Aktivisti Građanske inicijative "Za Dugi Rat" u kritičkim istupima u vezi s izostankom sanacije područja bivše tvornice "Dalmacija" – koju je morala provesti tvrtka "Projekt uvala", malteških osnivača i britanskog podrijetla, a nije to učinila ni dvije godine nakon četverogodišnjeg roka – navode doktorski rad obranjen na Kemijsko-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu 2016. godine.
U disertaciji je istraživana prisutnost teških metala u mekonijima novorođenčadi, prvoj bebinoj stolici, na području Splitsko-dalmatinske županije. Studija ukazuje na prisutnost kroma na dugoratskom području, o čemu razgovaramo s autoricom doc. dr. sc. Zlatkom Knezović, dipl. ing., voditeljicom Odjela za kemijske analize hrane i predmeta opće uporabe na županijskom Nastavnom zavodu za javno zdravstvo u Splitu.
Koliko je kroma pronađeno u prvoj stolici novorođenčadi s područja Dugog Rata?
– Najprije treba dati neka pojašnjenja: studija je provedena kao pilot-projekt kako bi se ispitale mogućnosti provođenja biomonitoringa i provjere eventualne izloženosti ljudi štetnim čimbenicima. Studija je obuhvatila ukupno 182 uzorka mekonija s područja Splitsko-dalmatinske županije. Mekonij je prva stolica koju novorođenče izluči nakon rođenja.
Zašto je izabran mekonij kao uzorak?
– Mekonij se počinje formirati u dvanaestom tjednu trudnoće, pa tako do porođaja predstavlja medij u kojem se tijekom šest mjeseci akumuliraju tvari koje novorođenče izlučuje i može dati uvid u dulje vrijeme izloženosti. Naspram tomu, uzorci urina ili krvi daju uvid u kratkotrajnu izloženost.
I koliko ste kroma pronašli u dugoratskim mekonijima?
– Najviša pronađena koncentracija ukupnog kroma u uzorcima s područja Dugog Rata iznosila je 673 nanograma po gramu mekonija, odnosno 0,673 miligrama po kilogramu mekonija. U studiji nije posebno određivan krom (VI).
Radi li se o toksičnim količinama kroma?
– I ovdje treba dati kratak uvod kako bi se mogli razumjeti dobiveni rezultati. Najvažniji putevi unosa svih štetnih tvari, pa tako i metala, u organizam su ingestija – putem hrane – i inhalacija, odnosno disanje. Europska agencija za sigurnost hrane, EFSA, postavila je kao prihvatljivi dnevni unos, PDU, za krom (III) 0,3 miligrama po kilogramu tjelesne težine.
PDU je količina tvari koja se može svakog dana unositi u organizam bez štetnih posljedica. Uspoređujući ovaj podatak s dobivenim koncentracijama ukupnog kroma u uzorcima mekonija koji su akumulirani tijekom šest mjeseci – jasno je da nije riječ o toksičnim dozama.
Mislim da tom činjenicom svi moramo biti zadovoljni. Dobiveni rezultati u studiji pokazuju da postoje više koncentracije u urbanim sredinama i sredinama blizu industrijskih postrojenja u odnosu na ruralna područja, ali koncentracije nisu toksične. Važan je i podatak da je iz mjerenja koja su provedena na samoj lokaciji vidljivo da krom (VI) nije prisutan.
Je li taj krom (VI) kancerogen? Koje bolesti može uzrokovati?
– Krom koji se nalazi u okolišu može biti u devet različitih oksidacijskih stanja, ali najčešće se govori o dva, kako ih popularno nazivamo – krom (III) i krom (VI). Krom (III) je za organizam esencijalan u preporučenim dozama, dok je krom (VI) štetan za ljudsko zdravlje. Krom (VI) je hematoksičan, genotoksičan i kancerogen.
Kako nastaje opasni krom (VI), koji neki povezuju s nekadašnjom proizvodnjom ferolegura u bivšoj tvornici u Dugom Ratu?
– U Sanacijskom programu navedeni su rezultati ispitivanja koja su proveli ovlašteni laboratoriji iz kojih je vidljivo da u deponiranoj troski nije bilo kroma (VI).
Koliko je troske na platou bivše tvornice, a koliko je kroma u njoj?
– Jedine informacije koje su dostupne navedene su u Sanacijskom programu tvornice koji je izradila tvrtka "Dvokut ECRO" iz 2014. godine, a koji je dostupan na internetu. U mojem istraživanju nismo analizirali uzorke troske.
Mjeri li itko razinu teških i opasnih metala na toj lokaciji?
– Nemam informacije o tome, osim podataka o provedenim mjerenjima iz 2011. i 2014. godine koji se nalaze u navedenom Sanacijskom programu. Nije mi poznato je li itko kasnije provodio mjerenja.
Koliko se dugo metali zadržavaju u zraku, moru, vodi, tlu i hrani?
– Metali dugo ostaju u okolišu, ne ostaju lokalizirani isključivo na izvoru zagađenja. Nošeni zračnim strujanjima, mogu biti transportirani na velike udaljenosti. Tijekom procesa precipitacije i taloženja akumuliraju se u tla i sedimente, a iz njih bioakumulacijom u biljke i životinje. Na taj način ulaze u prehrambeni lanac.
Na koji način metali najčešće ulaze u ljudski organizam?
– Najvažniji putevi ulaska ksenobiotika, pa tako i metala, u ljudski organizam su ingestija (hrane i vode) i inhalacija (disanje), dok je apsorpcija preko kože u vezi s izloženošću na radnome mjestu.
Je li na području Dugog Rata zabilježen veći broj zloćudnih i drugih teških bolesti povezanih s većim količinama kroma u okolišu?
