- Smatram da se ni Grad ni država ne bi trebali miješati u bioetička pitanja. Iako se nastoji pomoći nastanku jednog života, pritom se manipulira drugim životima – zamecima – od kojih mnogi na kraju budu uništeni. Učinit ću sve da se ta stavka više nikada ne nađe u proračunu – rekao je prije nekoliko dana sada već bivši gradski vijećnik stranke DOMiNO u svom posljednjem nastupu pred splitskim Gradskim vijećem.
Izjava bivšeg gradskog vijećnika Lovre Meštrovića, izrečena u splitskoj vijećnici, izazvala je val ogorčenja i osudu javnosti, medicinske struke i političkih aktera. Njegove riječi, koje negiraju temeljno pravo parova na liječenje neplodnosti, ocijenjene su civilizacijskom sramotom - grubim odstupanjem od humanosti, znanosti i elementarne društvene odgovornosti. Njegove izjave NE predstavljaju samo osobni stav, nego opasan iskorak unatrag koji vrijeđa ljude koji se bore za potomstvo i banalizira njihovu patnju.
Najžešći je otpor Meštrović iskazao upravo prema stavci kojom se iz gradskog proračuna osigurava 2,5 milijuna eura za medicinski potpomognutu oplodnju (MPO). Nazvao ju je moralno neprihvatljivom, a svoj stav povezao je s vrijednostima dijela hrvatskog društva i stavom Katoličke crkve. No, stavovi su danas raslojeni, a perspektive mijenjaju boju onda kada se osobe same suoče s problemom neplodnosti.
Kako bismo raščistili mitove i brojke, odlučili smo provjeriti što točno država i grad financiraju, gdje se MPO provodi, koliko košta sam postupak u privatnim, a koliko u javnim ustanovama i s kojim problemima se parovi susreću. Napravili smo veliki vodič za sve parove koji ne mogu do djeteta.
JAVNI SEKTOR:
Medicinski potpomognuta oplodnja
Sama medicinski potpomognuta oplodnja obuhvaća niz metoda. Dok se u privatnim klinikama sve plaća iz vlastitog džepa, u bolnicama se postupci financiraju iz javnog sustava. U Hrvatskoj ima nekoliko metoda medicinski potpomognute oplodnje, a to su: inseminacija sjemenom partnera (AIH), izvantjelesna oplodnja - KLASIČNI IVF oplodnja ili ICSI oplodnja i transfer odmrznutih embrija.
Medicinski potpomognuta oplodnja u općim bolnicama (besplatno)
Prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji, postupak se provodi tek kada je dotadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno, te radi izbjegavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete kod prirodnog začeća, a to utvrđuje liječnik. Mogućnost potrebe za postupkom određuje stručnjak na području humane genetike.
Tko ima pravo na medicinski potpomognutu oplodnju (besplatnu) ?
Prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji, pravo na medicinski pomognutu oplodnju uz uvjete imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su u braku, odnosno u izvanbračnoj zajednici i koji su s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje sposobni za roditeljsku skrb o djetetu.
Punoljetna, poslovno sposobna žena koja ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno, te osoba koja odlukom o lišenju poslovne sposobnosti nije ograničena u davanju izjava koje se tiču osobnih stanja.
Pravo na medicinski pomognutu oplodnju na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ima žena u pravilu do navršene 42. godine života.
Uvjeti za ostvarivanje prava za medicinski potpomognutu oplodnju
Prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji brak ili izvanbračna zajednica mora postojati u trenutku unošenja spolnih stanica ili zametaka u tijelo žene, a brak treba dokazati odgovarajućim ispravama.
Postojanje izvanbračne zajednice mora se dokazati ovjerenom ispravom kod javnog bilježnika.
Prije započinjanja postupka medicinski pomognute oplodnje parovi su obvezni zdravstvenoj ustanovi u kojoj će se provoditi postupak dostaviti pristanak.
Lista čekanja u KBC Split, zamrzavanje stanica kbc split
PRIVATNI SEKTOR
Kako bismo razjasnili kako funkcionira sam postupak medicinski potpomognute oplodnje, ali i kakva je situacija u privatnom sektoru, kontaktirali smo jednog od vodećih stručnjaka za humanu reprodukciju u Splitu, doktora Petra Poljaka, specijalista ginekologije i porodništva.
Kako započeti proces medicinski potpomognute oplodnje?
