Ekumenska inicijativa žena iz Omiša je uljepšala živote 30 tisuća ljudi

Jeste li znali da je za čak 335 pojedinki i ženskih organizacija na području jugoistočne Europe osigurano sveukupno oko tri i pol milijuna eura što je, procjenjuje se, posljednjih dvanaest godina izravno utjecalo na živote 30 tisuća ljudi, te da im je takva nepovratna pomoć stigla iz – našega malog Omiša?

Podatak je to za past sa stolice, a našli smo ga u nevelikoj, ali očito moćnoj Ekumenskoj inicijativi žena, smještenoj na Poljičkom trgu uz sam rub starog dijela grada na ušću Cetine.

Ne samo da se za njih malo zna, nego se dovoljno glasno nije čula ni vijest da su prije nekoliko dana primile vrlo ugledno priznanje Centra za mir, nenasilje i ljudska prava "Krunoslav Sukić". Ta osječka organizacija, koja od 2009. godine dodjeljuje priznanja za osobit doprinos u zaštiti i promociji ljudskih prava i sloboda čovjeka te dosljedno promicanje kulture mira i nenasilja u čast uglednog intelektualca Krunoslava Sukića, prepoznala je rad pet žena.

Tko ste, čime se točno bavite, na koji način i od kada, bila su na dah naša prva pitanja za zaposlenice Ekumenske inicijative žena, koje smo najprije kontaktirali telefonom.

Predsjednica je riječka đakonica

– Ja sam Carolyn Boyd Tomasović i izvršna direktorica EIŽ-a, i svakako će nam biti drago da se upoznamo, ali kao što možete čuti ja ne govorim dobro hrvatski – bio je odgovor s druge strane slušalice, a mi smo postali dodatno znatiželjni.

Inače, EIŽ ima svoju stranicu na Facebooku iz koje je vidljivo da podržavaju razne organizacije i udruge koje se zalažu za ženska ljudska prava, a prati ih 877 korisnika te društvene mreže.

Riječ je zapravo o fondu koji pomaže kreativne pojedinke, kao i manje organizacije koje se zalažu za žene na prostoru od Sjeverne Makedonije i Kosova, preko Srbije, Crne Gore, BiH do Hrvatske i to neovisno o njihovu vjerskom i nacionalnom opredjeljenju.

U obrazloženju osječkog Centra, među ostalim, stoji da im se priznanje dodjeljuje za podršku i promicanje žena kao inicijatorica i subjekata promjene u vjerskim zajednicama i društvu na području ženskih ljudskih prava, izgradnje mira i pomirenja, ekumenskog dijaloga i suradnje među religijama i svjetonazorima.

{embed_photo}1775846{/embed_photo}

– Ja sam inače iz Škotske, ali tu živim i radim – pojasnila nam je Carolyn nakon dolaska u Omiš, koja ustvari izvrsno govori hrvatski, ali s prizvukom.

U udruzi su još tri stalno zaposlene žene, a planiraju u siječnju zaposliti i petu. Predsjednica im je dislocirana, ona je Melanie Ivančević, đakonica Evangeličke crkve u Rijeci, a u razgovor s nama uključila se preko aplikacije Zoom. Ipak smo krenuli od Carolyn koja je začetnica udruge.

Ona je akademska slikarica, a 1989. je uz pomoć britanskog konzulata provela kao gostujući student godinu na zagrebačkoj akademiji.

– Kasnije sam, kad je već počeo rat 1991. godine imala izložbu u Beču i bila je to prilika da skoknem do Zagreba kako bih vidjela prijatelje. I eto me i nakon toliko godina još ovdje – govori nam ova rođena Glasgowka.

– Moj muž je također slikar, rodom tu iz Kučića, tada je živio u Belgiji, ali vjenčali smo se i odlučili živjeti u Omišu. Čim sam te 1991. godine vidjela što se događa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini shvatila sam da moram obavijestiti svijet. Počela sam volontirati u različitim organizacijama istovremeno šaljući u inozemstvo informacije o ratnim zbivanjima.

Bila sam sedamnaest godina zaposlenica Svjetskog vijeća crkava pa sam se angažirala, i kroz umjetnost, i kroz kršćanski aktivizam. U Vijeću sam bila odgovorna za ovaj dio Europe pa imam dosta iskustva u upravljanju različitih zaklada.

A radila sam i u ekumenskoj novinarskoj organizaciji Kršćanska informativna služba preko koje sam obavještavala ljude izvan zemlje o položaju vjerskih zajednica u Hrvatskoj i BiH za vrijeme rata – kaže Carolyn.

Njezina česta putovanja i kontakti pomažu joj u radu EIŽ-a, zadužena je za namicanje novca, koji se onda prosljeđuje manjim udrugama koje se prijave na njihov natječaj.

Kako to, dakle, izgleda?

Pomoć splitskom 'Bijelom krugu'

– Evo, primjerice, ove godine na natječaj nam se javila splitska udruga "Bijeli krug" koja u svom radu poseban naglasak stavlja na zaštitu žrtava obiteljskog nasilja pružajući im pravnu i psihološku podršku. Bez obzira na svoj izniman doprinos zajednici i uspjeh u namicanju sredstava, kao i mnogim drugim organizacijama civilnoga društva, jako im je teško ponekad osigurati plaće osoblja.