– Na to pitanje ne mogu odgovoriti jer ne spada u djelokrug mojeg rada.
Tko bi morao pratiti stanje mogućih emisija opasnih tvari u okoliš i naselja oko bivše tvornice?
– U Sanacijskom programu planirano je provođenje mjerenja emisija, ali nije mi poznato jesu li ta mjerenja provedena, i ako jesu – tko ih je proveo.
Kolike su uobičajene, odnosno dopuštene razine kroma u prirodi i koliko ih nadilaze razine pronađene u probavnom traktu beba?
– Razine kroma u okolišu – zraku, vodi, otpadu – propisane su posebnim pravilnicima, a za hranu ne postoje propisane najviše dopuštene koncentracije. Rezultati iz studije ne mogu se na taj način uspoređivati s propisima.
Je li u probavu tek rođene djece i njihovih majki krom došao iz dugoratske tvornice ili iz drugih izvora?
– Na to pitanje nije moguće dati precizan odgovor, no sigurno urbana i industrijska sredina pridonose razinama metala. Upravo zbog toga potrebno je voditi brigu o odlaganju svih vrsta otpada u okoliš. Međutim, naglašavam, ovdje je riječ o niskim koncentracijama koje su akumulirane tijekom duljeg razdoblja.
Koliko je uzoraka bilo iz Dugog Rata i okolnih mjesta?
– Od ukupno 182 uzorka mekonija s različitih područja Splitsko-dalmatinske županije, 13 je gravitiralo Dugom Ratu i okolnim mjestima.
Trebaju li stanovnici toga kraja, pogotovo ranjive skupine, strahovati zbog izloženosti kromovim spojevima?
– Rezultati ove studije pokazuju da je riječ o niskim koncentracijama ukupnog kroma koji je nađen u mekonijima jer je riječ o ukupnoj akumulaciji tijekom šest mjeseci, iako moram naglasiti da je analiziran mali broj uzoraka upravo s tog područja. Što se tiče ostalih mjerenja na samoj lokaciji, one ne spadaju u moj djelokrug rada.
Što mislite, bi li mjerenja razine teških metala, posebno u sredinama u kojima se miješaju industrija i svakodnevni život stanovništva – poput Dugog Rata – trebala biti uobičajena praksa?
– Apsolutno mislim da bi mjerenja trebala biti kontinuirana! Ipak je riječ o području na kojem žive ljudi. Prema mojim saznanjima, mjerenja se provode, a uključuje li to baš i Dugi Rat – to ne znam.
Komu se ljudi mogu obratiti za pomoć ili za intervenciju? Je li Inspekcija zaštite okoliša nadležna za ta pitanja, tko je može pozvati i odlaze li inspektori u nadzor po službenoj dužnosti ili samo na poziv?
– S obzirom na to da okoliš nije moja primarna djelatnost, nisu mi poznati mehanizmi djelovanja. Međutim, mislim da su zainteresirane strane upoznate sa svim mogućnostima.
Koje ste još teške metale pronašli u prvoj stolici novorođenčadi na širem splitskom području? Kojih je metala najviše, ima li ih u toksičnim količinama?
– U okviru studije analizirano je pet metala: olovo, kadmij, krom, nikal i živa, a pronađeni su u gotovo svim analiziranim uzorcima. Koncentracije se razlikuju u ovisnosti o nizu čimbenika, poput karakteristika samog metala – apsorpciji, prehrambenim navikama, lokaciji i slično.
To nije iznenađujuće jer živimo u potrošačkom društvu u kojem se vrlo često zaboravlja činjenica da sve što se u okoliš odbaci u okolišu ostaje, ne nestaje. Štetne tvari, među njima i metali, akumuliraju se u zemlju i vodeni okoliš, iz kojeg bioakumulacijom ulaze u biljke i životinje. Na taj način ulaze u prehrambeni lanac.
Nađene koncentracije metala nisu visoke, ali treba uzeti u obzir da su olovo, kadmij i živa toksični metali koji nemaju nikakvu funkciju u živom organizmu. Upravo taj podatak potvrđuje nužnost stalnih kontrola okoliša, hrane i vode.
Na kojim ih je područjima najviše i jesu li u vezi s okolnim bivšim ili sadašnjim industrijskim pogonima?
– Očekivano, više su koncentracije u urbanim sredinama, te u blizini industrijskih postrojenja i prometnica u odnosu na ruralna područja. Kad je riječ o živi, nađene koncentracije u korelaciji su s konzumacijom ribe.
Iz kojih su izvora teški metali koji su završili u probavi novorođenčadi?
– Majka i dijete povezani su preko posteljice. Fetus hranjive tvari, pa i štetne ksenobiotike, prima preko posteljice. Kako sam već rekla, glavni putevi unosa su hrana i inhalacija. Zato je vrlo važno da okoliš i hrana koju konzumiramo sadrže što je moguće niže koncentracije štetnih tvari. A to se, naravno, postiže smanjivanjem emisija štetnih tvari u okoliš.
Upravo zbog toga se zakonski akti koji propisuju postupanja i najveće dopuštene koncentracije štetnih tvari vrlo često proširuju i nadopunjuju. No, važno je pridržavati se važećih zakonskih propisa jer su u protivnom mrtvo slovo na papiru.
Kako riješiti problem, koliko je on ozbiljan i štetan za okoliš, biljni i životinjski svijet, kao i za ljudsko zdravlje?
– Mislim da je u interesu obiju strana da se što prije pristupi sanaciji tog područja. Slična tvornica postojala je i u Šibeniku, nazivali su je "Crnica", što dovoljno svjedoči o njoj. Nakon zatvaranja, na njezinu je mjestu niknulo prekrasno kupalište Banj. To bi mogao biti putokaz.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....