Liječnici pomažu ljudima s raznim tegobama i spašavaju živote pa su zbog toga cijenjeni na cijelom svijetu. Da bi dobili diplomu naporno uče i uistinu se trude dugi niz godina te onda naravno traže radno mjesto u specifičnoj struci koja često nije nimalo jednostavna ni fizički zbog noćnih dežurstva, ali ni psihički jer svakodnevni rad s brojnim bolesnicima, posebno onima s teškim dijagnozama, ne spada u kategoriju lakih i ugodnih.
Imam poprilično godina, ali nikada u životu nisam upoznao pravog pravcatog liječnika koji u Splitu marljivo radi kao konobar čekajući da počne liječiti pacijente. Znam, liječnik u ulozi konobara stvarno zvuči čudno, ali je eto istinito...
Naime, u jednom kafiću na Bačvicama već mjesecima goste poslužuje momak tek malo tamnije boje kože. U početku sam sumnjao da nije odavde, ali sam prestao čuvši da odlično govori hrvatski i čak se služi nekim tipično splitskim izrazima. Zaključio sam - čovik je naš, vjerojatno mu je jedan roditelj odavde, a drugi nije. Uostalom totalno svejedno kada je uvijek nasmijan, profesionalan, ljubazan i tako dobro asimiliran.
Iznenađenje je uslijedilo kasnije kada sam čuo da osim hrvatskog tečno priča engleski i francuski, nakon čega je prava istina izašla na vidjelo. Naime, simpatični konobar je ustvari rođeni Egipćanin Fady Adel Gerges (24), doktor medicine koji već 14 mjeseci živi u Splitu.
Prvi put u životu vidio snijeg
Ostao sam zapanjen tim podatkom budući da je teško povjerovati kako liječnik radi kao konobar i još kao stranac za tako kratko vrijeme može ovladati našim, ne baš jednostavnim jezikom.
Doktor Fady je međutim uspio iz jednostavnog razloga što očito ima "uho" za jezike i veliku volju da progovori hrvatski. Osim toga, sama činjenica da netko s takvom razinom znanja može raditi i niže kategorije posla odmah ukazuje na zaključak da je marljiv i nije ga sram gostima nositi kave, sokove i piva. Logični slijed događaja je razgovor za "Slobodnu" i kava tijekom koje mi ekskluzivno kazao priču koja ima elemente egzotike, htijenja, marljivosti i - romantike.
Pa dobro, kako je "fetivi" egipatski doktor završio u Splitu?
- Glavni i jedini razlog mog dolaska i boravka u Splitu je ljubav prema jednoj liječnici. Nisam tako planirao život, ali se eto ljubav dogodila i sada sam ovdje gdje se ugodno osjećam iz mnogo razloga.
Egipat je ipak na sjeveroistoku Afrike, kakve su bile vaše prve impresije nakon dolaska u Hrvatsku?
- Stigao sam krajem siječnja 2025. i ostao tjedan dana u Zagrebu, što mi je ostalo u sjećanju radi činjenice da sam prvi put u životu vidio - snijeg. Toga nikad nema kod nas u Egiptu pa sam ga gledao, dodirivao, pravio grude...kao malo dijete. Nakon tjedan dana u metropoli sam stigao u Split koji mi se odmah svidio po klimi, arhitekturi i mentalitetu stanovnika.
Vidim da oko vrata imate ogrlicu s Isusom na križu, zar nisu Egipćani muslimanske vjere?
- Većina jest, ali sam ja egipatski Kopt, a oni su izravni potomci starih Egipćana i čine najveću kršćansku zajednicu na Bliskom istoku. Danas sačinjavamo manjinu - oko 10 do 12 posto ukupnog stanovništva Egipta i pripadamo ovoj drevnoj istočnoj pravoslavnoj crkvi (odvojili su se od ostatka kršćanskog svijeta 451. godine - op.p.). U brojkama izraženo - u državi živi 120 milijuna ljudi, od čega su 12 milijuna kršćani.
