Gospićki slučaj doista ledi krv u žilama.
Netko je uvozio opasni otpad iz europskih zemalja, nesmetano ga prevozio preko granice i nelegalno odlagao u srcu Like. Za tu je svoju rabotu bio pošteđen inspekcijskih pregleda, državnih i lokalnih kontrola, revizije dozvola i svega onoga što bi ozbiljna država trebala poduzeti da spriječi ovakav kriminal.
Krško tlo odradilo je svoje. Propustilo je "vječne kemikalije" do podzemnih voda i samo je pitanje vremena kada će se početi pokazivati prve izravne posljedice ovog zagađenja.
Zamislite sada jezera puna otrova na šest kilometara zračne linije od glavnog zagrebačkog trga.
Zamislite da je opasni otpad na toj lokaciji legalno odlagan još prije šezdesetak godina.
Zamislite također da se on nalazi u blizini vodocrpilišta s kojeg se vodom opskrbljuju Zagrepčani.
Zamislite i da su se u međuvremenu promijenile države, politički sustavi, vladajuće stranke i gradonačelnici svih boja, svjetonazora i uvjerenja.
Da se istraživalo, mjerilo, uzorkovalo, izrađivalo elaborate i planiralo sanacije.
A da je opasni otpad i danas tamo.
Ne, nije ovo scenarij kakvog distopijskog filma u kojem je ekološka apokalipsa glavna tema. To je nažalost surova stvarnost glavnog hrvatskog grada.
Što je to "kiseli katran"
Na Savici, u jugoistočnom dijelu Zagreba neposredno uz rijeku Savu, nedaleko od vodocrpilišta Petruševec čija voda ulazi u sustav kojim se opskrbljuju Peščenica, Žitnjak, Donja Dubrava, Novi Zagreb-istok, Sesvete i niz naselja na istočnom rubu grada, smješteno je 12 jezera.
U tri je jezera odložen gudron, odnosno "kiseli katran". Gusti, tamni ostatak nastao u procesima prerade nafte i ulja.
U te gudronske jame je 1965. do 1979. INA rafinerija Zagreb (danas INA maziva d.o.o.) izlijevala tehnološki otpad. Točnije gudron. Na tom je području desetljećima odlagan i drugi industrijski otpad: šljaka iz zagrebačke termoelektrane-toplane TE-TO na Žitnjaku. Navodno i infektivni medicinski otpad.
Riječ je o jugoistočnom dijelu zaštićenog područja Savice, neposredno uz Savu, južno od željezničke pruge koja je nekada prevozila ugljen za TE-TO, u kraju gdje Zagrepčani redovito pecaju ribu i obrađuju svoje njive.
Bivša SDP-ova ministrica zaštite okoliša Mirela Holy još je u rujnu 2014., tada kao oporbena saborska zastupnica, Vladi Zorana Milanovića postavila pitanje o gudronskim jamama na Savici. Tog je ljeta obišla prostor nedaleko od Borovja, na kojemu je skladišten opasni otpad. I uočila da masne mrlje iz gudronskih jama probijaju kroz obližnje šljunčane putove.
I danas se sjeća kako ju je šokiralo ono što je tamo zatekla.
– Izgledalo je kao da jezera ključaju. Bila sam zgranuta kad sam to vidjela. I sve to na području koje je još 1991. proglašeno zaštićenim značajnim krajobrazom, s izdvojenim specijalnim zoološkim, a posebno ornitološkim značenjem. I vrlo blizu vodocrpilišta Petruševec – kaže u izjavi za Spektar Slobodne Dalmacije Holy. Uvjerena je da je situacija na Savici čak i gora nego u Gospiću.
Njezine tadašnje informacije govorile su o približno 33 tisuće tona opasnog kemijskog otpada odloženog u tri jezera dubine oko dvadesetak metara. Koji je još uvijek "tehnološki" vrlo aktivan.
Ono što je prije pola stoljeća završavalo u jezerima, sada je pronađeno i duboko ispod površine.
Prava slika stanja ne izgleda nimalo bajno. Istraživanja na području gudronskih jama otkrila su povećane koncentracije PAH-ova, policikličkih aromatskih ugljikovodika. Riječ je o skupini postojanih organskih zagađivala, među kojima ima i kancerogenih spojeva. Grad Zagreb za problem zna desetljećima, a sanaciju priprema najmanje od 2008.
No unatoč tome ona još nije napravljena.
U međuvremenu se istraživalo. Pa mjerilo. Pa ponovno istraživalo.
Proveden je čitav niz vodoistražnih radova i monitoringa. Uspostavljena je mreža od 12 piezometara – bušotina kojima se prati razina i kakvoća podzemnih voda, odnosno utjecaj gudrona na obližnje vodocrpilište.
A rezultati nisu nimalo bezazleni.
Godine 2018. na pojedinim istražnim bušotinama dokumentirano je onečišćenje tla sve do dubine od 5,7 metara. U podzemnim vodama bilježene su povišene koncentracije mangana, ponegdje željeza i nikla, dok su povećane koncentracije PAH-ova zabilježene u gotovo svim kontrolnim piezometrima. Analize samog gudrona na lokaciji Savice pokazale su da on ne zadovoljava kriterije za odlaganje na odlagalištu neopasnog otpada.
Drugim riječima, riječ je o – opasnom otpadu.
