Ribolov sa stijena ili rock fishing zahtjevna je disciplina kojom se ne bavi svatko. Samo vrlo iskusni i fizički spremni ribolovci imaju privilegij osjetiti draž bavljenja ovim načinom ribolova. Naravno, lovina je u ovoj disciplini varijabla koja ponekad podbaci, a ponekad iznenadi količinom i kvalitetom. No, to je svakako samo još jedan dodatni razlog zbog kojeg se bavimo rock fishingom.
Ono što ljubitelje odvlači na teško dostupne i često vrlo opasne terene nije nikako samo želja za istraživanjem vlastitih granica izdržljivosti i preživljavanja u teškim uvjetima, što je uvijek prepuno adrenalina, nego prvenstveno činjenica da se riba koja se lovi u takvom ribolovu zapravo ne može uloviti ni na jednom drugom mjestu.
Riba bez pritiska
Na stijene pogodne za rock fishing, poput onih na pučinskoj strani naših otoka, pri čemu se vanjska strana najbližeg lukobrana na koju odlazi većina ribolovaca iz grada nikako ne računa, ne ide svatko, i to nipošto redovito. Te pozicije u pravilu ne posjećuju ni profesionalni ni sportski ribolovci. Profesionalnim su ribolovcima takvi tereni preblizu obali i zbog konfiguracije dna uglavnom su nepraktični za bilo kakvu profesionalnu tehniku i alat, dok je većini sportskih ribolovaca ribolov koji uključuje nekoliko sati hoda s gomilom opreme na leđima najčešće potpuno neprihvatljiv bez obzira na moguć ribolovni doživljaj i uspjeh.
Ako je pozicija dobro odabrana, tada riba s kojom ćemo se tamo sresti ne poznaje nikakve ribolovne alate i ne zna što je ribolovni pritisak, što je svakako adut s kojim svaki ozbiljniji ribolovac računa.
Na takvim pozicijama ribe se ne boje udica, olovnica i struna, a ješku prihvaćaju kao običan obrok na svojim svakodnevnim rutama. Grizevi su na takvim pozicijama beskompromisni, bez onih neodređenih čupkanja, kroz koje u nekom običnom obalnom ribolovu pokušavamo ribu nadmudriti i prevariti sitnim trikovima.
Naravno, ne treba misliti da se na stijenama nalazi ribolovna samoposluga u kojoj ribu samo treba doći pokupiti jer i tu, kao i na svim drugim morima svijeta, ribe ovise o cijelom nizu sitnih faktora koji utječu na njihovo raspoloženje, apetit, agresivnost i općenito ponašanje.
Na kamenitom dnu
Ribe su podložne promjenama raspoloženja ponajprije u skladu s Mjesečevim mijenama, a onda i s neizbježnim ritmičkim ciklusom izmjene plima i oseka, temperaturom mora, tlakom zraka, smjerom i jačinom vjetra, pa naoblakom, dobom godine…
Da bi ribolov bio uspješan, sve to treba uzeti u obzir i na tome temeljiti svoje procjene. Ako su svi ti faktori prije odlaska u ribolov pažljivo pregledani i ocijenjeni kao prihvatljivi, a odabrana pozicija dovoljno divlja i nedostupna, tada očekivani uspjeh nikako ne bi smio izostati.
Ovisno o ribolovnoj tehnici, sastavu dna i dubini mora, odnosno odabranoj poziciji, lovina može biti vrlo različita.
Tako će nekakav spinner teško uloviti tabinju, kao što će i neki ljubitelj lova na fermu, na pješčanom dnu teško uloviti škrpinu. Naravno, upućeni ribolovac uvijek dolazi na poziciju adekvatno pripremljen, tako da nekih iznenađenja u tome zapravo ne bi trebalo biti.
Kamenito dno, kakvo je najzastupljenije u našem obalnom nizu, stanište je većine plemenitih i onih nešto manje plemenitih ljuskavki, kao i brojnih usnača i još brojnije sitne ribe.
Crv za fratra
Danju se na takvim terenima mogu uspješno loviti smokve, vrane i lumbraci, kao i vječno gladne pirge, dok se od plemenitije lovine mogu očekivati picevi, kantari, šarzi, ali i zubaci, kao i nebrojene količine sitne ribe. Naravno, ovaj se popis vrsta odnosi na lov pridnenim postavama, kakav je, primjerice, lov na fermu. Na taj se način zapravo love sve pridnene vrste čiju veličinu i tip odabiremo veličinom udica i odabirom ješke. Tako ćemo, primjerice, zubacu ponuditi živu ješku na jačoj kovanici, dok ćemo fratru ponuditi velikog crva na manjoj udici.
