovodi u pitanje gafovima poput navedenih - da ne dobijete vino ili hranu koje ste naručili.
Tradicionalni restoran
Hrana: 7/10
Ambijent: 9/10
Usluga: 6/10
Vrijednost za novac: 7/10
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....