Sve češća pojava u dubrovačkom turizmu, posebno ugostiteljstvu, o kojoj se rijetko priča gosti su ucjenjivači koji od vlasnika i voditelja restorana smišljeno traže veliki popust, gratis butelju pića ili kolač. Ne dobiju li traženo, bez srama ugostitelju najave da će ga ocrniti lošom recenzijom na TripAdvisoru, Google reviewu...
Sličnih je ucjena bilo i ranije, kad su gosti pred kraj objeda potajno izvlačili bočicu s insektom, dlakama ili komadima stakla, ali su uvođenjem videonadzora recenzije postale glavno oružje svake ucjene.
- Sve više nam se to događa, takav gost po pravilu pojede sve s tanjura, a za ono malo što ostane reče da nije bilo dobro niti je to jelo koje su naručili pa zatraže da plate manje. Ako im se uvaži zahtjev, krenu pisati loše recenzije - kaže nam ugostitelj s Pila, a kolega mu iz Grada dodaje:
- Mi ugostitelji moramo prihvatiti sve primjedbe, ne smijemo burno reagirati čak i na ove pojave, što užasno opterećuje i frustrira. Došlo je vrijeme da nas svi mogu ucijeniti i loše ocijeniti. Bez obzira tko piše, gost je uvijek u pravu, moramo se pokoravati, inače smo u problemu. Susretao sam i par skockanih “biznismena” koji perfidno, vlasniku restorana za dvije tisuće eura ponude 30 recenzija sa svih strana svijeta! To je prevara, lov u mutnom i nezaslužena reklama za restorane koji često loše rade! - pojadao nam se sugrađanin.
Perfidni prevaranti
Ružica Kasik iz restorana Wanda na Prijekom sjeća se djevojaka koje su odlučile ne platiti objed te su ubacili komad plastike u salatu:
- No, salata nam stiže u stiropor-ambalaži i nema teoretske šanse da tu zaluta PVC. Odmah smo znali da nešto nije u redu i kad smo im išli objasniti da griješe, pobjegle su! I tko bi za njima trčao?! Sve su češće ucjene lošim recenzijama, ali valja reći: ako se stvarno dogodi, što je rijetko, da nešto upadne u pjat, tad ga jednostavno zamijenimo, što razumiju pravi gosti, oni bez loših namjera - veli Kasik.
Managerica hotela Prijeko Palace Danka Martić ističe gosta koji je naručio i skoro svu pojeo filetiranu ribu da bi prosvjedovao jer je u njoj našao staklo:
- Nemoguće za filet! Htio je sve besplatno ili će napisati lošu recenziju koja će nam štetiti! Samo sam ga odvela u kuhinju i pokazala da tamo nema apsolutno ništa od stakla, a on se zacrvenio i povukao. No, imamo i goste koji traže popust jer se žale na buku, jutarnje lupanje kanti ili prljavštinu u sobi!
Drski i zahtjevni
I voditelj poslovanja susjedne konobe Kapetan, Ante Lalić, ima loša iskustva s ponekim gostima:
- Meta smo prevara i ucjena recenzijama, posebno ako zbog gužve ne žele sjesti unutar restorana te traže 20, pa i 30 posto popusta. Najveći problem su vegetarijanci koji ne naglase što sve ne žele u hrani i samo uz opasku “bez sira” naruče vege rižoto. Kad ga napravimo od kreme za kuhanje i serviramo, odbiju ga jer misle da konobar mora znati sve što ne ide u to jelo.
S vremenom smo naučili navike vegetarijanaca, fleksitarijanaca (katkad jedu ribu) i gluten-free gostiju. Pitamo sve detaljno, ali gosti koji plaćaju gotovinom ipak traže 10 do 20 posto popusta što je nemoguće svima dati jer i ovako radimo uz minimalne cijene hrane. Skoro svaki deseti gost ucjenjuje, mjesečno ih je više od 40 jer popust traže i nervozni su ako hranu čekaju dulje od petnaestak minuta, iako su naručili a la cart. Ali, mi nismo fast-food! - negoduje Lalić.
Happy hours i popust od 20 posto od 16 do 18 sati oružje je kojim restoran Mamas rješava zahtjeve za popustom. Vlasnik Tomislav Radić ističe da su tako rasteretili gužve te izbjegli “rupu”, što je dobro za goste koji žele manje potrošiti:
- Ako su gladni u 14 bit će i u 16 sati te dobiti popust! Samo im to treba lijepo reći i nema ucjene! Istina, uvijek će takvih biti, ali se naš pozitivni stav pokazao dobitnim. A i gosti koji dolaze low costom manje troše za jelo, a više na provod i uživanje!