Bandićeva skupina
Još 2008. tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić osnovao je radnu skupinu za sanaciju gudronskih jama. Grad je potom angažirao Crosco – specijaliziranu tvrtku za bušenje, remont i druge naftne i geološke radove koja djeluje u sastavu INA-e – za istražne radove na gudronskim jamama. No istraživanja su u travnju 2009. naglo prekinuta nakon što su Croscovi radnici na lokaciji naišli na bombu. I iz sigurnosnih razloga obustavili daljnje radove.
Fond za zaštitu okoliša potom za 2010. nije mogao planirati sredstva jer mu nisu bili dostavljeni završeni istražni radovi, program sanacije i procijenjeni troškovnik.
Zanimalo nas je je li Fond od 2008. do danas financirao ili sufinancirao istraživanja, monitoring i pripremu sanacije gudronskog područja Savice, kao i je li Grad Zagreb ikada navedenu dokumentaciju dostavio ili zatražio sufinanciranje sanacije.
– Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost nije sufinancirao projekt sanacije gudronskih jama na Savici. Prošle godine Fond je objavio javni poziv za interes za utvrđivanje prioritetnih sanacija na kojima je nezakonito odložen otpad, no od Grada Zagreba nismo zaprimili prijavu vezanu za potrebu sanacije predmetne lokacije - potvrdila nam je Lidija Tošić, voditeljica Službe za odnose s javnošću Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Istraživanja se ponovno planiraju 2016. godine. Dvije godine kasnije potvrđuje se dubinsko onečišćenje. Nova gradska vlast od 2021. nastavlja istraživanja i monitoring, a 2023. dobiva rezultate o PAH-ovima i potvrdu da je gudron opasni otpad.
Osamnaest godina nakon prve ozbiljne gradske inicijative, novi Plan gospodarenja otpadom ponovno preporučuje ono što se godinama čeka: sanaciju kompletnog područja. U Planu gospodarenja otpadom Grada Zagreba za razdoblje do 2029., donesenom u ožujku ove godine, govori se o "potencijalnom riziku negativnog utjecaja onečišćenja gudronom na podzemne vode priljevnog područja vodocrpilišta Petruševec". Zbog toga je Hrvatskim vodama i Institutu za vode predloženo da se svih 12 piezometara uključe u mrežu kontinuiranog praćenja kakvoće podzemne vode. Podaci su dostavljeni i "Vodoopskrbi i odvodnji" za izradu planova sigurnosti vode.
Za sada nema dokaza da je voda koja danas teče iz zagrebačkih slavina zagađena gudronom.
No činjenica je da opasni otpad na Savici ne leži bilo gdje. On se nalazi unutar II. zone sanitarne zaštite vodocrpilišta Petruševec, s kojeg vodu pije oko 150 tisuća Zagrepčana.
Dobra vijest je što se na tom području nalaze i deblji slojevi gline, koji znatno teže propuštaju onečišćivala nego krško tlo. Loša je što otpad nije odlagan na tehnički uređenom odlagalištu sa zaštitnim barijerama. Nego se direktno izlijevao u jezera, stvarajući ekološku bombu čije moguće posljedice ne bi trebao podcjenjivati.
A u pola stoljeća promijenilo se mnogo toga. Zagreb je pogodio snažan potres. Izmjenjivale su se velike poplave i ekstremne suše, oscilirali su vodostaji Save i razine podzemnih voda, a mijenjalo se korito rijeke. Sve su to procesi koji mogu mijenjati hidrogeološke uvjete u podzemlju, a time i putove kojima se onečišćenje kreće.
Postoje i sličnosti i razlike između Zagreba i Gospića.
Drukčiji problem od Gospića
U Lici država – ne naravno sama, nego pod pritiskom javnosti – kreće u uklanjanje otpada koji se na prostoru PKK Velebit odlagao tijekom četiri godine. Na Savici se otpad odlagao više desetljeća, a potencijalna sanacija tehnički je iznimno osjetljiva. Ovdje nije dovoljno jednostavno utovariti otpad u kamione i odvesti ga. Onečišćenje je prodrlo duboko u tlo, a pri sanaciji, govore to i dokumenti Grada Zagreba, mora se biti posebno oprezan. Jer i ona može izazvati dodatno ugrožavanje podzemnih voda priljevnog područja Petruševca.
Program mjera sanacije za razdoblje od 2021. do 2023. upravo je zato predvidio da se rješenje sanacije gudronskog onečišćenja odabere samo ako se pokaže da ga je moguće provesti bez dodatnog ugrožavanja kakvoće podzemne vode. Dok Plan upravljanja Značajnim krajobrazom Savica iz 2022. godine upozorava da je sanacija izrazito skupa te da bi incidenti tijekom samog zahvata mogli nepovoljno utjecati na podzemne vode i vodocrpilište Petruševec.
Gradske vlasti još uvijek nemaju konačnu procjenu troška sanacije gudronskog područja. Ono što je sigurno je da će zahvat – ako uopće do njega ikada i dođe – biti iznimno složen i skup.
Pitanje o sanaciji gudronskih jama postavili smo i Gradu Zagrebu, no do zaključenja ovog izdanja nismo dobili odgovor.
Pitanje je tko će taj ceh na kraju platiti.
U međuvremenu će se Savica i dalje istraživati, mjeriti i nadzirati. Sve dok konačno ne dođe netko tko će imati hrabrosti i snage riješiti ovaj problem.
On je, naime, nastao u doba Jugoslavije. Ali s njom nije i – nestao.
Gudronske jame su tu. I prijete da će prije ili poslije ispostaviti račun.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....