I tako jednog dana prije tri godine i nešto još sitno mjeseci, Gordan Purko zvani Đordon iz sela Krušvara pored Dicma, odluči nasred ledine pokraj svoje obiteljske kuće usaditi jahtu od 16 metara.
Za koju je odmah znao kako nikada iz te naše Vlaške, iz ravnog Zamosorja, neće doći na more. Ali zato će Đordonu, baš tako je sanjao jedne noći, biti dom kakav nitko nema, atrakcija, vizija ravna umu nekog ekscentričnog osobenjaka.
I kako to već biva, plan je izložio u selu, a oni su se uhvatili ludo smijati, govoriti mu da je manit, benast, divlji. I još kako je prolupa skroz i da je baš šteta otić na onu stranu pameti. Ali ne bio Đordon bio Đordon kada on svoj naum ne bi proveo.
I tako je iz kaštelanskog pogona za gradnju brodova od smetlišta spasio model jahte, koji je prije toga poslužio kao kalup za pravu jahtu.
{embed_photo}2145288{/embed_photo}
I mic po mic, donese on taj model u selo svoje malo, posadi ga na djedovinu i uhvati se posla. Tri godine nakon toga Gordan zvani Milo janje, Gregor crna ovca i sada i konačno Đordon, inač jedan predivni, iskreni i vridni momak iz Zagore, od pokretnine učini nekretninu. Ali brate mili, putem se namučio kao malo tko, da bi od imitacije napravio kuću iz snova.
Nema bure koja će ovo obalit!
- Evo, to je taj moj brod, na jednoj mu strani piše Purko, to oće reć naše obiteljsko prezime, a na provi Mia, po mojoj maloj nećakinji. Čekaj samo da uhvatim ovaj konop, pa da budem ko Veli Jože, evo vidite, ni makac neće s ove ledine.
Mogu ja vuć do smrti, nit zeru. A kako i bi, dobro san ja ovu moju kuću neploveću usidrija, nema te bure koja će ovo obalit. Dole je malo manje od tone kamenja i betona, sve san po jahti kao kalupu radija.
Amo gore u zimski dnevni boravak, da vidite šta su ove moje ruke napravile. Vidi mi šake, vidi kako je popucala koža, namučija san se ka pas. Ali isto mi je drago kad vidin gore ljude na cesti, pa kad stanu u autima i gledaju mojih ruku djelo.
Sigurno se pitaju, Boga ti Gospe, šta ova jahta radi ovdi usrid polja. Gleda Mosor prijatelju i uživa, promislin ja uvik kad ih vidin kako se čude li čude – kaže nam Đordon.
{embed_photo}2145278{/embed_photo}
Gordan inače radi kao djelatnik kaštelanske firme za proizvodnju brodova, i tu je zapravo shvatio kako uživa u radu s plovilima. Tu se i rodila ideja o nesvakidašnjoj kući koju je u dva dijela jedva dovukao do Krušvara.
Uselio kuhinjicu, aparate, priključio struju
Namučili su se i on i dizaličar i prijatelji, dok su donji dio okrenuli kako Bog zapovida. A onda malo pomalo, nakon 1,5 godine na njega polegli i drugi. Pa je Gordan malo pomalo ubacio drvene podove, otvorio prozore i vrata, uselio namještaj, kuhinjicu, aparate, priključio struju, počeo dovlačiti i vodu.
{embed_photo}2145302{/embed_photo}
U 50 kvadrata ugradio je i dnevni boravak, ostavu, wc u izgradnji, dvije sobe. I stepenište koje iz zimskog boravka vode gore na palubu, prostor za uživanciju.
{embed_photo}2145286{/embed_photo}
- Ja sam i kredit diga kako bi ovo uredija kako triba. Oću reć da bude perfektno. Ali to nije još ni blizu, fali knauf, još tu triba i ispod njega puno kabela. Vani taman gradim septičku jamu da mogu spojit cijevi s wc-om. Unutra će bit kada, školjka, mašina za pranje robe.
Kako bi vam reka, kad san počea radit u firmi to vam je meni bilo otkriće, ja san se zaljubija u taj posal i u brodove. Imam vam ja i mali gliser, znate, još ga usitno treba doradit. Evo tu vani radim i vanjski kamin, isto će biti u obliku broda. Evo i nadstrešnica za aute mi je od dijela broda.