Predsjednik Ceha ugostitelja Đani Banovac priznaje da je u ugostiteljstvu sve više ‘lovaca’ u mutnom, da ima prevara i traženja popusta ili čak gratis usluga:
- Možemo se zaštititi samo ljubaznošću i naše smo djelatnike već obučili kako se postaviti. Većina objekata ima videonadzor i nemoguće je da im prođe prevare od prije, kažemo da je sve snimljeno i da je najbolje da odustanu od nerealnih zahtjeva - kaže Banovac i priznaje da ugostitelji nisu uvijek u pravu i zahtjevi gostiju nisu uvijek tendenciozni.
- Gost bi trebao biti uvijek u pravu, a na loše ocjene prvo reagira ugostitelj, a potom ceh kao strukovna udruga stane iza njih dajući na značaju njihovoj žalbi te se većinom uvaži pritužba kako je riječ o pokušaju zloporabe i prevare od strane gostiju. No, kad nismo u pravu, tad ne reagiramo - kaže Banovac.
Komentira još jedan trend, ucjene zaposlenika prema ugostiteljima:
- I oni se kao i gosti žele izboriti za svoje zahtjeve i potrebe. Zbog manjka radnika u sektoru katkad zapošljavamo one neadekvatne jer je, nažalost, jako mali filter kojeg prolaze prije nego ih zaposlimo. Naime, jedan-dva intervjua nisu i ne mogu biti jamstvo da je onaj s kim razgovaramo ono za što se predstavlja. Imamo prijave takvih primjera za koje ne možemo reći da nisu očekivani. Srećom, to nam još uvijek nije veliki problem i svaki ga poslodavac, bez angažmana ceha, pojedinačno rješava.
Kad njegove kolege svjedoče iskustva s radnicima iz bivše države, ističu da im često umjesto kupnju karte za put do Dubrovnika, traže novac. Neki su im poslali, ali radnike nisu vidjeli, tako da svima sad odgovaraju da ne daju novac za ‘mačka u vreći’ jer ne znaju kakvog radnika očekuju:
- Dođe mi čovjek koji tvrdi da je radio kao glavni kuhar, ali nakon pet dana zaključim da je zapravo pomoćni kuhar, i to loš. Kad sam mu rekao da ne može biti plaćen kao chef, negodovao je, a ja sam ga pitao hoće li otkazni rok ili prihvaća nižu plaću. Uglavnom žele posao i brzo se dogovorimo, ali pokušaju ušićariti po principu ‘ako prođe - prođe’.
Ovisni o kadru
Slična su iskustva i drugog ugostitelja:
- Prije je postojao probni rad da se vidi što radnik zna, a sad nam kadar prodaje priču na neviđeno. Tek kad potpiše ugovor i počne raditi, vidiš da malo zna. I kome se žaliti? Realno, rad na roštilju zna svaka domaćica a kuhar koji traži dvije do dvije i po’ tisuće eura mora pokazati diplomu i radne reference.
Najgore je kad u srpnju ucjenjuju da neće raditi: kad su najpotrebniji, samo kažu: danas je moj zadnji radni dan! Kad zamolimo da odradi otkazni rok, uzvrati da mu je pravnica rekla kako mu automatski slijedi otkaz ako ga nema dva dana na poslu - prepričava nam sugovornik sulude taktike ‘uvezenih’ radnika.
Najkonkretniji su u jednom restoranu s pet zvjezdica gdje ističu da zaposlenici ucjenom traže nemoguće visoke plaće koje im pojedu svu zaradu! Olako govore da neće raditi niti ujutro ustati ispod 1500 eura! Uz manču i ostalo ispada da zarađuju bolje nego mnogi, ali ne daju ono što treba! Postali smo ovisni o radniku i to je problem.
Najbolji su domaći, ali oni ne samo da kažu: platite pa ćemo raditi, nego su im zahtjevi često iznad svih granica! Jer ne može konobar imati plaću premijera! Postoji granica koju ne možeš prijeći sa znanjem srednje trogodišnje škole. Ne može konobar imati plaću premijera, a kuhar je cjenjeniji od tisuću doktora koji spašavaju živote. Nema logike!
Naši sugovornici ističu kako ni prema Zakonu o radu otkaz ne mogu dati tek tako jer moraju ispuniti opsežnu papirologiju, izjave svjedoka:- Poslodavac nagrabusi a neradniku ništa! Na sudu su poslodavci uglavnom zakinuti, skoro uvijek se ide na stranu (ne)radnika. I stoga vlada trend zapošljavanja Nepalaca i Filipinaca koji šute i rade, ali s druge strane nemamo željenu kvalitetu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....