- Proces započinje procjenom plodnosti para i jasnim razumijevanjem gdje se nalazimo na reproduktivnom putu. Ako su se iscrpile ostale metode prirodnog začeća, tada je MPO sljedeći logičan korak. Ono što je u startu najvažnije jest odabrati ustanovu kojoj par želi dati povjerenje — ustanovu koja će ih voditi kroz cijeli proces, korak po korak, s jasnom komunikacijom i individualiziranim pristupom. U prvim razgovorima pacijenti se upoznaju s postupcima, očekivanjima, mogućim ishodima i potrebnim nalazima - objašnjava Poljak.
Je li potrebna uputnica obiteljskog liječnika?
- To ovisi o tome radi li se o privatnoj ili državnoj ustanovi. U privatnoj ustanovi prvi kontakt je vrlo jednostavan, dovoljno je naručiti se na konzultacije i pregled. Tijekom tog prvog susreta par prolazi kroz detaljan razgovor sa specijalistom, pregled medicinske dokumentacije, planiranje dijagnostike ako nedostaje nalaza te objašnjenje samog postupka i očekivanja.
U državnoj ustanovi proces je sličan, no pacijent treba uputnicu od ginekologa primarne zdravstvene zaštite - tzv. “državnog ginekologa”. Nakon toga slijedi upućivanje u državnu ustanovu koja preuzima daljnju dijagnostiku i terapijski proces - objašnjava nam.
"Korak po korak" — od prvog pregleda do samog postupka
- Prvo imamo razgovor i inicijalni pregled te uzimanje potrebnih laboratorijskih nalaza te prikupljanje potrebne dokumentacije. Nakon toga slijedi planiranje individualiziranog protokola stimulacije jajnika, točno prilagođenog hormonskog odgovora ovisno o medicinskim karakteristikama pacijentice. Svaka neplodnost je drukčija i tako joj treba pristupati od samog starta.
Potom počinje hormonska terapija, koja obično traje oko 10–12 dana, uz redovite ultrazvučne kontrole. Kada folikuli dostignu željenu veličinu, planiramo aspiraciju jajnih stanica – to je kratki, rutinski zahvat. Često postoji strah od aspiracije jajnih stanica, ali uz pravilno planiranje, primjenu lokalne anestezije i blage sedacije, proces je minimalno nelagodan.
Zatim slijedi laboratorijska faza – oplodnja i razvoj embrija u inkubatoru. Petog dana obično biramo najkvalitetniji embrij za transfer, dok se ostali zamrzavaju, ako ih ima. Sam transfer je jednostavan, bezbolan i traje nekoliko minuta. Nakon toga slijedi razdoblje čekanja od oko dva tjedna i test na trudnoću- objašnjava nam.
Idealni kandidat
- Idealnim kandidatom za medicinski potpomognutu oplodnju smatra se par kod kojeg je došlo do poteškoća u ostvarivanju trudnoće unatoč redovitim pokušajima tijekom najmanje godinu dana (ili šest mjeseci kod žena starijih od 35 godina) te su iscrpljene sve druge opcije. Indikacije za MPO uključuju različite medicinske razloge — smanjenu ovarijsku rezervu, policistične jajnike, endometriozu, poremećaje ovulacije, začepljene jajovode, smanjenu kvalitetu ili broj spermija, kao i neobjašnjenu neplodnost. U tom trenutku MPO predstavlja sljedeći, racionalan i visoko kontrolirani korak prema ostvarivanju trudnoće - objašnjava nam Poljak.
PRIVATNI SEKTOR
Dok je u javnim bolnicama postupak besplatan, u privatnima troškovi ovise o brojnim faktorima.
- U privatnim poliklinikama plaćaju se i lijekovi i sami postupci. Troškovi ovise o mnogim faktorima - najviše o dobi žene te njezinoj rezervi jajnih stanica. Svaki par traži individualni pristup. Iako se okvirno cijene kreću između 2500 i 3000 eura po postupku, one mogu varirati. Nekad ispadne jeftinije - objašnjava nam Poljak.
Javni vs. privatni sustav
Dok se u bolnicama MPO za parove financira iz državnog proračuna do 42. ženine godine, u privatnima postupak košta, ali zato nema liste čekanja
- U bolnicama je MPO za parove do 42. godine u potpunosti besplatan, a država financira četiri stimulirana i dva prirodna ciklusa. Iznad 42 godine parovi plaćaju sami. Dobro je da sustav ostaje javan i dostupan svima. Privatnici trebaju biti alternativa - pomoć kada bolnice ne mogu ispuniti sve potrebe - dodaje.
Razlika između javnog i privatnog sektora?
