Ljubiteljima dobre janjetine s ražnja desetljećima su omiljene destinacije u Šibensko-kninskoj županiji bile Boraja, Podorljak, Donje Polje.... Primjerice, pravi ritual bio je odlazak na utakmice Hajduka u Split plus zaustavljanje na janjetinu na nekom od tih odredišta.
Međutim, posljednjih nekoliko godina na tu se listu debelim slovima upisao Radučić. Za one koji ne znaju gdje se nalazi to mjesto evo malo zemljopisa. Riječ je o selu u općini Ervenik, udaljenom oko 15 kilometara od Knina ili nekih 45 minuta vožnje od Šibenika.
Najzaslužniji je za to što se Radučić svrstao visoko na ljestvicu istinskih bonkulovića Pero Škorić, koji već više od dva desetljeća vodi kultnu gostionicu “Kod Pere” u tome mjestu u Bukovici.
– Dosta putujem cijelom jadranskom obalom i mogu vam kazati kako od Kopra u Sloveniji do našeg Dubrovnika nema boljeg ugostitelja od našeg Pere – govori nam Zdravko Kostić, čovjek rodom iz Radučića koji dugi niz godina živi u Mariboru.
Ili, on samo potvrđuje ono što vole kazati Perini stalni gosti – Pero je od “prčvarnice” napravio brend. Naime, da se nitko ne uvrijedi, Radučić je prilično “izvan ruke”, ili nalazi se “in the middle of nowhere”. Zato je pravo pitanje kako su gosti iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva otkrili Radučić i Peru.
Jer “Kod Pere” se od ranog jutra pa sve do večeri i petkom i svetkom neumorno vrte janjci, a ispred jednostavno uređene gostionice mogu se vidjeti automobili širokog spektra registarskih oznaka.
’Samo nas nemojte puno hvaliti...’
– Želite pisati reportažu o nama? Samo nas nemojte puno hvaliti, doći će nam previše gostiju. Posla ionako imamo sasvim dovoljno – s vrata nas dočekuje zafrkantski raspoložena konobarica i odmah dogovara razgovor s gazdom Perom.
On je u gostionici praktički “od nula do 24” i, iako ima uigran tim, stalno iskusnim okom nadzire posao.
– Imam ja odlične majstore u pečenjari, ali oni mene uvijek pitaju hoćemo li skinuti janjca s ražnja ili ga treba još peći. Pitate me kako su nas gosti otkrili iako se nalazimo “nigdje”? Čujte, nismo vam mi od nekog glamura i velike reklame. Nama je najbolja reklama ona od usta do usta, kad jedan gost svojem prijatelju kaže kako je bio ugošćen kod nas. Ako postoji neka tajna uspjeha, onda je to što ovdje održavamo klasičnu kućnu atmosferu. Kod nas nema favoriziranja gostiju, ovdje su svi gosti jednaki. Nikad gosta ne pitamo ni tko je ni što je, ni odakle je. Odnosimo se jednako prema svim gostima. Nadalje, maksimalno smo okrenuti tradiciji – štitimo domaćeg proizvođača stoke, Jer ako ih mi ne budemo štitili, tko će? – počeo je naš razgovor gazda Pero.
Zanimljiv je bio Perin životni put. Podrijetlom je iz Dervente, mjesta u Bosanskoj Posavini. Ratni vihor doveo ga je 90-ih kao izbjeglicu u Dalmaciju, gdje se selio od Tribunja do Splita. Kao razvojačeni branitelj, nakon Domovinskog rata počeo se baviti ugostiteljstvom, iako je prije toga bio “kuhan i pečen” u trgovini.
– Sasvim slučajno kupio sam ovaj objekt u Radučiću. Na početku je to bio lokal skromnih gabarita, međutim, kako je posao napredovao, tako smo i mi nadograđivali restoran. I još imamo planove za širenje. Moj je san otvoriti kamp za bajkere. Možda to napravim već do ovog ljeta ako uspijem ishoditi sve potrebne dozvole. Ako ne uspijem već ove sezone, nema vremena, meni se nigdje ne žuri. Znate, bajkeri su nam odlični gosti. Oni su vrlo jednostavni, nisu nimalo zahtjevni. Obožavaju ovo mjesto jer imaju veliki komoditet, puno prostora za parking. Imam veliku parcelu od 4000 kvadrata preko puta gostionice, gdje ću urediti kamp za bajkere – otkriva svoje planove Pero Škorić.
Najveća gužva za ‘Oluju’
Kažete da su vam svi gosti isti, ali znamo da kod vas svraća puno poznatih faca ili VIP gostiju?
