Drago dijete, ne budi budala. Budi Ante Mihanović. Čovjek koji može imati sve što poželi

Ako ste mlađi od 20 godina i tek se spremate potražiti svoje mjesto pod hrvatskim suncem, po mogućnosti s malo više hladovine, ovo je tekst za vas. U njemu ćemo plastično objasniti što vam je činiti i što će vam to činjenje donijeti. Ukoliko ste pak stariji od 20 godina ne brinite, ni za vas nije kasno, a ako ste baš puno stariji ni vama neće biti mrsko pročitati ga. Ako ništa, moći ćete se hvaliti da ste čitavo vrijeme bili u pravu.

Draga djeco, maturanti, učenici završnih razreda srednje škole, vas više od 30.000, pred vama su, kao što znate, prvi pravi izbori u životu. I to vas užasava. Što je i normalno. U vašoj dobi, naime, normalno je biti užasnut pred takvim životnim izborima. A ništa se u vezi s tim neće promijeniti ni kad odrastete. Što izbore koji su pred vama čini osobito važnima.

Pazite, dakle, da ne pogriješite. Jer, greška koju sada napravite, suprotno bedastim tvrdnjama da uvijek i za sve ima vremena, pratit će vas do kraja svijeta. Stoga, pamet u glavu. Kad dođe dan izbora, ne oklijevajte, odaberite jedini ispravan put, a mi vam jamčimo da će vam život nakon toga postati pjesma.

Ako ne vjerujete, pogledajte dobro čovjeka na fotografiji priloženoj uz ovaj tekst. On, naime, nije dvojio. Kad je došao njegov trenutak, točno je znao što mu je činiti. I sve od tada, od dana njegovih prvih pravih izbora, on se smije. S vrha. I sebi i nama. Sebi jer je na dan izbora postupio ispravno, a nama jer smo budale.

Ne budi budala. Budi kao čovjek s ove fotografije. Besprijekoran. I opušten. Bez straha od noći. Bez straha od jutra. Čovjek koji može imati sve što poželi. Pun hladnjak. Plaćene račune. Bijelu košulju. Modro odijelo. Rezerviran parking. Ložu u kazalištu. Prijatelja u državnom odvjetništvu. Sve.

Paun Paunović/Cropix

I zato, drago dijete, ne budi budala. Budi Ante Mihanović.

Zalaganje i marljivost

Kad je onomad stao pred svoje prve prave izbore u životu, Ante Mihanović nije bio nimalo užasnut. Znao je, bez obzira na nezrelu dob, što mu je činiti. I što će mu to činjenje donijeti. A znao je i da će ga eventualna greška, suprotno bedastim tvrdnjama da uvijek i za sve ima vremena, pratiti do kraja svijeta.

I zato na dan izbora nije oklijevao, zaokružio je HDZ, a sve nakon toga, njegov cijeli život, postao je pjesma.

“Izvrsnost nije lagana. Kada želite biti izvrsni, tada vas ljudi propituju, a katkada i omalovažavaju”, kazao je jednom prigodom Ante Mihanović.

Zapamtite to. Trebat će vam.

U HDZ se učlanio sa 16 godina, nakon smrti Franje Tuđmana, kako bi, kako reče, “njegova državotvorna politika nastavila živjeti kroz mlade ljude”. Predsjednik Mladeži HDZ-a postao je s 23 godine. U vrijeme dok se HDZ klanjao Ivi Sanaderu. Koji je, zadivljen takvim kadrom, mladoga Antu selektirao u nacionalni stožer za parlamentarne izbore.

Nedugo nakon toga, a praktično čim je završio Pravni fakultet u Splitu, Ante Mihanović zaposlen je u Uredu državne uprave. Da malo odmori. Jer, ne zaboravimo, čitavo to vrijeme vukao je za sobom težak teret izvrsnosti. I nosio se s propitivanjima. A katkada i omalovažavanjima.

“Sve što sam napravio, napravio sam i stekao svojim radom, zalaganjem i marljivošću”, uzvraćao je kritičarima.

I takav, sav radišan i marljiv, ubrzo je postao zamjenik ravnatelja Lučke uprave splitsko-dalmatinske. Imao je 26 godina, pun hladnjak, plaćene račune i ormar pun bijelih košulja.

A uskoro će imati sve.

