Hrvati su, poznato je, cijepljeni protiv humora. I to iznimno uspješno, s posljedicama koje se osjećaju iz naraštaja u naraštaj. Srećom, razloga za smijeh u zemlji lišenoj ikakve duhovitosti ipak ima, a to je zbilja.
Recimo, u nedjelju ste na splitskoj rivi mogli puknuti od smijeha. U redu, mogli ste puknuti i u subotu, mnogi i jesu, ali nedjelja je, dopustite, bila baš posebna. Takvu zabavu, naime, Split još nije vidio. A svašta je vidio.
Udruga za bolju Hrvatsku organizirala je prosvjed "za spas hrvatske kulture i zabranu uvoza stranih radnika", a službeno im je geslo bilo "Ne zamjeni stanovništva – Spasimo Dalmaciju u roku, migranti i strani radnici trn su u oku".
Iako je već to sasvim dovoljno za upišati se od smijeha, organizatori iz Udruge sa sjedištem u Kninu potrudili su se da toga bude još. Baš kao i prije nepuna dva mjeseca u Zagrebu kada su na Trgu bana Jelačića također održali prosvjedni skup i kada je predsjednik Udruge Ronaldo Barišić više od sat vremena govorio o svemu i svačemu. Uglavnom sam sebi. Jer prosvjednika, izuzev slučajnih prolaznika, skoro da i nije bilo. Baš kao sada u Splitu.
"Nismo ustaše, ali ćemo ustati", jedna je od Barišićevih originalnih poruka. Duhovit momak, rekosmo, ukočit će nam se obrazi.
Plan mu je da Hrvati "zauzmu" Hrvatsku. I da se u Hrvatskoj priča hrvatskim jezikom. I da vrati kunu, logično. I da u SOS selima, a u jednom je, reče, i sam odrastao, ne budu nepalska djeca, nego samo naša, hrvatska. Budući intelektualci poput njega, 23-godišnjaka koji je "svašta prošao". I na porodu je, otkriva, jednom bio ("nismo više u dobrim odnosima, ali to nije bitno") i tada je na licu mjesta čuo kako se u rodilištima više ne rađaju mali Hrvati, nego samo Nepalci, Ukrajinci i slični. Užas.
Ako niste dosad shvatili, jer ime može zavarati, Ronaldo Barišić je desničar. I to pravi primjerak. Desničar dinaroid. Tvrd, nepopustljiv i odlučan. Učen. Kako već učeni i jesu hrvatski desničari novoga kova. Povijest i ljudska prava imaju u malom prstu. Citiraju Matoša, kunu se u Isusa, zazivaju Antu Starčevića. Prate na fejsu Marina Miletića.
I ne vole Andreja Plenkovića. Baš poput Ronalda Barišića. Koji HDZ nikako ne podržava. Fuj, gade mu se. Zato protiv njihovih politika i prosvjeduje. A opet, radije će, veli, prihvatiti da nam HDZ kroji sudbinu nego tamo neki ljevičari, fuj, fuj, koje je podržavao dok se ideološki tražio. Kao što se pravi hrvatski desničar i mora tražiti. Jer do takvih misli ne dolazi se lako.
Da se njega pita, a da se ljudi ne boje dati podršku pitalo bi ga se, predsjednik Republike Hrvatske bio bi Marko Perković Thompson. Bio je na oba koncerta i baš mu je bilo lijepo. A da ga se pita i LGBT osobama bi zabranio da se pokazuju na ulici. Na ulici se, k vragu, moraju znati neka pravila.
Oprez, oštra reakcija!
Iako organizira skupove protiv stranih radnika, mladi lav Barišić nipošto ne želi da se oni u Hrvatskoj osjećaju nesigurno, ugroženo, Bože sačuvaj, ali im ipak preporučuje da ne dolaze, "jer svatko od nas može reagirati." Zato on i organizira skupove, da ne bi slučajno bilo kakve loše reakcije. I da onda ljevičari (fuj, fuj) ne bi prozvali desničare. Da huškaju narod. Da manipuliraju činjenicama. Da proizvode nerazrijeđenu mržnju.
Samoproglašeni čuvari nacionalnog identita jedino tako mogu opstati. I nesmetano se razmnožavati. Kao što se u Hrvatskoj posljednjih godina razmnožavaju. U mraku. Poput žohara. Drže se u grupama i panično se boje svjetla. Samo što ga netko treba upaliti. Prije nego bude kasno. Prije nego humoristični likovi poput kninskog Ronalda završe na naslovnicama poput Andersa Behringa Breivika. I njemu su se, ne zaboravimo, smijali.
Pretjerujemo? Naravno da nismo, s osudom nacionalista koji svoj šovinizam prodaju pod konzervativizam nikad nije moguće pretjerati.
Ako ovako nastavimo, kaže Ronaldo, za 20 godina po Hrvatskoj će Nepalci održavati svoje prosvjedne skupove. I uvjerava kako on dobro zna što govori. Načitan je. Čita i komentare po društvenim mrežama. Kod Karlovca se tako upravo nalazi 15.000 vojno sposobnih migranata, oni su ugroza i treba ih protjerati u roku od 48 sati. Djeluj, Božinoviću!
Troje, dovoljno
Smeta mu i kad u tramvajima i autobusima s razglasa čuje engleski jezik, znate ono "next station Sirobuja". To nikako ne podržava, ali baš nikako. Poziva i prodavačice u trgovinama da ne koriste engleski, "ako gospoda ne znaju hrvatski, neka ga nauče". Simple as that.
Predlaže i redovne dentalne preglede stranih radnika. Nije objasnio zašto. O sebi na službenoj stranici svoje Udruge navodi da je mladi ekonomist i društveni aktivist koji oko sebe okuplja entuzijastične i angažirane mlade ljude. Zasad ih je troje.
Organizirao je nekidan i autobus iz Zagreba za Vukovar, na sprovod Jean-Michelu Nicolieru. Za 30 eura po glavi. Ali samo ako si, kako je bilo navedeno u pozivu, siguran i odlučan putnik. Prodaje i majice. Crne, s bijelim vitezom neodoljivo sličnim pripadniku Ku Klux Klana, koji u rucu drži kalašnjikov. Cijena: 25 eura.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....