Dr. Livia Puljak ima poruku za sve koji cjepivo nazivaju ‘eksperimentalnim‘: Zašto su teške nuspojave nekih lijekova prihvatljive?

Posljednje dvije godine zaredom uvrštena je na listu dva posto znanstvenika na svijetu s najvećim utjecajem citiranosti prema znanstvenom istraživanju koje su proveli profesori sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji (SAD). Istraživanje analizira znanstvenu citiranost 160 tisuća najcitiranijih svjetskih znanstvenika u svim disciplinama, a Splićanka Livia Puljak, redovita profesorica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu – naša sugovornica i nositeljica tih prestižnih priznanja – bavi se istraživanjima iz područja znanstvene metodologije, medicine utemeljene na dokazima, sinteze dokaza, kliničke epidemiologije i boli. Od 2020. godine voditeljica je Centra za medicinu i zdravstvenu zaštitu utemeljene na dokazima na HKS-u.

Dugačak bi bio uvod u koji bi stale sve kvalifikacije istaknute splitske znanstvenice, od diplome na Medicinskom fakultetu u Splitu, postdoktorskog usavršavanja u SAD-u te nakon povratka u Hrvatsku utemeljenja Hrvatskog Cochranea, brojnih nagrada do angažmana na popularizaciji znanosti. Idealna je sugovornica za goruću tematiku pandemije koronavirusa i svega što ona donosi, teorija koje se bez ikakvih znanstvenih dokaza urezuju u javni prostor, čarobnih lijekova koje nude kojekakvi samoprozvani gurui demokracije. Prof. dr. sc. Livia Puljak o svim medicinskim, etičkim, "zavjeraškim" i drugim dvojbama govori bez zadrške, uz jasnu poruku: "Cijepila sam se dvjema dozama mRNA cjepiva, a cijepit ću se i trećom kad dođem na red."

Kao stručnjakinju za medicinu utemeljenu na dokazima, moram vas najprije pitati zašto i danas, nakon dvije godine od pojave virusa SARS-CoV-2 i bolesti COVID-19, neki ljudi negiraju postojanje te bolesti?

– To je pitanje za psihologe. Ljudi imaju brojne psihološke obrambene mehanizme poput, primjerice, poricanja i racionalizacije koji im pomažu nositi se sa stvarnošću koja im stvara tjeskobu. Kod poricanja ljudi se ponašaju kao da se nešto ne događa jer na takav način štite svoj osjećaj sigurnosti. Racionalizacija se događa kad ljudi svoja ponašanja pokušavaju opravdati lažnim razlozima koji će ih zaštititi od prijetnji koje predstavlja neki izvor tjeskobe. Kad, na primjer, ljudi kažu da je COVID-19 isti kao obična prehlada, onda priznaju da postoji, ali umanjuju opasnost nove bolesti i navode da nije tako teška kao što se upozorava. Osim toga, znanstvenici koji se bave proučavanjem našeg uma, kognitivnom znanošću, opisuju brojne psihološke otklone koji mogu objasniti ljudsko ponašanje. Tako da tu ima raznih elemenata koji pridonose tome da neki ljudi i dalje negiraju postojanje nove bolesti ili umanjuju njezino značenje.

Pandemija koronavirusa i bolest su, nema sumnje, stvarni, ljudi obolijevaju i umiru. Što neke ljude toliko navodi na sumnju, odakle toliko nepovjerenje?

– Zahvaljujući znanosti i tehnologiji ljudi danas žive i značajno dulje i značajno bolje nego u bliskoj prošlosti. Mnogi ljudi lagodno žive s tim napretkom čovječanstva i ne pitaju se uopće je li taj napredak rezultat nekakve zavjere i želje nekog pojedinca ili tvrtke da zavlada čovječanstvom. U znanosti je nezgodno to što ne daje odgovor na sva pitanja, a odgovori koje daje samo su privremeni i traju dok ih nova istraživanja ne ospore ili potvrde. Kad se provode znanstvena istraživanja, uvijek ostaje neki element nepoznatog, neka nesigurnost.

Način na koji se iskazuju rezultati znanstvenih istraživanja obično uključuje izražavanje vjerojatnosti nekog rezultata, a ne savršenu sigurnost. Znanstvena istraživanja mogu dati rezultate koje može biti teško razumjeti. Da bi se dobro razumjela znanstvena istraživanja, potrebno je dobro poznavanje znanstvene metodologije.

