Splitsko Županijsko državno odvjetništvo zatražilo je da se Vjera Andrijić (101), iz Splita, partizanka koja je sudjelovala u borbama u Širokom Brijegu u veljači 1945. godine, ispita pred sucem istrage. U svom zahtjevu naveli su stravične detalje ratnog zločina počinjenog nad franjevcima nakon osvajanja samostana u Širokom.
Partizanka iz Splita je već bila na državnom odvjetništvu krajem veljače, ali je tada s njom obavljen obavijesni razgovor. Ispitivanjem pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu se formalizira njen status u postupku i svaka njena riječ postaje službeni dokaz.
Slučaj se vodi kao ratni zločin nad civilnim stanovništvom, a pokrenut je u travnju 2005. godine kada su na području općine Zagvozd u zajedničkoj grobnici nađeni posmrtni ostaci 18 osoba. Na njima su bili vidljivi tragovi nasilne smrti te je provedena ekshumacija i ostaci su prebačeni na Zavod za patologiju i sudsku medicinu KBC-a Split radi daljnje obrade.
Forenzičkom i DNK obradom utvrđeno je da su svih 18 tijela muške osobe srednje životne dobi. Usporedbom uzoraka živuće rodbine franjevaca potvrđen je identitet tri osobe: fra Melhior Prlić, fra Zdenko Zubac i fra Julijan Kožul.
Nakon četiri godine, kada je 2009. godine u Vrgorcu provedena ekshumacija ostataka nađenih u zajedničkom grobu, utvrđen je identitet još jednog franjevca: fra Maksimilijan Jurčić. Pregledom nalaza i mišljenja patologa, dostupne dokumentacije te izjava svjedoka rekonstruirao se tijek događaja koji je opisan u istražnom spisu.
Do smrtnog stradanja franjevaca iz crkve u Širokom Brijegu u BiH došlo je tijekom Drugog svjetskog rata od 6. do 8. veljače 1945. godine, a počinitelji su nepoznati pripadnici Osmog partizanskog dalmatinskog korpusa, 26. dalmatinske divizije, 1., 11. i 12. dalmatinske brigade.
Ukupno 12 svećenika ubijeno je u Širokom Brijegu, a najmanje osam ih je odvedeno na područje Zagvozda i Vrgorca gdje su ubrzo i ubijeni. Zarobljeni franjevci su u Zagvozdu na predjelu Sudišće mučeni cijelu noć nakon čega su bačeni s drugog kata kuće na kamenu liticu.
Mučitelji su ih na litici nastavili udarati i u konačnici ih usmrtili iz vatrenog oružja. I zlostavljanje i ubojstva su izvršena po partizanskoj naredbi, stoji u istražnom spisu, čime je počinjen ratni zločin prema civilnim zarobljenicima.
Predmet je nakon ekshumacija 2005. i 2009. godine zamro jer je zbog protoka vremena istraživanje bilo otežano. Također su preminuli partizanski zapovjednici tako da nije bilo mogućnosti za procesuiranje po zapovjednoj odgovornosti.
U tom razdoblju Vjera Andrijić, koja je živjela u Splitu i bila poznata kao partizanka 11. dalmatinske brigade, koja je preživjela Sutjesku i Neretvu, nije ispitana. Predmet je arhiviran i vjerojatno nikad ne bi bio vraćen u aktivni status da ga 20 godina od stravičnog otkrića u Zagvozdu na svjetlo dana nije izvukla sama Vjera Andrijić.
Kao uzvanica na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića polovicom veljače, nakon svečanog događaja dala je izjave za medije. U njima je kazala kako je kao pripadnica 11. dalmatinske brigade sudjelovala u napadu na crkvu i samostan u Širokom, što je bila direktna naredba njihovih zapovjednika.
Kao partizanska bolničarka i sama je bila ranjena od gelera, ali se unatoč ozljedi i krvarenju ruke nastavila brinuti za ranjene drugove. Spomenula je i franjevce koji su bili u habitima s pojasima s raspelom i koje su partizani zarobili nakon osvajanja samostana.
Kazala je kako su svećenici bili naoružani mitraljezima, a zadržani su i odvedeni od strane njenih pretpostavljenih. Njene riječi potakle su u javnosti traženja da se ona sasluša kao svjedok na okolnosti ratnih zločina.
Vjera Andrijić se pozivu sa splitskog DORH-a odazvala krajem veljače, mjesec dana prije svog 101. rođendana, te je kazala u bitnome sve što i tijekom razgovora za medije. Tada je izjavu dala u formi obavijesnog razgovora, ali, iako zapisana, u tom obliku nije valjan dokaz koji bi se mogao koristiti u nastavku postupka na sudu.
Stoga je sada zatraženo da je ispita sudac istrage čime njen iskaz postaje pravovaljani dokaz te nema potrebe da je se u nastavku postupka ponovno poziva. Radi se i o mjeri predostrožnosti zbog njene dobi.
No, s obzirom na ritam odvijanja radnji u postupku, svako četvrt stoljeća, nije čudno što je odmah zatraženo da sudac istrage ispita i svjedoka iz Segeta, starog 50 godina. Tako će i njegov iskaz biti zapisan i osiguran u spisu u nekoj od sljedećih faza uskrsnuća postupka.
Radi se o svjedoku, koji se nakon prijepora u javnosti oko izjava za medije Vjere Andrijić, početkom ožujka javio Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu sa spoznajama o još jednom pripadniku partizanskih brigada koji je sudjelovao u borbama u Širokom Brijegu.
To je njegovov susjed koji je preminuo krajem 90-ih godina, a mobiliziran je u partizane nakon kapitulacije Italije u dobi od 19 godina. Često je spominjao fratre u Širokom Brijegu, opisivao velike borbe i da je iz samostana bilo oružanog otpora.
Dio tih priča svjedok iz Segeta slušao je kao maloljetnik, a pokojni susjed je imao ženu i troje djece, kojima je to isto pričao. Oni su živi i svjedok misli kako postoji mogućnost da bi mogli Državnom odvjetništvu ponoviti što je govorio njihov sada pokojni član obitelji.
Splitski DORH je procijenio da bi njegova saznanja, iako posredna, mogla biti važna ako dovedu do novih svjedoka. Očito smatraju kako bi svaka nova spoznaja mogla pomoći u otkrivanju počinitelja stravičnog zločina nad franjevcima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....