E moja Đerek, da si prije vjerovala drugima kad su upozoravali na Ivoševića, onda ovo ne bi doživjela

Većina brakova razvrgne se uz obrazloženje kako među supružnicima postoje nepomirljive suprotnosti.

Te dvije neuzbudljive riječi zvuče kao da su žena i muškarac sjeli za stol, hladnih glava promislili o problemu koji ih tišti, zaključili kako nisu jedno za drugo, a onda se srdačno razišli, želeći jedno drugome puno sreće u nastavku života. U praksi, međutim, te dvije neuzbudljive riječi obično zaklanjaju puno sukoba, često ne samo verbalnih, trauma, mržnje, suza...

Đerek najavila prijavu protiv dogradonačelnika i Puljka: Ivošević me već prije nazivao ‘glupom‘ i ‘autističnom‘

Politički brakovi u bitnom se ne razlikuju od običnih građanskih. Gdje god postoji povrijeđena strana – a u pravilu su to obje – postoji i potreba da se konflikt nastavi i produbi, čak i nakon službenog razvrgnuća veze, te da se prljavo rublje izloži na tiramoli javnosti. Ako je Puljak mislio da će problem pročelnice Đerek riješiti jednom izjavom ili presicom, onda se malo preračunao.

Gospođa, očito, ne raspolaže samo visokim radnim elanom kojim se voljela pohvaliti, nego i svađalačkim. U novom nastavku komunalne sapunice, Dalmatinskom portalu je ispovjedila svoju povijest trpljenja nasilničkih ispada Bojana Ivoševića, koje je uredno prijavila svome poslodavcu, a koje je on još urednije ignorirao.

Banovina gori, a Ivošević se sakrio: na bolovanju je i ne može mailom odgovarati novinarima, ali zato piskara po Fejsu

Javnosti time nije otkrila ništa novo, nikakvo zatajeno lice dogradonačelnika. Prije šesnaest mjeseci on se još i gore iživljavao nad mojom kolegicom, prijeteći da će joj se napiti krvi. Slučaj je i dalje na sudu, valjda se čeka da Ivošević siđe s vlasti, jer bi bilo nezgodno osuditi čovjeka u pola mandata. I pročelnica Đerek vjerojatno je nešto načula o tome. Znam da ona visoko ne cijeni profesionalne performanse novinara Slobodne Dalmacije, ali je mogla imati mrvicu razumijevanja za traumu žene kojoj nasilnik prijeti s vrhova vlasti, pa makar i lokalne. Ili nije?

Sad će vjerojatno imati, jer se na vlastitoj koži imala prilike osvjedočiti kako dogradonačelnik nije baš najpitomije čeljade. Možda je već i požalila što na vrijeme nije poklonila svoje povjerenje napadnutoj urednici Slobodne Dalmacije.

Da jest, ne bi joj palo na pamet prihvatiti posao isprva savjetnice, a potom i pročelnice u gradu koji je talac poteštatove potrebe da se ne miješa u vlastiti posao, nego da ga delegira konfliktnom čovjeku koji vlastiti problem s agresivnošću lažno deklarira kao izraz vatrenog, mediteranskog temperamenta.