S druge strane imamo teorije zavjere. Ljudi koji šire teorije zavjere vrlo su sigurni u to što govore i često vrlo uvjerljivi u svom nastupu. Njihove poruke, iako pogrešne, vrlo su jednostavne i lako razumljive. Nekim ljudima se više sviđaju gluposti koje su uvjerljivo i jednostavno prezentirane nego poruke znanstvenika, koji su često oprezni u smislu tumačenja vjerojatnosti znanstvenih spoznaja.

Livia Puljak, hrvatska znanstvenica i redovita profesorica

Sasa Burić/Cropix

Alternativa pomaže samo trgovcima

Čak i medicinari preporučuju alternativne pripravke za koje nema pouzdanih dokaza o sigurnosti i djelotvornosti. Jesu li i vas zatekle takve "preporuke"?

– Na tržištu, pa čak, nažalost, i u ljekarnama, postoji ogroman broj proizvoda koji se reklamiraju neutemeljenim tvrdnjama. Obećavaju se laka i brza rješenja za sve zdravstvene i kozmetičke probleme čovjeka. I da, nažalost, i zdravstveni radnici često preporučuju takve proizvode pacijentima. Međutim, alternativna medicina pomaže samo onima koji je prodaju, drugima ne.

Ako za nešto postoje kvalitetni znanstveni dokazi da je djelotvorno, onda to nije alternativna, nego konvencionalna medicina.

A svakakvih preporuka sam, nažalost, čula vezano uz liječenje i sprječavanje COVID-a 19, koje nemaju nikakvog temelja u znanstvenim dokazima. Takve neutemeljene preporuke su uzimanje velikih doza vitamina D za sprječavanje ili liječenje bolesti, pijenje srebrnih čestica, korištenje vrućih kupki jer ubijaju virus, ispiranje usta klorom, sprejanje tijela klorom, ubijanje virusa pijenjem alkohola, korištenje UV lampi za dezinfekciju tijela, jedenje velikih količina češnjaka, i tako dalje.

Na nedavnim prosvjedima u Zagrebu ljudi su zazivali uporabu ivermektina u liječenju COVID-a 19, što je izazvalo prilično zgražanje struke.

– Djelotvornost lijekova ne mjeri se nečijim stavovima. Kad je riječ o ivermektinu, ili o bilo kojem lijeku za bilo koju bolest, onda nije bitno kakvi su nečiji stavovi, nego kakvi su rezultati znanstvenih istraživanja. Cochraneov sustavni pregled literature sažeo je rezultate kliničkih istraživanja o djelovanju ivermektina na sprječavanje i liječenje COVID-19. Zaključak glasi: dostupni pouzdani dokazi ne podržavaju upotrebu ivermektina za liječenje ili sprječavanje bolesti COVID-19 u praksi, nego samo u okviru istraživanja. Trenutačno boljeg dokaza o djelovanju ivermektina nema.

Vezano uz lijekove koje bismo mogli uzeti za COVID-19, poruka je vrlo jednostavna: u ovom trenutku ne postoji ništa što se može kupiti u trgovini, u ljekarni, u travara ili u bilo koga drugoga, a što može spriječiti ili liječiti COVID-19. Jedino za što znamo da je djelotvorno za sprječavanje COVID-a 19 jest cijepljenje. Za liječenje nekih simptoma COVID-a 19 imamo na raspolaganju određene terapije, poput kisika, kortikosteroida i sličnih lijekova koji se daju u bolničkim uvjetima teško bolesnim osobama. Ne treba kupovati besmislene proizvode za podizanje imuniteta. Zaboravite na homeopatiju. Ne treba se kljukati vitaminima i mineralima koji nam trebaju u minimalnim količinama i koje sigurno uzimamo dovoljno hranom. Nikakvi biljni lijekovi neće pomoći za COVID-19. Nemojte pomagati da se netko bogati na račun vaše naivnosti.

Kako objašnjavate to što čak i neki zdravstveni djelatnici odbijaju testiranje i cijepljenje protiv koronavirusa?

– I zdravstveni radnici su ljudi, sa svim svojim kognitivnim iluzijama.