Preciznije rečeno, Egipat je dom najveće kršćanske zajednice na Bliskom istoku. Htio bih međutim naglasiti da nema religijske netrpeljivosti kod nas, suživot i poštovanje se podrazumijevaju, s time da je vlada regulirala pravnu situaciju oko službeno postojećih 3500 registriranih i potpuno funkcionalnih kršćanskih crkava.
Dilema je bila skvoš ili medicina
Gdje ste točno diplomirali medicinu?
- Religija mi je pomogla da pohađam najbolje katoličke škole od prvog do šestog razreda. Prva je bila francuska St. Joseph škola, a kasnije sam pohađao International Arab Egyptian Scholl i onda razmišljao što ću sa životom budući da sam bio odličan igrač skvoša. Čak sam bio treći na nacionalnom U14 natjecanju i ozbiljno razmišljao o profesionalnoj karijeri. Malo ljudi zna kako je Egipat apsolutna svjetska velesila u skvošu koji ima status olimpijskog sporta s obzirom da naši igrači i igračice drže većinu naslova svjetskih prvaka. Naposljetku sam odustao od skvoša i odlučio biti doktor...
Diplomirao sam medicinu na Suez Canal državnom sveučilištu (SCU) koje je osnovano 1976. i ima glavni kampus u mom rodnom gradu Ismailiji. Vjerojatno niste nikad čuli za njega, no riječ je o uglednom sveučilištu. Vjerujte, to nije hvalisanje - prema svjetskim ljestvicama poput onih Times Higher Education i QS-a (Quacquarelli Symonds), dva najutjecajnija i najpoznatija globalna sustava za rangiranje sveučilišta na svijetu, SCU se ubraja među značajne akademske institucije u Egiptu i regiji Sjeverne Afrike, a na njemu godišnje bude od 35 do 50 tisuća studenata.
Vi ste ste doktor opće prakse bez specijalizacije?
- Nažalost sam ostao bez specijalizacije jer su me emocije dovele u Dalmaciju baš kada su se dodjeljivale. Sveučilište SCU dijeli besplatnih 150 specijalizacija godišnje za one s najvišim ocjenama tijekom studija. Ja sam te godine bio na 38. mjestu i htio sam biti rekonstrukcijski kirurg te ispravljati funkcijske i estetske nedostatke nastale zbog urođenih mana, teških ozljeda... Nije tako ispalo, ali se nadam da za specijalizaciju nije kasno.
Intenzivno učim hrvatski jezik
Kako stoje stvari s nastavkom karijere, jamačno ne želite vječno konobariti?
- To je privremena mjera jer valja čekati na proces prijevoda mojih dokumenata koji nije baš jeftin. Nakon toga ide zahtjev Hrvatskoj liječničkoj komori pa se nadam da ću dobiti certifikat za 7-8 mjeseci. Osim toga, posao konobara nije nikakvo poniženje nego posao kao i svaki drugi. Imam odličnu ekipu u kafiću te još uvijek proučavam ovaj vaš splitski "pomalo" mentalitet koji se ne razlikuje previše od onoga kod kuće.
Vaše znanje hrvatskog je impresivno, kako ste uspjeli tako dobro ovladati njime u samo 14 mjeseci?
- Što ću kad sam talentiran za jezike - znam arapski, francuski i engleski. No, hrvatski učim zbog toga što će mi trebati, ali i uvjerenja kako stranci iz poštovanja prema zemlji gdje jesu, trebaju naučiti "spiku" domaćih.
