Koliko se dugo čekao i zazivao povratak Ivana Perišića u Hajduk, zapravo je teško definirati. Ako govorimo o ovoj "službenoj" inicijativi naziva "Vrime je", ona traje posljednjih par sezona, a intenzivirala se kada je Omišanin nakon osvajanja bronce s Hrvatskom na SP-u u Kataru rekao kako je sebi obećao da će se jednog dana vratiti u Hajduk.
No, snovi navijača da će napokon vidjeti Perišića u dresu prve momčadi Bijelih zaživjeli su već puno ranije. Povratak Lovre Kalinića i Marka Livaje, a onda i dolazak Nikole Kalinića pokrenuli su neku novu priču oko Hajduka u kojoj bi se Omišanin uklopio kao šlag na torti. I što je euforija među navijačima rasla, to se nerealna želja polako pretvarala u stvarnost koja se konačno materijalizirala.
Nakon što se pojavila prva informacija da je dolazak Perišića u Hajduk dogovoren, postavilo se pitanje je li dogovore samo njegov boravak na Poljudu do ljeta pa onda "o tom potom", ili će strastvena želja navijača Bijelih ostati u klubu barem još sljedeće sezone.
Njegov dolazak polučio bi trenutačni efekt bez obzira na sve, ako već ne na terenu, onda barem u kontekstu financija i euforije oko kluba. Prodaja ulaznica, članstava, dresova i ostatka asortimana fan shopa skočit će još više i donijeti nove rekorde, a elitni igrač u svjetskim okvirima svlačionici donosi jednu novu dimenziju.
No, činjenica da je dogovoren njegov ostanak i sljedeće sezone baca drugačije svjetlo na cijelu priču, a uvjeti po kojima je dogovoren čine je pravim raritetom u svijetu nogometa.
Iako postoji protuargument u vidu povratka Roberta Prosinečkog u Croatiju 1997.,
kada se u obzir uzme kontekst vremena u kojem živimo i današnjeg nogometa koji je na najvišoj razini gotovo sasvim otuđen od navijača i financijski poremećen do besvijesti petrodolarima s Bliskog istoka, Perišićev dolazak u Hajduk slobodno se može nazvati najvećim transferom u povijesti HNL-a.Radi se o igraču koji je već godinama uz Luku Modrića najstandardniji i najistaknutiji član reprezentacije Hrvatske te koji je radio razliku u svim (elitnim) klubovima u kojima je igrao. Možemo ići toliko daleko da u drugi plan stavimo Club Brugge, Borussiju Dortmund (u kojoj se nije najbolje snašao) i Wolfsburg, pa da nam ostanu Inter, Bayern i Tottenham.
Doduše, Perišić u Hajduk dolazi s teretom teške ozljede prednjeg križnog ligamenta, zbog kojeg će s terena izbivati barem do sredine travnja, ali sama činjenica da postoji dogovor za sljedeću sezonu i bonusi u slučaju ulaska u grupnu fazu koji bi mu prema riječima Lukše Jakobušića trebali biti praktički cijela plaća, cijelu stvar čini dosta "legitimnijom". Drugim riječima, ovo nije narativ u kojem se Perišić vraća na Poljud samo kako bi zadovoljio navijače, osvojio titulu i spremio se što bolje za EURO u Njemačkoj.
U redu, dogovorene su klauzule po kojima može otići iz kluba i na ljeto i na zimu, ali u tom bi slučaju Bijeli trebali nešto i dobiti. Kada se sve zajedno stavi u kontekst, ovaj dogovor Hajduka i Perišića pravi je raritet u svijetu nogometa i predstavlja kompromis između platežne mogućnosti splitskog kluba i položaja na europskoj mapi i onoga što Perišić kao još uvijek elitni igrač realno može dobiti. Ne samo u financijskom smislu, već i u sportskom.
Igrač koji još uvijek može igrati u elitnom klubu u ligi "petice" za veliki novac, ili u malo lošijoj ligi za vrhunski novac, ili u Saudijskoj Arabiji za običnom smrtniku nezamisliv novac, baš i ne zaslužuje "zapeti" u drugoplasiranoj ekipi HNL-a koja ne može izboriti niti grupnu fazu Konferencijske lige, a kamoli nešto više.
S druge strane, Hajduk si ni približno ne može priuštiti plaću koju Perišić može dobiti realno bilo gdje drugdje, pogotovo jer u klubu nisu sigurni da će osvojiti naslov prvaka i izboriti skupine nekog UEFA-inog natjecanja. Uostalom, nitko u nogometu ne može biti doslovce siguran u rezultat, jer na uspjeh utječe milijun stvari, od kojih se mnoge ne može izravno kontrolirati.
Zbog toga bonusi za grupnu fazu i otkupna klauzula Perišiću omogućavaju da se izvuče iz cijele priče ako stvari krenu nizbrdo, a da istovremeno Bijeli ne moraju odmah potrošiti bogatstvo i onda ostati bez odštete kad on napusti klub. Pritom se posebno mora u obzir uzeti to da će Jakobušić gotovo sigurno otići s čela kluba ako titula u svibnju ne dođe u Split, što je također važno u cijeloj priči.
Ovakav dogovor zapravo sve strane prisiljava da daju svoj maksimum i ovise jedna o drugoj. Perišić sigurno ne želi da njegov povratak u klub za koji navija odmalena bude samo jedna kratka neuspješna epizoda koja će razočarati i njega samog i navijače, igrači sigurno ne žele ostati bez jednog takvog suigrača u pohodu na trofeje i Europu, a vodstvo kluba mora s organizacijske strane napraviti sve kako bi zadržali Omišanina u klubu i nakon ljeta.
Perišićev dolazak velika je stvar za Hajduk, a to koliko će točno biti velika ovisit će o brzini njegovog oporavka, zatim o njegovom doprinosu ekipi i na koncu o rezultatima Hajduka. Ako se sve to ne posloži, ovo će ostati samo jedna lijepa pričica.
Komentari
0