Lijekovi nisu 'čara-bara'

Cijepljenje protiv ove bolesti izazvalo je brojne prijepore i u nas i u svijetu, a mi smo među europskim zemljama s najnižim postotkom cijepljenih. Konkretno, koliko su postojeća cjepiva sigurna i što odgovarate onima koji ih nazivaju "eksperimentalnima" i zbog toga se odbijaju cijepiti?

– Sva cjepiva koja trenutačno imamo na tržištu provjerile su brojne regulatorne agencije za lijekove diljem svijeta. To su agencije kao što je HALMED u Hrvatskoj, Europska agencija za lijekove u Europi, MHRA u Velikoj Britaniji, FDA u SAD-u...

U tim agencijama brojni stručnjaci procjenjuju dokaze iz istraživanja kako bi se moglo utvrditi ima li neki lijek više koristi nego rizika. Dokazi iz istraživanja kojima raspolažemo pokazuju da cjepiva koja su na tržištu imaju više korisnih nego štetnih učinaka. Isto vrijedi za sve druge lijekove koji se trenutačno nalaze na tržištu.

Svi lijekovi na tržištu, apsolutno svi, stalno se nadziru. Svatko od nas može prijaviti sumnju na nuspojavu. Međutim, tu sumnju koja je prijavljena stručnjaci moraju provjeriti. Ako smo danas dobili cjepivo, a sutra dobili glavobolju, može se prijaviti sumnja da je ta glavobolja nuspojava cjepiva. Ali tu sumnju stručnjaci trebaju provjeriti kako bi se utvrdilo postoji li zaista mogućnost uzročno-posljedične veze između cjepiva i štetnog učinka. Možda se ta glavobolja javila zbog nekih drugih razloga, ali poklopila se vremenski s dobivanjem cjepiva pa se odmah posumnja da je uzrokovana cjepivom. Kad stručnjaci rade procjenu o povezanosti nekog lijeka i nuspojave, nekad se u toj procjeni utvrdi iznimno mala vjerojatnost da je neki štetni učinak posljedica lijeka. Nekad te procjene pokažu da je vjerojatnost uzročne povezanosti velika.

Ono što je iznimno bitno jest da se sve prijave o sumnjama na nuspojave svih postojećih lijekova šalju u zajedničku svjetsku bazu podataka. Tako se lakše mogu uočiti mogući rijetki štetni učinci na temelju podataka prikupljenih na velikom broju ljudi.

Ukratko, nadzor nad lijekovima vrlo je složen i obuhvaća brojne procese i provjere koje počinju prije nego se istraživanje uopće počne provoditi.

Složeni nadzor lijekova na svim razinama je ono što lijekove čini potpuno različitim od "čara-bara" koje se nalaze na tržištu i koje se ne mogu zvati lijekovi. Kad mene netko pita što mislim o cijepljenju, kažem im da sam se ja cijepila dvjema dozama mRNA cjepiva i da ću se uskoro cijepiti i trećom dozom kad mi dođe na red. Mislim da moje ponašanje najbolje pokazuje što mislim o cijepljenju.

Ipak, pojavile su se dvojbe oko povijesnih stanica u vektorskim cjepivima, iako su se o koristi cijepljenja i na temu moralne prihvatljivosti cjepiva protiv COVID-a 19 jasno izjasnili i Papa i Kongregacija za nauk vjere i stručnjaci HKS-a, među kojima ste bili i vi, Hrvatsko katoličko liječničko društvo i drugi.

– Za razvoj nekih cjepiva protiv COVID-a 19 istraživači su koristili povijesne fetalne stanične linije, odnosno stanice koje su davnih dana dobivene iz fetusa. Dakle, te stanice nisu uzete iz tkiva pobačenih fetusa tijekom pandemije. Povijesne stanične linije koje se danas koriste nastale su umnažanjem fetalnih stanica koje su promijenjene da bi se neprestano dalje mogle umnažati, odnosno da bi postale besmrtne. Stoga su te stanice jako udaljene od prvotnih stanica dobivenih pobačajem.

Iako se koriste stanične linije u proizvodnji nekih cjepiva, taj se stanični materijal uklanja na koncu i ne nalazi se u samom cjepivu.

