Operacija ugradnje umjetnog kuka danas je jedan od najčešćih i najuspješnijih ortopedskih zahvata. Iako se često povezuje sa starijom životnom dobi, sve više pacijenata različitih generacija dolazi u situaciju da im je upravo ta operacija najbolje rješenje za povratak kvalitetnom životu.
O tome kada se odlučiti na zahvat, kako on izgleda i koliko traje oporavak, objašnjava specijalizant ortopedije dr. Josip Vickov.
"Ugradnja umjetnog kuka znači da se oštećeni dijelovi zgloba – prije svega oni na kojima je došlo do trošenja ili potpunog gubitka hrskavice – kirurški uklanjaju te se zamjenjuju umjetnim komponentama. Te komponente najčešće su izrađene od visokokvalitetnih metala, plastike ili keramike, a dizajnirane su tako da što vjernije oponašaju prirodnu funkciju zgloba", objašnjava dr. Vickov, dodajući da cilj nije samo uklanjanje boli.
"Cilj operacije nije samo ukloniti bol, nego i vratiti pokretljivost, stabilnost i funkcionalnost kuka, čime pacijent ponovno dobiva mogućnost normalnog kretanja i svakodnevnog života bez ograničenja."
Bolovi koje uklanja samo operacija
Bolovi koji dovode pacijente do odluke o operaciji kuka najčešće nisu kratkotrajni niti blagi, nego je riječ o kroničnim, progresivnim bolovima koji s vremenom postaju sve intenzivniji i sve manje podnošljivi.
"Na operaciju kuka najčešće se odlučujemo kada su prisutni jaki, dugotrajni bolovi koji ne reagiraju na konzervativno liječenje, kada dolazi do ukočenosti zgloba ili kada su pokreti značajno ograničeni. U početku se bol obično javlja pri opterećenju – primjerice tijekom hodanja, penjanja uz stepenice ili duljeg stajanja – no kako bolest napreduje, bol se počinje javljati i u mirovanju, čak i tijekom noći, što znatno narušava san i oporavak organizma."
Razlog zbog kojeg se pacijenti odlučuju na operaciju nije samo intenzitet boli, nego činjenica da bol postaje stalni dio njihove svakodnevice i počinje ozbiljno ograničavati njihovu neovisnost i kvalitetu života.
"Najčešći je uzrok ovakvog stanja artroza kuka, odnosno degenerativno trošenje hrskavice i oštećenje zglobnih ploha. Drugi su vrlo čest razlog prijelomi vrata bedrene kosti, osobito kod starijih osoba, kad je operacija često jedino učinkovito rješenje za povratak pokretljivosti."
Sve više mladih ljudi treba ovaj zahvat
Sve više mlađih ljudi treba operaciju kuka, ne zato što je sam problem postao češći nego prije, nego zato što se medicina promijenila i proširila kriterije za operaciju. Prije se, kaže dr. Vickov, s ugradnjom umjetnog kuka čekalo što je dulje moguće, uglavnom do starije životne dobi, jer proteze nisu trajale toliko dugo kao danas.
"Najčešći su pacijenti osobe starije životne dobi, jer su degenerativne promjene zglobova i prijelomi znatno učestaliji u toj populaciji. Međutim, u posljednje vrijeme sve češće operiramo i mlađe pacijente. Kod njih su uzroci drugačiji – to mogu biti posljedice ozljeda, razvojne deformacije kuka, ali i stanja poput avaskularne nekroze, odnosno poremećene prokrvljenosti glave bedrene kosti, ili ranije razvijene artroze."
Danas su materijali i tehnike znatno napredovali, pa proteze mogu trajati desetljećima, zbog čega se liječnici češće odlučuju operirati i mlađe pacijente ako imaju ozbiljne tegobe.
"Važno je naglasiti da to ne znači da je bolest ‘postala mlađa‘, nego da danas imamo šire indikacije za operaciju i znatno bolje rezultate nego prije, pa se zahvat preporučuje i u ranijim fazama, kad može značajno poboljšati kvalitetu života."
Način života ima velik utjecaj na propadanje kuka
Način života ima velik, ali ne i jedini utjecaj na propadanje kuka – najčešće djeluje kao faktor koji ubrzava već postojeće promjene u zglobu.