Za razliku od lova na dnu, u pola mora ili na površini, plovkom ili varalicama, kao i á volo tehnikama, mogu se pronaći sasvim druge vrste. To su u prvom redu iglice, ušate, skuše, lokarde i šaruni, ali i brancini, feluni, lice, kao i brojni drugi lovci koji krstare nad jatima riblje mlađi u potrazi za brzim i kvalitetnim obrokom.
Noću, pak, na scenu izlazi druga garnitura lovaca, predvođena murinama, mačkama i ugorima koji se, vječno praznog želuca, pomoću svojih savršenih navigacijskih osjetila nepogrješivom preciznošću kreću kroz labirinte stijena i algi ravno prema najbližem obroku.
Nad šarenim dnom
Na pjeskovito-ljušturastom dnu nešto je manji izbor ribljih vrsta. Ako kurenti nisu previše izraženi i ako je obala formirana kao i najmanja uvala, tu će se lako pronaći ovčica, arbun, pauk, kantar, trlja, pa i raža, dok će se uz eventualne travnate oaze posidonije okupljati usnače i sitnije plemenite ljuskavke. Naravno, ako postoji kakva nakupina kamenja, ili makar komad stijene, tada je takvo mjesto hot spot.
Nad pješčano-ljušturastim dnom u pola mora krstarit će brancini uz poneku iglicu, dok će se noću na takvom terenu more ispuniti bugvama i ušatama, eventualno šarunima i lokardama, ali samo ako je kurenat nešto izraženiji.
Muljevito je dno najsiromašnije vrstama, tako da je u izboru terena većini ljubitelja rock fishinga ovakav teren na posljednjem mjestu. Na takvim terenima uglavnom obitavaju krupne ribe, poput velikih raža golubova, listova, iveraka i kokota. Premda se mogu pronaći i arbuni, ovčice i još poneki plemenitaš, takvi su ulovi zapravo rijetki jer te ribe ipak vole tvrđa dna. Stoga bi pribor za lov na ovakvom dnu trebao biti robusniji kako bi se lakše izišlo na kraj s krupnom lovinom.
Noću se situacija bitnije ne mijenja, pri čemu jedino na dubljim terenima, i to za mjesečine, u pola mora ili pri površini možemo očekivati zalutale pučinske lovce, kao i nezasitne sveprisutne bugve.
Na skaline
Na terenima na kojima se stijene strmo obrušavaju u dubinu može se uloviti dosta ribe, naravno, ako je konfiguracija spusta stepenaste strukture. Na takvim se stepenicama često nalaze komadi odronjenih stijena uz koje vrebaju škrpine i škrpuni, a u sjenovitim zaklonima caruju, fratri, šarzi, picevi, pagri i zubaci. Noću se iz svojih zaklona izvlače murine i tabinje, koje će rado nasrnuti na sve što im se učini jestivim.
Ako je takva strma obala na pučinskoj strani otoka, tada samo desetak metara dalje na rubu ambisa počinje carstvo kojim caruju gofovi, ali i ostala pelagička riba poput palamida ili lampuga, koje se rado približavaju stepenastim klifovima u potrazi za kvalitetnim obrokom stjeranim pred strmi zid.
Na ovakvim terenima dobro će proći spinneri, ali i oni vješti u lovu s teškim waggler plovcima, kojima se ješka vrlo lako i kvalitetno može ponuditi upravo neposredno iza skaline. Naravno, pribor mora biti usklađen s uvjetima i teškim plovcima kako bismo ribu u što kraćem vremenu odvojili od dna i skaline u kojoj traži zaklon.
Na puntama s obje strane
Nasuprot opisanim strminama, plitki tereni s mješovitim dnom obiluju sitnom ribom za kojom se katkad zalete i krupniji primjerci, pogotovo noću. Ako je dno većim dijelom pjeskovito, pauci će biti vrlo brojni, baš kao i male ovčice, sitni bokadori i špari, dok će u litoralnom spustu biti najbrojniji knezovi, pirge, crnelji, sitni modraci, bugve i ostale oštrozube sitne ribe pred kojima nijedna ješka nije potpuno sigurna, pri čemu su sve te nabrojene vrste i same izvrsna ješka za postave sa živom ribom namijenjene krupnijoj lovini.
Ako je, pak, odabrani teren neki rt, tada se često s jedne strane nalazi plitki teren sa šarenim dnom, dok je druga strana strma i duboka. Ako je moguće, idealno je iskoristiti obje strane, pliću danju, a duboku od sumraka do zore.
U noćnom se ribolovu, pogotovo na dubljim terenima, često velike lignje približavaju obali. Loviti se mogu skosavicama, klasičnim obalnim tehnikama poput light eginga, no isto tako i običnom iglom s krunicom na koju se postavlja srdela, šarun ili bilo koja riba ulovljena danju. A ako je lovni teren pjeskovit i plitak, svakako bi valjalo provući po dnu koji sniper egi ili makar oitu za sipe, koje u sumrak i noću krstare pjeskovitim plićacima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....