Gdje bi se u Splitu ovih dana moglo nešto dobro pojesti, a da nije riječ o jelima koja su nam već predobro poznata, niti da se radi o hrani koja se jede s nogu? Pitate li se isto što sam se i ja zapitala, nadam se da će vam rezultati moje male potrage prištedjeti ponešto vremena, možda i novca, te da će vas poštedjeti neugodnih iznenađenja.
Pomalo razočarana ponudom na nekoć popularnim kućicama, odlučila sam provjeriti što se prigodnoga nudi u splitskim restoranima jer, barem sudeći po onome što mi svako malo iskoči na društvenim mrežama, reklo bi se da su ugostitelji ove godine odlučili udariti kontru i podebljati jelovnike. Pa su tako neki upriličili dane bakalara, drugi su odlučili u ponudu ubaciti svoje verzije specijaliteta koji se tradicionalno pripremaju u ovo doba, treći su upriličili mini izdanja zabave na kućicama u vlastitoj režiji... Uglavnom, ne može se reći da nisu razmišljali unaprijed, barem dobar dio njih, pa se stječe dojam da je ponuda u restoranima ovoga Adventa puno zanimljivija nego na kućicama.
Što je toga vrijedno pažnje? Pitate li mene – baš sve. Prosinac je, nažalost, jedini zanimljivi mjesec na usnuloj lokalnoj gastronomskoj sceni – uz dužno poštovanje malobrojnim časnim iznimkama – stoga, ako ste ikako u prilici, iskoristite ovo vrijeme za posjet restoranima. Par klikova po profilima na društvenim mrežama začas će vam otkriti detalje o ponudi, često i cijenama, no ako više vjerujete osobnim dojmovima, ovako stvari stoje, barem što se mene tiče...
Vrlo ugodno iznenađenje doživjela sam u restoranu "Soul" u Livanjskoj. Već ga neko vrijeme planiram posjetiti, a nakon ovog iskustva definitivno ću se vratiti. Dočekao me je interesantan prigodni jelovnik kojim dominiraju jela od bakalara, a ja sam se odlučila za juhu, i to islandsku juhu od bakalara. Jednostavno sam morala doznati o čemu je riječ.
A riječ je o gustoj i vrlo aromatičnoj juhi primamljive narančastocrvene boje, čiji se najbolji dio otkriva kad je malo promiješate: očekivala sam pomalo tvrde komadiće namočenog sušenog bakalara, a dočekao me je svježi bakalar s grila. Vrlo ukusan i lagano zapečen, činio je svaki zalogaj ovog jela pravim malim užitkom.
Na prigodnom je jelovniku bilo još par zgodnih opcija koje bi mogle doći kao secondo piatto, no tom mi je prilikom i sama juha bila sasvim dosta. O drugim jelima neću vam ništa pisati jer ih nisam kušala, no nakon što sam upoznala kuharicu, i to, prema njezinim riječima, jednu od četiri entuzijasta u "Soulovoj" kuhinji, jedva čekam vratiti se. Otkrila mi je čak i koja je tajna lijepe guste teksture ove juhe, ali napisat ću vam samo da nije ni u krumpiru, ni u batatu, ni u tikvi.
Moja je druga preporuka za one koji vole malo "konkretnije" stvari. U restoranu "Artičok" u Ulici bana Josipa Jelačića odlučili su se prirediti svoj mali Advent na teraci i za tu su prigodu osmislili zgodan streetfood jelovnik. Streetfood, a možete lijepo sjesti, još vam daju dekicu. No kako u tom trenu na teraci nije bilo sunca, sjela sam unutra pa sam malo promijenila plan i nije mi žao jer sam otkrila svoje novo najdraže jelo.
Njoke s verzotom i suhim mesom. To je, ljudi moji, jednostavno toliko dobro da mi je teško opisati. Njoki su domaći i jako lijepo napravljeni, tope se u ustima. Verzota ima taman toliko koliko treba, a suho meso je savršeno – dovoljno dimljeno, dovoljno slano i dovoljno mekano da se fino može jesti.
Sve pohvale mladom chefu Stipi Šušnjari, koji je čak našao vremena reći mi riječ-dvije o jelu, pa mi je otkrio da ga je smislio silom prilika za vrijeme teške nestašice u doba lockdowna, od namirnica koje su mu bile pri ruci. Nestašica je zaista zadnje što će vam pasti na pamet dok jedete ovo jelo, tim više što je upotpunjeno izdašnom količinom pikantnog zrelog sira koji se savršeno stapa s ostalim okusima.
Treća preporuka koju ću vam dati jest da se svakako zaletite do "Šuga" u Tolstojevoj. Osmislili su zgodan jelovnik baziran na bakalaru iznad kojega sam se dosta dugo mislila što odabrati, da bih izbor na kraju odradila "na sriću". I nisam se zeznula.
Uzela sam tjesteninu s bakalarom i kozicama, a kad je došla na stol, srušila mi je očekivanja. Pretpostavljala sam, naime, da će me zapasti nešto s kremastim umakom na bazi vrhnja, protiv kojeg načelno nemam ništa protiv, ali već mi ga je pomalo dosta, a kad tamo, dočekao me je toć na tragu bakalara na brujet, raskošnog okusa i s izdašnom količinom bakalara. I to onog tradicionalnog, sušenog. Zanimljivo je da bakalar okusom nije "pregazio" kozice, pa se i one sasvim fino osjećaju, a sve skupa funkcionira poprilično dobro. Volite li tradicionalnije okuse blagdanske spize, ovo će vam jelo lijepo sjesti.
Trebate li još koju preporuku, nema problema, ali svest će se samo na spominjanje i nabrajanje: ne propustite Advent na Obrovu i sad već slavni Pi***n dim u "Cortu", ako ste se baš namjerili na bakalar, moglo bi vam se svidjeti i ono što nudi "Kadena", u kojoj su u tijeku Dani bakalara, a nećete pogriješiti ni skoknete li do "Bota Šare" na zgodnu alternativu bakalaru: dimljenu ribu, preciznije goluba, na bianco.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....