"Najčešći je uzrok propadanja kuka trošenje zglobne hrskavice, odnosno degenerativne promjene koje se razvijaju tijekom vremena. Osim toga, važnu ulogu mogu imati prijelomi, reumatske bolesti te smanjena prokrvljenost glave bedrene kosti – stanje koje nazivamo avaskularna nekroza."
Prije svega, tjelesna težina ima ključnu ulogu. Kuk je nosivi zglob i svakodnevno podnosi opterećenje cijelog tijela.
"Način života također ima značajan utjecaj. Pretilost dodatno opterećuje zglob kuka, što ubrzava trošenje hrskavice zbog dugotrajnog i prekomjernog mehaničkog opterećenja. S druge strane, sjedilački način života ne oštećuje izravno kuk, ali dovodi do slabljenja mišića i opće kondicije, što kasnije može usporiti oporavak nakon operacije."
Postoji i suprotna krajnost – pretjerano opterećenje. Dugotrajni fizički rad, ponavljajući pokreti ili intenzivni sportovi mogu s vremenom dodatno opteretiti kuk i ubrzati trošenje, osobito ako već postoji neka nepravilnost u zglobu.
"Također, povećana tjelesna težina može utjecati i na brže trošenje umjetnih komponenti koje se ugrađuju tijekom operacije."
Zahvat traje kratko, ali iziskuje preciznost
Zahvat ugradnje umjetnog kuka relativno je kratak – često traje oko sat vremena – ali to ne znači da je jednostavan. Upravo suprotno, njegova “kratkoća” rezultat je visoke razine organizacije, iskustva kirurga i unaprijed detaljno isplaniranog svakog koraka.
"Zahvat u prosjeku traje oko sat vremena, iako duljina može varirati ovisno o složenosti slučaja i stanju pacijenta."
Operacija je tehnički zahtjevna jer se radi o velikom zglobu koji mora biti rekonstruiran s iznimnom preciznošću.
"Riječ je o velikom i ozbiljnom kirurškom zahvatu koji zahtijeva detaljno planiranje, visoku razinu preciznosti i veliko iskustvo kirurga. Umjetni kuk mora biti postavljen iznimno precizno kako bi bio stabilan, omogućio prirodan i ujednačen hod, te kako bi trajao što dulje bez komplikacija. Osim toga, tijekom operacije treba paziti na okolne strukture – mišiće, tetive, krvne žile i živce, koje je potrebno očuvati kako bi funkcija kuka nakon zahvata bila što bolja. Svaka odluka tijekom zahvata donosi se brzo, ali temelji se na velikom iskustvu i znanju."
Dakle, operacija traje kratko jer je standardizirana i dobro uvježbana, ali je zahtjevna jer traži maksimalnu preciznost, koncentraciju i kirurško iskustvo.
"Kirurški zahvat započinje rezom u području kuka, nakon čega se uklanjaju oštećeni dijelovi zgloba koje želimo zamijeniti. Zatim se priprema ležište u zdjelici, odnosno takozvana čašica zgloba, u koju će se ugraditi umjetna komponenta. Nakon toga slijedi ugradnja proteze – nova čašica u zdjelici, nova glava zgloba te drška koja se postavlja u bedrenu kost. Na kraju operacije provjerava se stabilnost kuka i opseg pokreta kako bi se osiguralo da je zglob pravilno postavljen i funkcionalan."
Svako odstupanje u položaju može utjecati na funkciju zgloba i dugoročne rezultate, zbog čega je stručnost operativnog tima ključna za uspjeh.
"Ako postoji i najmanje odstupanje u položaju ugrađenih komponenti, to može imati konkretne posljedice. Primjerice, može doći do nestabilnosti zgloba i povećanog rizika od iščašenja, pacijent može imati osjećaj nesigurnosti pri hodu ili razviti neprirodan obrazac kretanja."
Za izvođenje zahvata koristi se spinalna anestezija, koja omogućuje da pacijent ne osjeća bol tijekom zahvata, dok su disanje i većina tjelesnih funkcija stabilniji nego kod potpune anestezije.
