Europi se 'smiješi' beskrajni rat: analitičari tvrde da će se krv još dugo prolijevati, kriva je i nova tehnologija
Europi se smiješi beskrajni rat u Ukrajini. Uz desetljećima krvavi Bliski istok imat ćemo, čini se, još jedan, i to puno bliži.
Svi relevantni vojni analitičari i geostratezi uglavnom predviđaju kako ne samo ove, nego i cijele sljedeće godine sigurno neće biti većeg napretka na bojištima ni za jednu od sukobljenih strana. Bivši američki veleposlanik pri NATO-u i direktor chicaškog Vijeća za globalne odnose Ivo Daalder to smatra više nego izglednim scenarijem koji, nažalost, ne znači da će prolijevanje krvi i rat prestati. Ili da će Kijev ili Moskva pristati na zamrznuti sukob.
Umirovljeni američki general Wesley Clark dijeli prethodno mišljenje o dosegnutoj ratnoj ravnoteži, no uz napomenu da odlučujući trenutak može doći naglo i u bilo kojem trenutku: zbog pada političke volje, kakvog većeg neuspjeha, logističkih nedostataka, tehnološkog proboja bilo koje strane... Jačanjem predanosti Ukrajini, ističe Clark, Zapad može pomoći da taj iskorak bude u korist Kijeva, a na štetu Moskve.
Ukrajinski vrhovni zapovjednik general Valerij Zalužnji zaključio je da moderna ratna tehnologija puno više ide u prilog obrani nego napadačima. I to smatra velikim otkrićem tekućega ukrajinskog rata.
„Baš kao što se desilo i u Prvom svjetskom ratu, svijet je dosegnuo razinu tehnologije koja je rat u Ukrajini dovela u pat-poziciju. Svi manje-više stoje na davno osvojenim položajima. Bez velikoga skoka u tehnologiji najvjerojatnije za dugo vremena neće biti ni dubokog i lijepog proboja postojećih fronti”, rekao je nedavno prekaljeni ratnik Zalužnji, a njegovo iskustvo svakako valja respektirati.
Zapad je već prilično politički umoran od financiranja sukoba u Ukrajini. Sve češće se i u Europi i u SAD-u ističe da je dosadašnja pomoć Ukrajini gotovo premašila iznos od stotinu milijardi dolara (!), a očekivanih kolosalnih ratnih uspjeha u zadnjoj godini baš i nije bilo. Strahuje se još uvijek na Zapadu i od velike destabilizacije Rusije u slučaju flagrantnijega Putinova poraza, a nerijetko se previđa činjenica koju u Rusiji uopće ne kriju: da njoj neprijatelj nije samo Ukrajina, već cijeli zapadni svijet. Stavovi svih koji podržavaju kompromisni mir, ili Ukrajini nastoje nametnuti imperativ djelomične pobjede, temelje se na kratkovidnoj, sebičnoj i vrlo uskoj procjeni poželjnih troškova. Svi koji sukob promatraju iz šireg ekonomskog, moralnog, sigurnosnog i geostrateškog aspekta dobro znaju da puna pobjeda Ukrajine svima mora biti jedini preferirani ishod.
John Herbst, viši direktor Euroazijskog centra Atlantskog vijeća, primijetio je među prvima nedostatke u vojnoj pomoći koja se dosad pružala Ukrajini, a koji su također jedan od uzročnika ratne pat-pozicije. Sjedinjene Države i njihovi saveznici, po njemu, nisu naoružali Ukrajince da bi im omogućili veliki uspjeh u protuofenzivi. Obujam vojne pomoći je bio nesumnjivo velik, ali nije bio adekvatan i pravodoban njezin sadržaj. Kašnjenja u isporuci nekih ključnih naprednih oružja kao što su tenkovi i projektili dugog dometa također su učinila svoje. Ukrajinska zastupnica Oleksandra Ustinova davno je zaključila kako su Rusi, dok je Zapad odgađao odluke i isporuke vojne pomoći, iskoristili to presudno vrijeme za miniranje svih okupiranih teritorija. Kroz ta minska polja sad je postalo nemoguće probiti se i najboljim tenkovima.
U pružanju buduće pomoći ukrajinski će partneri svakako morati revidirati trenutnu politiku vojne pomoći u skladu s zahtjevima Ukrajine i tehnološkim razvojem na bojnom polju. Jedan od prioriteta je lokalizacija zapadne proizvodnje oružja u Ukrajini, o čemu se sve konkretnije govori. Mnoge zapadne obrambene tvrtke razumiju te mogućnosti, a neke su već počele ulagati u Ukrajinu. Njemački Rheinmetall pokrenuo je među prvima joint venture u napadnutoj zemlji.
Crno more je u zadnju godinu dana jedina ratna zona u kojoj je Ukrajina ostvarila nezanemarivu prednost, premda se za zemlju bez mornarice to tamo uopće nije očekivalo. Ukrajina je potpuno urušila rusku blokadu Crnog mora, znatno ograničila rusku upotrebu balističkih projektila s brodova, ugrozila utočišta ruske Crnomorske flote na Krimu i otvorila morske koridore kroz koje ukrajinsko žito sada može doći do globalnih tržišta. No, more nije kopno i ne može se smatrati trajnije osvojenim ili vraćenim.
Bez obzira na trenutno zabetonirane fronte, ili baš zbog njih, sve su češće i ideje da bi Ukrajina u dijelu koji kontrolira morala dobiti čvršća sigurnosna jamstva Zapada za budućnost. NATO bi im, špekulira se, mogao poslati pozivnicu na dugom štapu, slično kao što su pozvali Finsku i Švedsku da se pridruže 2022. Takvo jamstvo moglo bi imati nižu razinu snage od članka 5 NATO-a koji propisuje da se napad na jednog smatra napadom na sve, no svrha takvog sporazuma bila bi uvjeriti Kijev i signalizirati Moskvi da je sigurnost Ukrajine od trajne važnosti za SAD i njegove saveznike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....