Kroz naš program dodjele direktnih potpora, između ostalog, nastojimo osigurati stabilnost u radu takvih organizacija omogućavajući im barem za neko kratko vrijeme sredstva potrebna za pokrivanje osnovnih troškova – pojašnjava nam Jelena Mandić i dodaje kako je najveći dio njihova rada upravo financijska potpora civilnom društvu.

{embed_photo}1775844{/embed_photo}

A one same, pak, novac pribavljaju iz raznih donacija, iz bilateralnih izvora poput novca, koji su, recimo, jednom dobile od nizozemskog ministarstva vanjskih poslova, tu su zatim izvori međunarodnih feminističkih organizacija. – Najveća donacija koju su dosad primile iznosi tristo tisuća eura koju na rate dobivaju u razdoblju od tri godine, a pristigla je od kršćanske razvojne agencije iz Njemačke – otkriva nam Carolyn.

– Kad smo te 2011. godine aplicirale na natječaj FLOW FUND-a (Funding Leadership Opportunities for Women) nizozemske vlade u okviru kojeg se nudilo 90 milijuna eura za projekte širom svijeta u kojima su žene u vodećim ulogama, natjecale su se organizacije iz velikih metropola poput New Yorka, Tokija, Johannesburga i, zamislite, među njih se, doduše s jednim manjim grantom, svrstao Omiš. Ma puno srce nam je bilo!

Informacije zlata vrijedne dobivaju od brojnih međunarodnih organizacija, razvojnih agencija i ministarstava. Aktivne su u području zagovaranja, pa su se tako zajedno s drugim organizacijama uspjele izboriti za povećanje iznosa sredstava, koja će se dodijeliti u okviru programa za jednake mogućnosti za žene pri Europskoj komisiji.

Dakle, Carolyn novac "povlači" i "dovlači" na Poljički trg, a Jelena je zadužena za koordinaciju natječaja kako bi isti taj novac išao u prave ruke.

Renata Maček zadužena je za organizaciju seminara, webinara i kongresa, odnosno, kako kaže, raznih organizacijskih treninga, a Danica Tomasović brine o knjigovodstvu i financijama.

– Mišljena smo da žene imaju odgovore na probleme, da mogu biti subjekt, a ne objekt promjena u društvu. Ulaganje u žene je ulaganje u mir, to je naš osnovni moto – kaže predsjednica Melanie i naglašava kako joj je velika čast biti čelnicom ove udruge.

– Ovo je način da budemo vjernice i građanke, a ovo što radimo je dio našeg poslanja. Ne radimo samo na dobrobiti vjernika, već svih građana, svih obespravljenih. Pokušavamo pomoći u ostvarivanju građanskih i ljudskih prava te zajedništva u različitosti. Za nas je priznanje iz Osijeka to veće jer su nas nominirale žene iz regije koje su prepoznale naš rad.

EIŽ dosta samozatajno podržava dragocjene manifestacije u područjima koja su bila zahvaćena ratnim zbivanjima kako bi poticale na suživot i izgradnju mira.

– U Berku se svake godine organizira međureligijska molitva za mir u suradnji s udrugom "Luč Berak".

{embed_photo}1775842{/embed_photo}

Isto tako, u Vukovaru postoji inicijativa "Dolina blagoslova" u okviru koje se organiziraju ekumenski pjesnički i glazbeni susreti tijekom kojih ljudi različitih kršćanskih denominacija imaju priliku uživati u zajedništvu i graditi prije svega mir u sebi, kako bi i samo društvo moglo ozdraviti – ustvrdila je Jelena.

– Mi ne okupljamo samo žene vjernice, već i one drugih svjetonazora, kao i ateistkinje. Otvaramo teme koje polariziraju društvo, tražimo prostor dijaloga, mjesto susreta gdje će svi moći jednako dati svoj glas i prepoznati se oko istih problema, istih stvari u društvu – ističe Carolyn.

Nismo važne mi...

Vrijedne Omišanke informiraju nas da su dosad stipendirale osamnaest znanstvenica i teologinja, među kojima su žene različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Brojni su njihovi kontakti s različitim aktivisticama, a naročito i sa ženama iz ruralnih područja koje svojim djelovanjem žele postići promjene u svojim lokalnim zajednicama.

Jelena navodi primjer žena iz ruralnih dijelova BiH koje su kroz EIŽ program dodjele direktnih potpora dobile potreban materijal i edukaciju za izradu autohtonih i ekoloških proizvoda, te njihov plasman na tržnici. Na taj način su osim određene zarade stekle i nužno samopouzdanje, ali i potporu drugih žena uključenih u projekt, što je jako važno, s obzirom na to da mnoge od njih žive u izoliranim područjima.

Također ističu heroinu iz Grahova Danku Zelić, koja je aktivna već od završetka rata, prije svega na pomirenju, ali je zaslužna i za otvaranje ginekološke ambulante, kao i za besplatne preglede.

Još puno je predivnih žena koje su se nanizale u arhivi Ekumenske zajednice žena koje su prave junakinje u svojim sredinama.

Radile su i s civilnim žrtvama rata, silovanim ženama, onima koje su zlostavljane u obitelji... "Nismo važne mi, nego žene na terenu", skromno će Omišanke za sebe.

A Grad Omiš? Kako i koliko pomaže?

– S Gradom imamo odlične odnose, novac ne tražimo, ali često nam uskaču kad organiziramo neke susrete i kongrese, i vrlo smo zahvalni – kaže Carolyn. Gradska vlast bi mogla samo trljati ruke jer ovakav biser imati u njedrima pravi je dobitak.

{embed_photo}1775850{/embed_photo}