Ivan Vukušić ponovno se vraća na male ekrane kao jedan od voditelja druge sezone popularnog showa "The Voice Kids", a kraj mjeseca dočekat će u Portorožu, gdje će na najvećoj regionalnoj medijskoj konferenciji SEMPL moderirati panel s jednim od najtraženijih fotografa današnjice Damonom Bakerom.
Ovaj dvostruki tata, čija je supruga Ivona liječnica dentalne medicine, otkriva nam zašto mu je Split toliko prirastao srcu, a ekskluzivno nam priča i kako izgleda njegovo prijateljstvo s teniskim asom Goranom Ivaniševićem i koje anegdote iz njihova druženja najviše pamti.
Iako pomalo suzdržan kad je riječ o privatnom životu, Ivan se ovaj put otvorio i o supruzi (premda su svi mediji pisali da je ona Splićanka, šapnuo nam je da to nije istina), a s radošću i velikim osmijehom na licu dotaknuo se i svojih dvoje mališana koje je dobio s Ivonom, ne mogavši sakriti koliko ga je očinstvo promijenilo.
Ove subote počinje druga sezona showa "The Voice Kids" na HRT-u. Što gledatelji mogu očekivati od nove sezone?
Garantiramo im novu raspjevanu avanturu kakva se samo kod nas vidjeti može. Klince koji su čudo pjevački, pojavom i karakterom.
Posebno mjesto u srcu
Kako vam izgleda ova sezona i što je drukčije u odnosu na prvu, koju smo gledali prošle godine?
Ima jako puno novih lica i glasova. To je jedina razlika. Sve ostalo su nijanse i taman kad smo pomislili da smo se naviknuli na njihovu neposrednost i iskrenost, oni uvijek nađu načina da nas ostave bez teksta. Baš su nevjerojatni.
Jesu li djeca ove godine hrabrija i vokalno jača, ima li trenutaka koji su vas posebno dirnuli i ostavili bez riječi?
I u prošloj sezoni je bilo jakih vokala, tako da toga ne nedostaje. Neki trenuci su me doslovno ostavili bez teksta i zatekli. Kao da s klincima postajemo iskrenija verzija sebe. Zbog toga "The Voice Kids" ima posebno mjesto u mom srcu. Vidjet ćete o čemu pričam.
Ponovno vodite show s Ivom Šulentić. Kako izgleda vaša dinamika sada kada ste već uigran, uhodan tandem?
Krenuli smo zajedno od prve sezone i evo, još se kotrljamo. Naša dinamika je jasna. Dajemo sve od sebe da stvari klize na snimanjima i da nismo na teret nikome, ali da jednako tako povežemo one ponekad nevidljive niti. Fokus je ključ u svakom poslu pa i u našem, no usput i mi moramo uživati tijekom procesa kako bi atmosfera ipak bila opuštena. To je zapravo najvažnije.
Krajem mjeseca dolazite u Portorož na SEMPL, najveću regionalnu medijsku konferenciju, gdje ćete moderirati panel s poznatim svjetskim fotografom Damonom Bakerom, ispred čijeg su objektiva stale mega zvijezde današnjice kao što su Nicole Kidman, Taylor Swift, Damiano David, Sydney Sweeney… Pratite li njegov rad i što vas kod njega najviše privlači?
Znam samo da je kao klinac otišao iz Engleske u SAD i da radi prekul crno-bijele fotke kojima nisu odoljele ni najveće face svjetske scene. Meni više nego dovoljno da prihvatim angažman moderiranja panela 1 na 1 jer to je prilika koju ne propuštam.
Što nam možete otkriti o temi panela? Osjećate li uzbuđenje ili laganu tremu uoči razgovora?
Ne mogu vam puno otkrivati osim da mi je osobno cilj dobiti uvid u ono iza kamere. Njegovo najosobnije što ga inspirira i izaziva da svakim danom bude bolji i ostane svoj. Sve drugo se vjerojatno može naći na internetu.
Kakvi ste privatno s fotografijom – naginjete li više crno-bijelim ili kolor radovima i jeste li više “analogni romantik” ili praktičar digitalnog doba?
Zapravo sam jako vintage dušom. Upravo te crno-bijele fotografije, kao i one koje nisu previše obrađene su mi gotovo uvijek draže. Previše boje i filtera me ne veseli.