Doktorat u Osijeku

Nekoliko ljeta kasnije, nakon što je bio i predsjednik Upravnog vijeća KBC-a Split i predsjednik Skupštine “Jadroplova”, postao je ravnatelj Ljekarni Splitsko-dalmatinske županije. Rad, marljivost i zalaganje višestruko su mu se isplatili. Kao i ona davna odluka da nastavi slijediti državotvornu politiku prvog hrvatskog predsjednika. Imao je jedva trideset godina i status u društvu koji su njegovi vršnjaci mogli samo sanjati.

I plaću je imao. U rangu predsjednika države.

“Izvrsnost nije lagana”, njegove su riječi koje poput lahora, izazivajući trnce kao što ih ljubavna predigra izaziva, prolaze kroz cijeli ovaj tekst.

A on je, naravno, izabrao teži put. Pa je sa svojim kolegama iz splitskog HDZ-a sjeo u kombi i zaputio se u daleki Osijek. Kako bi doktorirao na tamošnjem Ekonomskom fakultetu. Jer jebeš HDZ-ovca koji nije doktor. Taj se ne računa. I Baću je sa sobom poveo. Antu Bačića. Koji ga je četiri godine mijenjao u Saboru i koji je također znao što mu je onomad činiti. Pa je danas direktor ACI-jeve marine u Trogiru.

Stranačka iskaznica je najvažnija stvar u životu

Darko TomaŠ/Cropix

Mihanović je radnju nazvao “Strateški pravci razvoja ljekarništva u Republici Hrvatskoj”, a mentor mu je bio Drago Ružić. Da, onaj isti Drago Ružić koji je bio mentor i još dvojici znamenitih HDZ-ovih kombi doktora, načelniku općine Lećevica Anti Baranu i šefu ispostave splitske Porezne uprave Ivici Kusiću. Onaj isti Drago Ružić koji je dao punu podršku akademskim nastojanjima bivšeg ministra Marija Banožića. Ne vidjevši ništa sporno u njegovoj prepisivačini.

Baš kao što ni Davorin Turkalj, predsjednik Povjerenstva za obranu Mihanovićeva rada, ništa sporno u tome nije vidio. Iako je baš on bio Banožiću recenzent. Iako je baš iz njegova rada Banožić najviše prepisivao.

“Kada želite biti izvrsni, tada vas ljudi propituju, a katkada i omalovažavaju”, evo lahora s još jednom Mihanovićevom sentencom.

Dragi Andrej

Njegov doktorat nije dostupan javnosti. A i zašto bi bio. Da ljudi propituju njegov rad, zalaganje i marljivost? Da ga omalovažavaju? Kao što neki omalovažavaju rad, zalaganje i marljivost premijera Plenkovića. Našeg dragog Andreja, kako ga u svakoj mogućoj prilici oslovljava Mihanović.

“Ja mislim, gospodine predsjedniče, da ćete vi ostati zlatnim slovima upisani u hrvatsku povijest”, riječi su kojima se dragom Andreju zahvalio što ga je stavio na deseto mjesto HDZ-ove liste za lanjske europske izbore.

“Broj deset, ja i Livaja”, pohvalio se.

A zašto i ne bi. Izvrsnost nije lagana. I njome se nije grijeh hvaliti. Tko je, uostalom, mnogim njegovim vršnjacima kriv što su se onomad prepali izbora. I što su odabrali krivi put. Koji ne vodi do Ekonomskog fakulteta u Osijeku. I plaće od 2525 eura. Neto.

Pardon, 2696 eura.

Pardon, 2916 eura.

Pardon, 3584 eura.

Pardon, 4781 euro.

U manje od tri godine Ante Mihanović dobio je četiri povišice, a mjesečna plaća narasla mu je za 76 posto.

“Izvrsnost je ta koja nas čini boljima. Lakše je biti prosječan. Nitko vas ništa ne pita. Možete provesti lijep život. Ali dragi prijatelji, nemojte pristati na te kompromise. Izađite iz zone komfora”, poručio je Mihanović isto ono što vam i mi, draga djeco, ovim tekstom poručujemo.

Možete provesti lijep život. Zapamtite to. Kao što ga još od onog divnog dana svojih prvih izbora Ante Mihanović provodi.

A vaš dan se bliži. Treća nedjelja u svibnju vaša je nedjelja. Vaš prvi pravi izbor. Od toga dana sve počinje. I završava. Ne vjerujte, naime, bedastim tvrdnjama da uvijek i za sve ima vremena. Jer, nema. Greška je to koja će vas pratiti do kraja svijeta.