"Najčešće se koristi spinalna anestezija, pri čemu je donji dio tijela bez osjeta, dok pacijent može biti budan ili blago sediran. O konačnom izboru i načinu izvođenja anestezije odlučuje anesteziolog, uzimajući u obzir opće zdravstveno stanje pacijenta i specifičnosti zahvata."
Proteze sve kvalitetnije
Proteze kuka danas su znatno kvalitetnije i dugotrajnije nego prije zbog kombinacije nekoliko ključnih faktora, koji uključuju materijale, dizajn, planiranje operacije i prevenciju komplikacija.
"Danas je operacija ugradnje kuka znatno predvidljivija nego prije. Materijali su kvalitetniji, planiranje zahvata je preciznije zahvaljujući naprednim radiološkim metodama, a rizici poput krvarenja i infekcija značajno su smanjeni."
Najveće inovacije odnose se na poboljšane materijale i dizajn implantata, precizniji odabir veličine i položaja proteze, te učinkovitije mjere prevencije infekcija. Sve to omogućuje brži oporavak i raniji povratak normalnom hodu.
"Moderni implantati su anatomskog oblika, bolje raspoređuju sile koje djeluju na zglob i preciznije pristaju na kost pacijenta. Precizan odabir veličine i položaja proteze tijekom operacije također sprječava nestabilnost, nepravilno trošenje ili neujednačen hod, što dodatno produljuje vijek trajanja."
Bolja svojstva materijala znače da umjetni dijelovi mogu izdržati svakodnevno opterećenje kuka tijekom desetljeća, čak i kod aktivnijih pacijenata.
"Prema recentnim istraživanjima koja su obuhvatila veliki broj pacijenata, suvremene proteze kuka izuzetno su dugotrajne – kod čak 95 posto pacijenata mogu trajati dulje od 30 godina."
Pacijent odmah staje na noge
Najveća je razlika u oporavku nakon ugradnje kuka danas u odnosu na prije brzina i kvaliteta rehabilitacije. Nekada su pacijenti nakon operacije dugo mirovali u krevetu, ponekad i tjednima, kako bi se rana “smirila”, što je često dovodilo do atrofije mišića, gubitka kondicije i sporijeg povratka normalnom hodu.
"Oporavak nakon operacije traje nekoliko mjeseci, iako se prvi napredak vidi vrlo brzo. Pacijenta već unutar 24 sata nakon operacije podižemo na noge, uz pomoć fizioterapeuta, što je ključan korak u sprječavanju komplikacija i ubrzanju oporavka. Hodanje i svakodnevne aktivnosti uvode se postupno, iz tjedna u tjedan, s ciljem da pacijent razvije sigurnost u pokretu i povjerenje u novi zglob", govori dr. Vickov.
Povratak svakodnevnim aktivnostima i sigurnost u hodanju uvodi se postupno – iz tjedna u tjedan pacijent povećava opseg pokreta i samostalnost, sve dok ne postigne osjećaj sigurnosti i stabilnosti.
"Fizikalna terapija pritom ima izuzetno važnu ulogu – pomaže u vraćanju snage, ravnoteže i pokretljivosti. Trajanje rehabilitacije je individualno, ali najčešće traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Bez kvalitetne rehabilitacije, krajnji rezultat operacije može biti slabiji, bez obzira na tehnički uspješnu ugradnju proteze."
Ozbiljne komplikacije su vrlo rijetke
Ozbiljne komplikacije nakon operacije kuka danas su rijetke zbog kombinacije napretka u medicini, iskustva kirurga i unaprijeđenih protokola skrbi prije, tijekom i nakon zahvata.
"Kao i kod svakog većeg kirurškog zahvata, postoje određeni rizici. Najčešći su stvaranje krvnih ugrušaka, infekcija te iščašenje umjetnog kuka. Osim toga, može doći do razlike u dužini nogu nakon operacije, oštećenja živaca ili mekih tkiva. Ipak, ozbiljnije komplikacije, poput dubokih infekcija, danas su rijetke i javljaju se u manje od dva posto slučajeva zahvaljujući suvremenim kirurškim tehnikama i preventivnim mjerama."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....