– Kod nas je najveća gužva za “Oluju”, u te dane ne znamo ni odakle su svi. Ipak, premijer Plenković nikada nije bio kod nas. Milanović je bio naš gost prije nego što je postao predsjednik Vlade. Ali, vjerujte mi, nije bio uslužen ni bolje ni gore od bilo kojeg drugog gosta. Dođe nam dosta saborskih zastupnika, koje mahom dovede Anja Šimpraga, koja je rodom iz Radučića. Poznati sportaši često su naši gosti. Jedan od njih je Robert Prosinečki, koji ima kuću u Vodicama. Nema šanse da on ne dođe do nas kad je u Vodicama. Poznati boksač Stipe Drviš također često svraća, naš NBA košarkaš Dario Šarić isto. On dođe s ocem Predragom (bivšim igračem Šibenke i Zadra, nap. a.) i onda ćaća viče na njega da ne smije jesti puno janjetine...
Od pjevača bih volio istaknuti Damira Urbana. Ja u životu, a imam 72 na kostima, nisam sreo ugodnijeg i inteligentnijeg sugovornika. Svrati do nas i Neda Ukraden. Uf, ona vam je prava fajterica, žao mi je što je nisam i ranije upoznao...
Bude ovdje i glumaca, samo vam ja ne gledam te nove serije pa ih ne prepoznajem – govori nam Pero.
A od turista, tko su najbolji gosti?
– Najbolji su Talijani. Oni su kao mi, troše sve dok ima nešto para u novčaniku – spremno odgovara iskusni ugostitelj.
Šapnuli su mi da ste vatreni navijač Hajduka?
Vatreni hajdukovac
– Ma da, ja sam iz Dervente ‘79. išao na otvaranje Poljuda, na utakmicu Hajduk – Trabzonspor... Inače, Posavina vam je 90 posto za Dinamo, a ja, eto, spadam u onih 10 posto koji su za Hajduka.... Jako mi je žao što je Hajduk izgubio od Istre na Poljudu. Mislim da je sada prvenstvo riješeno – govori meštar za janjetinu, koji je očito dobro involviran i u najvažniju sporednu stvar na svijetu.
Spomenuli ste niz poznatih sportaša koji su vaši redoviti gosti. Dođu li hajdukovci?
– Dođe onaj mali “frčkavi” Krovinović. Više su prije dolazili oni stariji, neka moja generacija. S Marijom Boljatom Špakerom bio sam veliki prijatelj, i Vilson Džoni volio je svratiti...
Vratimo se mi s nogometa na janjetinu. Nekako je najrazvikanija ona s Paga ili Krka, a što je s ovom vašom iz Bukovice?
– Rekao bih da ona, u najmanju ruku, ne zaostaje, ako nije i bolja od paške ili krčke, samo što su oni svoju janjetinu brendirali. I neka su jer ti brendovi nikome ne smetaju.
S druge strane, mi imamo sreću što na ovom lokalitetu imamo sukob mediteranske i kontinentalne klime. Nadalje, ovdje imamo vrlo dobar sastav trava pa ovce imaju dobru pašu. Tu su najvažnije trave uljarice, koje daju odličnu aromu mesu. Ali, u konačnici, najbitnije je meso kvalitetno ispeći i poslužiti – otkriva Pero.
Sol je jedini začin
U čemu je tajna dobro pečenog janjca?
– Opet ponavljam, sirovina je vrlo bitna. Ako smo na ražanj stavili dobru sirovinu, onda će i meso u konačnici biti kvalitetno. Mi janje pečemo oko dva sata, isključivo na žaru. Koristimo drvo hrasta, jasena ili graba, odnosno ono što raste u okolnim ogradama. Također, uzimamo i bukvu, koja služi za sekundarnu vatru. Bukva je jako čista i nema mirisa. Osim toga, od začina ne koristimo ništa izuzev soli – jasan je ugostitelj iz Radučića.
Jesu li cijene janjetine previsoke?
– Iskreno, janjetina je skupa. Ruku na srce, mi nismo iz udruge zaštite potrošača, ali nastojimo biti objektivni u cijenama. Ne težimo ekstra profitu niti nam je cilj obogatiti se od ovog posla. Najvažnije nam je pokriti troškove i sva davanja te isplatiti plaće zaposlenicima. Znate, u ugostiteljstvu pravi profit nije u mesu, nego u piću. A uz dobro meso uvijek se dobro i pije...
Je li istina da se kod vas vikendom proda više porcija janjetine nego što selo ima stanovnika?
– Istina je, i ne samo vikendom, nego i radnim danom. Mi ne radimo samo tri dana u godini; za Novu godinu, Uskrs i Božić, a sve ostale dane smo otvoreni. Od 10 ujutro pa do šest, sedam sati navečer uvijek imamo stalno pečenje. Dnevno u prosjeku ispečemo sedam, osam janjaca. Pa sad vi računajte, ako Radučić ima oko 150 stanovnika, mi svaki dan prodamo barem toliko porcija janjetine – zaključio je Pero Škorić, osnivač kultne gostionice “Kod Pere” u Radučiću kod Knina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....