- Nažalost pacijentima često budemo i prvi izbor. Privatne i državne ustanove razlikuju se u pristupu. U bolnicama ritam diktira sustav, iako bi liječnici htjeli, nekada se jednostavno nemaju vremena posvetiti pacijentima, dok je kod privatnika drukčije. Privatnici, naravno, mogu investirati u bolju opremu. Uspjeh medicinski potpomognute oplodnje ovisi i o opremi u koju ulažete. Zapravo rekao bi da je dobar embriološki laboratorij glavni faktor uspješnosti medicinski potpomognute oplodnje. Privatnici se mogu odlučiti kupiti najnoviji aparat, inkubator itd., dok je u bolnici nažalost situacija drukčija- objašnjava nam.
Tko dolazi na MPO?
Poljak navodi da dolaze parovi koji žele riješiti problem neplodnosti, na pitanje koliko su stari bili najmlađi i najstariji pacijenti, odgovara da najmlađe pacijentice imaju 23 ili 24 godine, ali to su izuzeci i uglavnom se radi o ozbiljnim medicinskim razlozima neplodnosti - poput nedostatka jajovoda ili muške neplodnosti, dok je najstarija pacijentica imala 47 godina.
Uzroci neplodnosti?
- U današnje vrijeme neplodnost je iznimno česta. Razlozi su brojni: stil života, stres, odgađanje trudnoće za kasnije godine, ali i činjenica da se o temi konačno više govori. Danas je 1/3 problema u muškoj neplodnosti, 1/3 u ženskoj neplodnosti, a 1/3 je kombinacija ili nepoznat uzrok. Neplodnost je bolest, ne krivica. To je medicinsko stanje koje se danas može riješiti.
Prosječna dob žene pri prvom porodu u Hrvatskoj je 27 godina - ali trend ide nagore. Nakon 35. godine kvaliteta jajnih stanica znatno opada. U istočnoj Europi žene i dalje rađaju mnogo ranije, dok zapadni svijet preuzima model odgađanja majčinstva zbog karijere ili financija - kaže Poljak.
Priziv savjesti
U području humane reprodukcije priziv savjesti praktički ne postoji, objašnjava nam Poljak.
- Tko se protivi MPO-u, jednostavno ne upisuje subspecijalizaciju iz humane reprodukcije. Tu dolaze oni koji žele raditi ovaj posao.
Najveći problem- neinformiranost
- Mnogi parovi dolaze zbunjeni, s netočnim informacijama i strahovima. Često nas pitaju je li MPO "protiv vjere". Mi zapravo samo asistiramo prirodi. Kad im objasnimo proces, ljudi shvate da je sve puno jednostavnije i prihvatljivije nego što su mislili. Mi ne radimo ništa što je protiv ničijih načela. Uvijek netko može reći O.K., to nije vjerski. Ja u to ne ulazim. Smatram da nemam pravo ulaziti u stavove para. Uvijek se potrudim da kada iziđu iz ordinacije, a došli su na savjetovanje, da odu sa svim odgovorenim pitanjima i da nema nejasnoća. Najveći problemi nastaju zbog nedostatka komunikacije - svi se moramo potruditi da ona bude bolja - od društva do institucija, pa i medija.
Okreću li se parovi privatnim poliklinikama ako ne uspiju preko javnog sektora ostvariti medicinski potpomognutu oplodnju?
- Kada u bolnici ne uspiju, parovi dolaze privatno. Uglavnom to bude nakon četiri neuspješna pokušaja u bolnici. Parovima su problem financije, živimo u takvom vremenu u kojem je i hrana postala skupa, a kamoli napredne metode. Parovi često pokušaju u bolnici - što je u redu da iskoriste svoja prava. Ali ako dođe do neuspjeha, okreću se privatnim poliklinikama. Veliki dio naših pacijenata bivši su pacijenti javnih bolnica. Ali isto tako, vjerujem, i dio naših pacijenata se odluči za "promjenu ruku" što je O.K., bitno je uvijek da parovi nađu tim kojem vjeruju - objašnjava nam.
Koliko se često može provoditi novi postupak medicinski potpomognute oplodnje?
- Postupci stimulacije se mogu provoditi ciklus iza prethodnog postupka stimulacije - dakle svaki mjesec. Istraživanja tvrde da možemo stimulirati, ako ne uspijemo ostvariti rezultat, možemo ići u novi postupak sljedeći mjesec. Osobno ne volim u postupak stimulacije ići "mjesec za mjesec" osim ako nije situacija hitna. Što to znači? Imamo veliki broj stranih pacijenata. Ako par iz npr. Kanade ide na postupke stimulacije - tu ćemo ići, recimo, mjesec za mjesec, jer neki pacijenti nisu stalno u mogućnosti dolaziti - objašnjava nam.