Bioetičari s kojima surađujem navode da je moralno dopustivo, ako ne postoji drugo etički prihvatljivije rješenje, primiti takvo cjepivo pod uvjetom da će to utjecati na spašavanje vlastita života i života drugih, osobito onih koji pripadaju najranjivijim skupinama. Ipak, važno je istaknuti da odobrenje njihova korištenja, u ovakvim situacijama, radi većeg dobra, ne znači odobravanje niti pobačaja, a niti manipuliranja tkivom pobačenih fetusa, koji su prethodili proizvodnji staničnih linija korištenih u proizvodnji cjepiva.

I stariji imaju pravo na život

U vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj bilo je nekih disonantnih tonova u vezi s cijepljenjem i testiranjem, međutim, iz posljednjih izjava Komisije Iustitia et Pax pa do biskupa koji su se ovih dana susreli s premijerom Plenkovićem, čini se da ipak "okrupnjuje" zajednički stav o potrebi cijepljenja, a i sve manjem otporu testiranju. Koliko to može biti poticajno za šire pučanstvo u smislu zaokreta prema većoj procijepljenosti?

– Nadam se da će to biti dodatni poticaj za vjernike, kao i poruke pape Frane koji je poručio da je cijepljenje protiv COVID-a 19 čin ljubavi. I da je pomaganje bližnjemu da se cijepi također čin ljubavi – ljubavi prema sebi, ljubavi prema našim obiteljima i prijateljima i ljubavi prema svim ljudima.

U ovoj pandemiji vidim da mnogima nedostaje ljubavi prema drugim ljudima. Niz puta sam čula komentar da se pretjeruje s mjerama jer COVID-19 ubija samo stare i bolesne, koji bi tako i tako umrli. Takvo razmišljanje krajnje je bešćutno. Svi ćemo mi jednog dana umrijeti pa ipak svi želimo živjeti. I ljudi koji su stari i bolesni imaju pravo na život i zaštitu.

Svjedoci smo brojnih prosvjednih okupljanja diljem Europe i otpora protuepidemijskim mjerama. Gdje su granice osobne slobode kada zbog širenja zaraze dokazano umiru milijuni ljudi u cijelom svijetu, kada je dokazano da mjere poput maski, distanci, cijepljenja, mogu utjecati na barem usporavanje širenja zaraze?

– Protuepidemijske mjere su javnozdravstvene mjere kojima je cilj smanjiti širenje bolesti i opterećenje zdravstvenog sustava. Dakle, cilj tih mjera nije ograničavati individualne slobode, nego nam pomoći da svi zajedno ovu krizu prebrodimo sa što manje mrtvih. Vjerojatno nitko ne želi doživjeti situaciju da je teško bolestan i da mu kažu da u bolnici za njega nema mjesta, da je jedinica intenzivnog liječenja prepunjena, da nema zdravstvenih radnika koji bi se za njega brinuli. Nitko ne bi smio umrijeti ili ostati teški invalid jer je zdravstveni sustav preopterećen.

Svi vidimo i da se mjere mijenjaju, ovisno o situaciji s brojem zaraženih. Da je temeljni cilj mjera ograničenje individualnih sloboda, ne bi se te slobode mijenjale ovisno o aktualnoj epidemiološkoj situaciji. Mjere nikom nisu mile, ali moramo se usmjeriti na ono što je njihova svrha, a to je zaštita zdravlja, života i očuvanje zdravstvenog sustava. Nošenje maske ne bi trebala biti prevelika žrtva ako znamo da to nekome može spasiti život.

Puno je kritika i na račun Nacionalnog stožera civilne zaštite, s nekih političkih pozicija govori se o "stožerokraciji" i pokreće se referendum kako bi se ovlasti u vezi s donošenjem protuepidemijskih mjera prebacile na Hrvatski sabor. Kao osobu medicinske struke, pitam kakav je vaš stav o tome i je li vrijeme da "ugasimo" ovaj Stožer?

– Ako se i ugasi Stožer, opet će netko morati brzo i na dnevnoj bazi donositi odluke koje se tiču javnog zdravlja. Vjerojatno se i odluke Sabora vezane uz protuepidemijske mjere nekima ne bi svidjele. Možda bi onda sljedeći korak bio prijedlog o ukidanju Hrvatskog sabora...