A Bože moj, lip li je ovaj život
Brod mi je posta ljubav. Ma da jel imam kapetansku kapu? Nego kako. Kad brod bude gotov dobit će i veliko sidro, a već san nabavija i timun. Ajmo na palubu da vidite te lipote. Od toga uvik promislin - a bože moj lip li je ovaj život – kaže Gordan, skroman, veseo, s osmijehom koji ne skida s lica.
{embed_photo}2145300{/embed_photo}
Bogme je imao pravo, gledaš li prema zapadu na lijevo se digao Mosor, na desno brda Gradina, Čemernica. U blizini su, pokazuje nam, Bisko, Ercegovci, Dugopolje, Trilj, Sinj.
Kaže nam kako nema šanse da bi on iz ovoga kraja ikada otišao živjeti u grad. Veli da je sretan 'čovk' i da rano treba shvatiti kako veliko bogatstvo neće i veliku sriću u životu donijeti.
Jer kada je čovjek zadovoljan, tada mu i ova jahtica kao dvorac izgleda. A da bude baš onako ladanjski, po mjeri života, odlučio je na palubu, kada sve bude gotovo donijeti ležaljke, stol, sjedalice.
Zasadio ružmarin i lavandu
Pa s obitelji, prijateljima uz domaći sir, peku, odojče, pivce za živce uživati u harmoniji života. Jesmo li vam rekli da je oko broda i uzorao ledine, napravio vrtove u koje je zasadio ružmarin, lavandu? Vridne njegove ruke iz ničega stvaraju nešto.
{embed_photo}2145306{/embed_photo}
- Kako su mi se ideje otvarale, tako su samo vukle jedna drugu. I evo ga, malo pomalo se počelo rađati baš to šta san zamislija. Namučia san se ka pas dok san na ovome radija. Par puta san ima osjećaj da ću umrit. Ali bija san uporan, a čovik kad je uporan može sve ostvarit.
Svi su govorili: a vidi budale!
Niko mi nije virova, svi su govorili a vidi budale. Naslađivali su se mojoj ideji. Ali reka san ja sam sebi, ajde Đordone moj do kraja. E baš kad su mi se smijali kako san otiša s pameti, ja san bija još uporniji.
Svaki moj slobodan sat, svaki vikend sve san u ovo utrošia. Ma šta je mene u početku mučilo, ma to šta me niko od njih nije tija pohvalit, pa da je reka samo bravo. Nego odma da si lud. Ma dobro, možda jesan i ludast malo kad san se na ovo odlučija. Ali san isto i puno vridan – slažemo se, što je istina, istina, govori kao Sveto pismo.
{embed_photo}2145292{/embed_photo}
E i gdje su sada ti dežurni kritičari? Mukom zamukoše, kada uvidješe kako je Gordan napravio originalno zdanje. Ali to vam je kao u rimi, što to ima u čovjeku ružno i tužno, da ulazi u tuđe živote. Ili kako bi Đordon narodski odvalio, ljudi su ka kokoši, uvik tuđe gledaju i kljucaju. A on bi volio da svi imaju, i budu sretni sa svojim životima. Baš kao što je i on sam.
- Ovo vam je moja najlipša umjetnička slika. I ja vam u njoj guštan ka dite. E sad di će me život odnit, a ko će ti to znat. Možda vamo, možda tamo, nikad se to ne zna. Ali dok si živ triba uživat u svemu oko sebe.
Žena na brodu? Doće i to
A šta čovku puno triba, šta god ima, opet na kraju padneš u dva metra ispod zemlje. Ovako san odlučija, do lita bi moga više-manje sve privest svome kraju. A onda ću malo po detaljima. A žena na brodu? Doće i to. Neka žene na brodu, to je srića –smije se Gordan dobri.
I kako sam kaže, nikada on prije o brodovima niti je razmišljao, niti su ga nešto puno privlačili. A sad je svoj doveo na mirnu luku. I kada je već dovde došao, odlučio je na priču staviti i pravi happy end.
{embed_photo}2145294{/embed_photo}
- Ovako se ja s prijateljima zezam, kapetan Đordon ide svojim putem. Ovde, iza Mosora, tu na selu vam je meni puno lipo. Ma šta bi se ja gubija negdi drugdi, skakuta, plahuta ka divlji zec, kad ovde imam život. Ljudi moji, Đordon je i zadovoljan i sritan. Ja bi bija najsritniji da je svima ka i meni – tako on zbori. Bravo momče.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....