Ozbiljno sam to shvatio i još se lani upisao na studij hrvatskog jezika i kulture na Filozofskom fakultetu Završio sam B1 razinu i još dodatno plaćam individualne satove jezika. Sada ga znam otprilike 70-80 posto i poboljšavam svakog dana pričom s gostima i pamćenjem lokalnih izraza prema kojima mlijeko postaje mliko, kava je kavica, a picigin način života ha ha... Poznavanje jezika je bitno jer mi pomaže da se osjećam kao dio zajednice. Prirastao mi je srcu ovaj mentalitet Dalmacije i želim da mi to bude trajni dom.
Bude li problema na poslu?
- S domaćim stanovništvom nikada, ali me nervira kada ovi bogati stranci u sezoni misle da mi Hrvati kao personal kafića trebamo biti njihove sluge. Ups, evo već govorim mi Hrvati, znači da napredujem...
Dolazim iz bogate obitelji
Hrvati često percipiraju došljake iz egzotičnih zemalja kao one koji su došli radi zarade u EU. Spadate li vi u tu skupinu?
- Ni u kom slučaju! Moja obitelj je dosta bogata i slobodno sam mogao ostati u Egiptu. Moj otac Adel Gad ima dvije privatne apoteke kliničke farmacije, mama Hanan Haroun je profesorica računovodstva, a stariji brat Farid (26) radi u Hitnoj službi u Suez kanal sveučilištu. Vjerujte, novac nije razlog dolaska, da nije ljubavi, bio bih doktor u Ismailiji.
Što volite u Dalmaciji?
- Oduševljen sam otocima, morem i prirodom. Ovdje šetam često uz more, plivam i koji put idem u ribolov. Plaže su slične i sve to me jako podsjeća na rodni grad jer smo uz jezero Timsah kroz koje prolazi Sueski kanal. Često ga zovu i Krokodilsko jezero iako je to "fake" budući da u njemu više uopće nema krokodila.
Bio sam na obali jezera Michigan u SAD-u i Lago di Garda u Italiji te nisam njima uopće bio impresioniran, daleko je to od prozirnosti Jadrana. Kako izgleda vaš Crocodil lake?
- Jezero Timsah je prirodno vodeno čvorište koje je zbog svog jedinstvenog geografskog položaja na sredini Sueske prevlake, spojeno s nekoliko ključnih plovnih puteva i mora. Kroz sustav kanala, u jezero prodiru morske struje i slana voda iz Crvenog i Sredozemnog mora, te je izravno povezano s rijekom Nil. Zato je čisto i bistro poput Jadrana. Obožavam to jezero/more i nemam uzalud od 2018. PADI certifikat za Open Water ronjenje, što je najpriznatija međunarodna ronilačka iskaznica na svijetu.
Ne volim buru...
Kako stoje stvari sa javnom sigurnosti Ismailije?
- Sigurnost je na visokoj razini, baš kao i ovdje u Splitu, što svi mi došljaci jako cijenimo. Usput moram reći - mnogi neobaviješteni misle da je Egipat nekakva zabit, ali nisu u pravu s obzirom da imamo jedno od najvećih gospodarstava u Africi. Prema klasifikaciji UN-a i Svjetske banke, još smo u kategoriji zemalja s nižim srednjim dohotkom, no stalno napredujemo.
Nepopularno, ali nužno pitanje - što vam kod nas ne odgovara?
- Ajoj, ne volim kad udari bura i led mi ulazi u kosti. Srećom, nema je često. A što se ljetnih vrućina tiče, slična je stvar - u Ismailiji od lipnja do rujna temperature budu u prosjeku 34 i 38 °C, ali oborina uopće nema. Minimalna temperatura? Zimi najniža bude plus 8 stupnjeva.
Očito uživate u Splitu, ali vas vjerojatno muči nostalgija?
- Nostalgije bude samo povremeno jer od dolaska u Hrvatsku nisam nijednom bio u Egiptu. Međutim, lijepo mi je ovdje s vama Splićanima i imam dosta obaveza pa za nostalgiju baš i ne bude vremena - kazao nam je na kraju nadvojbeno multitalentirani doktor Fady Adel Gerges.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....