U kolovozu ste drugi put postali tata. Koliko vas je očinstvo promijenilo i kako danas balansirate između poslovnih obveza, putovanja i obiteljskog života?
To je neopisivo i posebno iskustvo. Biti dobar otac je odluka koju donosim svaki dan. Trudim se usmjeravati ih tradicionalnim vrijednostima uz veliku dozu igranja i zezancije. Balansiram dobro jer je draga na porodiljnom i već sam jednom iskoristio roditeljski dopust, što se pokazalo kao prava stvar. Puno toga dugujemo i mojim roditeljima koji nesebično pomažu. Baš su najbolji.
‘Za Split me vežu divne uspomene‘
U veljači 2023. vjenčali ste se s dugogodišnjom partnericom. Kako je jednom rođenom Zagrepčaninu biti splitski zet i je li vas dalmatinski mentalitet već posvojio?
To je neki mit nastao objavama fotki iz Splita, a ja vam uopće nisam splitski zet. Draga je tamo studirala pa smo se zato tamo često družili. Dalmatinka je tako da niste puno fulali. Još 90-ak kilometara južnije. Inače, za Split me vežu divne uspomene jer imam rodbinu tamo od kad znam za sebe. Moje prekrasne tete, rodice i rođaci uvijek su mi davali krevet ljeti da mogu osjetiti te divne splitske noći… Sjećam se dana koje sam provodio na Obojenoj, Kašjunima i Baćama. Mene je Split kupio davno.
Možete li se zamisliti da jednog dana živite tu?
Itekako! Nevjerojatan grad s fenomenalnom klimom i estetikom. Volim ga od ranih dana. Palme, more i sunce su dovoljno da me preselite. Još da je npr. neka kuća blizu Firula pa da u mirovini igram tenis svaki dan tijekom cijele godine. Savršeno.
Kad stignete u Split, što prvo napravite – imate li neke svoje male rituale ili mjesto koje je obavezna prva stanica?
Kada autom ulazimo u Split, prvo se glasno pušta Dvornikova "Tebi pripadam". Nakon što se dobro naježim, slijedi odlazak do centra pa šetnja po Varošu i đir po Zapadnoj obali iz samo nama poznatih razloga.
Vaša supruga je po struci liječnica dentalne medicine – pomaže li vam svojim savjetima da uvijek imate onaj pravi, blistavi televizijski osmijeh?
Za pravi televizijski blistavi osmijeh trebaju vam ljuskice, a ja to nemam. Imam svoje prirodne zube koje redovno održavam kod svoje zubarice. Mislim da je pametnije za mir u kući.
Poznato je i da ste bliski prijatelj teniskog asa Gorana Ivaniševića. Kako ste se upoznali?
Upoznali smo se slučajno kroz jedno radijsko gostovanje. Nakon toga sam ga zamolio jednu uslugu i uvijek bi se rado odazvao. Malo-pomalo postali smo prijatelji. Teško je s njim ne biti dobar. Takav je Goran.
Biste li s čitateljima Slobodne Dalmacije podijelili neku zajedničku simpatičnu anegdotu s Goranom?
Jednu? Mogao bih satima pričati. Dakle frend i ja 2017. u Parizu zakasnimo na let za Zagreb i ostanemo još jednu noć tamo. Kad je Goran saznao što nam se dogodilo, rekao je da sutra ujutro obavezno dođemo do njega u hotel na doručak. Kad smo došli, prvo nas je odveo da ostavimo prtljagu kod njega u sobu i zatim smo jeli najfiniji pariški doručak. Kad smo pojeli, nazove on službeni prijevoz Roland Garrosa i svi skupa smo otišli na stadion. Tamo smo upoznali tadašnjeg direktora turnira Guya Forgeta, popili kavu u players loungeu te iz prvog reda gledali njega i Sergija Brugueru kako igraju protiv Pata Casha i Michaela Changa. Nakon toga smo zajedno ručali, okruženi svim tim teniskom legendama, i tek onda nam je rekao da sad možemo za Zagreb. Već sljedeće godine omogućio mi je ulaznice za Wimbledon i proveo me kroz cijelu onu nezaboravnu 2001., kad je postigao što nitko nikada neće ponoviti. Tada me je osobno fotkao s Rogerom Federerom i dužnik sam mu dok sam živ.
I vi nekad znate zaigrati tenis, zar ne?
Igram ga ponekad, a volio bih ga igrati doslovno svaki dan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....