Mogu li žene "spasiti plodnost"? - Socijalno smrzavanje javnih stanica
U Hrvatskoj je tzv. social freezing još uvijek nedovoljno reguliran. Zapadne zemlje ga rutinski provode: mlade žene zamrznu jajne stanice dok su najkvalitetnije. Ako djevojka od 26 ili 27 godina kaže da želi odgoditi trudnoću, smrznuti jajne stanice je odlična opcija. No, kod nas to mora biti usklađeno sa zakonom - primjerice kod onkoloških pacijentica ili u slučajevima ugrožene plodnosti. U bolnicama je zamrzavanje jajnih stanica - kada je medicinski opravdano - besplatno.
Ružni trenuci
- Neuspjeh je uvijek najgori. Realan je u ovom poslu. Teško se nositi s njim. Koliko imamo predivnih priča, toliko imamo i tužnih priča gdje nakon mnogo godina pokušavanja dođe do trudnoće, a zatim spontanih pobačaja, i to je zaista najteži dio - objašnjava Poljak.
Najljepši dio posla
- Novi mali bebač. Kada par koji se dugo borio s neplodnošću na kraju uspije dobiti dijete i kada prvi put vidiš bebača, to je poseban osjećaj koji te ispuni. Svi ti vikendi koji su radni na kraju se isplate - objašnjava nam dr. Poljak.
ŠTO KAŽE EMBRIOLOG?
No, kao što nam je i sam Poljak objasnio, pola dobro obavljenog posla je dobar embriološki laboratorij sa stručnim timom. Koliki je utjecaj dobrog embriologa i što točno radi u procesu medicinski potpomognute oplodnje objasnio nam je dr. sc. Pavle Romac, dipl. ing. biologije - klinički embriolog.
Uloga u procesu
- Posao nas embriologa je stvoriti najbolje moguće uvjete za spermij i jajnu stanicu da bismo osigurali pravilno razvijanje embrija. To radim u kontroliranom laboratorijskom okruženju koje imitira prirodne uvjete u tijelu žene - kaže Romac.
Što se događa s jajnim stanicama i spermijima nakon preuzimanja?
- Nakon preuzimanja, jajne stanice nježno obrađujemo i stavljamo u posebno hranjivo okruženje. Spermije pripremamo tako da izdvojimo one najpokretnije i najkvalitetnije – oni potom imaju zadatak oploditi jajnu stanicu ili u posebnim slučajevima kod lošije kvalitete spreme mogu se raditi napredne metode oplodnje jajne stanice - objašnjava.
Kako znati je li oplodnja uspjela i je li embrij "dobar"?
- Okvirno za 20-ak sati provjeravamo je li došlo do oplodnje. Zatim promatramo kako se embrij razvija – izgleda li uredno, dijeli li se pravilnim ritmom i raste li skladno. To nam govori o njegovoj kvaliteti i potencijalu. U navedenom procesu nam pomažu najnoviji inkubatori uz pomoć kojih imamo uvid u cijeli proces razvijanja embrija- kaže Romac.
Koliko dugo se čuvaju embriji u laboratoriju prije povratka u maternicu?
- Najčešće ih pratimo pet dana. To je vrijeme u kojem se embrij razvija do faze koja je najpogodnija za povratak u maternicu.
Što znači kad kažete da je embrij “bolje” ili “lošije” kvalitete?
- To se odnosi na to koliko se embrij skladno razvija. “Bolje kvalitete” znači da se stanice pravilno dijele i izgledaju zdravo. To ne znači da lošiji embrij nema šanse, ali on jednostavno ima nešto slabije izglede za implantaciju.
Što se radi s embrijima koji se ne vraćaju odmah, nego zamrzavaju?
- Danas se embriji mogu ostati zamrznuti mnogo godina bez gubitka kvalitete. Kad par kasnije odluči, oni se mogu odmrznuti i koristiti u idućem pokušaju- kaže.
Kolike su šanse da postupak uspije?
- To jako ovisi o dobi žene i njezinu zdravstvenom stanju. No u prosjeku možemo reći da se kreće oko 40–50% po prijenosu embrija za mlađe pacijentice, dok su šanse niže kod žena starije reproduktivne dobi.
Najbolji dio
- Najljepši dio je gledati trenutak kada embrij zapravo nastaje i razvija se. Fascinantno je koliko je ljudski organizam kompleksan i koliko su ti prvi dani života osjetljivi i precizno orkestrirani. A emocionalno gledano, najveća nagrada je kad kasnije dobijemo fotografiju djeteta koja je nekad bila samo mala skupina stanica u našem laboratoriju - objašnjava nam Romac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....