Tomislav Tomašević trudio se izgledati šokirano.
– Po kojoj bih osnovi ja bio odgovoran za Savicu – u čudu se ovoga tjedna pred okupljenim novinarima zapitao zagrebački gradonačelnik. Tema novinarskog interesa bile su gudronske jame ispunjene "kiselim katranom" na samo šest kilometara zračne linije od Trga bana Jelačića, u kojima više od pet desetljeća leži opasni industrijski otpad.
Na ovu potencijalnu ekološku bombu u srcu Zagreba prvi je prije tri tjedna upozorio Spektar Slobodne Dalmacije. Objavili smo da se opasni otpad gudron, nastao u rafinerijskom procesu, nalazi u neposrednoj blizini zagrebačkog vodocrpilišta Petruševec, koje vodom opskrbljuje oko 150 tisuća Zagrepčana, te da su istraživanja u podzemnim vodama oko gudronskih jama otkrila povećane koncentracije PAH-ova (policikličkih aromatskih ugljikovodika), od kojih su neki kancerogeni.
– Gradonačelnik sam pet godina, a opasni otpad se tamo prestao odlagati prije nego što sam se ja uopće rodio. Zagrebački HDZ dva dana zaredom šalje priopćenja na tu temu i pokušava je na svaki mogući način "zaspinati", samo kako bi se pozornost skrenula s prosvjeda zbog opasnog otpada u Gospiću koji podržavamo i ja i čitava oporba – ističe zagrebački gradonačelnik.
Za uklanjanje i sanaciju tog opasnog otpada nadležna je, tvrdi on, država. I to po najmanje tri osnove.
– Kao prvo, država je odgovorna upravljati opasnim otpadom. Ni u Gospiću otpad ne uklanja Ličko-senjska županija, nego Vlada. Drugo, zna se točno tko je tamo odlagao opasni otpad kao industrijski otpad. Riječ je o dvije tvrtke. Jedna je HEP, u potpunosti u državnom vlasništvu, a druga je INA, koja je u državnom suvlasništvu. Očekuje se da se sanacija financira od tvrtki koje su otpad tamo odložile. I treća je osnova to što je zemljište na kojemu je otpad deponiran uglavnom u vlasništvu države, a ne Grada Zagreba – zaključio je čelnik stranke Možemo.
Pritom nije odgovorio je li gradska vlast u njegovu mandatu od INA-e i HEP-a, kao onečišćivača, ikada zatražila da pokriju troškove sanacije, je li o problemu s gudronom na Savici obavijestila Vladu, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije ili pak Fond za zaštitu okoliša te koje su posljednje izmjerene vrijednosti PAH-ova na području u samim gudronskim jamama i oko njih.
Sva ova pitanja Slobodna Dalmacija Gradu Zagrebu postavlja puna tri tjedna. Za sada bez odgovora.
Politički rat
Nekoliko dana ranije zagrebački je HDZ, koji je u gradu oporba, izjednačio Savicu s Jakuševcem te prozvao Tomaševića što u pet godina nije učinio ništa kako bi riješio problem gudronskih jama. Drugim riječima, činjenice koje smo objavili zapakirao je u politički celofan koji mu je odgovarao i iskoristio ih za napad na svoje ljute suparnike s ljevice.
O temi gudrona na Savici oglasila se i ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković.
– Moje su informacije da je lokacija na Savici ozbiljna. S njom se ne postupa kako treba, nemamo ažuriran plan sanacije, a čak i postojeći piezometri su u vrlo lošem stanju. To sve govori da netko koji je određen po zakonu kao nositelj sanacije, a to je Grad Zagreb, prilično to zanemaruje. Tu imamo dokaze, imamo pravo, a imamo i obvezu postupati, i to i radimo – poručila je ministrica iz Gospića.
Nije pritom rekla zašto Vlada Savicu nije stavila u Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj ni 2023., ni 2025. I je li pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti za štetu nastalu u okolišu. Umjesto odgovora – muk.
U jednom je Tomašević potpuno u pravu.
Otpad na Savici doista je puno stariji od njegova gradonačelničkog mandata. Uz to, u ovu su priču, svatko na svoj način, "umočeni" svi.
I HDZ, i SDP, i Bandić, a na koncu i Možemo. Zato nijedan akter, pogotovo ne HDZ, koji devedesetih dok je bio na vlasti u Zagrebu nije učinio puno za sanaciju Savice – osim što je cijelo područje jezera u srpnju 1991. proglasio "značajnim krajolikom s izdvojenim specijalnim zoološkim rezervatom" – nema kredibilitet blatom se nabacivati na druge.
Dokumenti do kojih je došla Slobodna Dalmacija otkrivaju još jednu važnu stvar.
Problem se prije gotovo dva desetljeća počeo rješavati. I stiglo se puno dalje nego što je to danas slučaj.
Još 2008. godine, u vrijeme gradonačelnika Milana Bandića, osnovana je Radna skupina za pripremu natječaja i provedbu sanacije gudronskih jama na Savici. Godinu ranije u cijelu se priču uključio i zagrebački Prirodoslovno-matematički fakultet koji je izradio poseban elaborat o stanju onečišćenih jezera na Savici.
O ozbiljnosti problema u to se vrijeme, dakle, itekako znalo, a u izradu podloge za sanaciju bila je uključena i šira stručna javnost.
Možda najzanimljiviji dokument iz tog vremena nije nastao ni u Gradu ni na PMF-u.
Nego u – INA-i.
Odlagao cijeli Zagreb
U internom dopisu od 9. svibnja 2008., upućenom CROSCO-u – članici ove naftne kompanije specijaliziranoj za bušenja i istražne radove – INA prilično precizno opisuje što je njezina podružnica Maziva Zagreb desetljećima ranije ostavljala na Savici. U tom se dokumentu navodi da je rješenjem tadašnje Općine Peščenica iz 1965. Mazivima Zagreb (tada pod imenom Rafinerija Zagreb) bilo dopušteno odlaganje "gudrona i pumpabilnog mulja iz procesa kisele obrade naftnih destilata s pogona rafinacije". Odlaganje je prestalo 1. ožujka 1980. godine. U dopisu se navodi i da je na temelju kapaciteta rafinerije i dokumentacije kojom su raspolagala Maziva Zagreb moguće utvrditi ukupnu količinu otpada koju je ta tvrtka odložila između 1965. i 1980. godine.
Gotovo pola stoljeća nakon prestanka odlaganja to je još uvijek jedno od pitanja na koje javnost nema pouzdan odgovor.
Isti dokument otkriva još nešto. INA je procjenjivala da je na širem području Savice otpad odlagalo još najmanje 25 drugih subjekata, praktički, kako su sami napisali, "gotovo cjelokupna industrija Zagreba". To naravno ne znači da je svih tih 25 tvrtki odlagalo gudron. On se izrijekom veže uz Maziva Zagreb. Ostali industrijski pogoni na širem području odlagali su druge vrste industrijskog otpada.
Vizualnim pregledom tada je utvrđeno da se otpad nalazi u tri jezera i na prostoru između njih, a vidljivo onečišćena površina tada je procijenjena na oko 25 tisuća četvornih metara. Tek kasnije su istraživanja pokazala da se na Savici radi zapravo o pet gudronskih jama.
U ovom INA-inom dokumentu nalazi još jedna rečenica, koja danas, 18 godina kasnije, dobiva sasvim drugo značenje.
– S obzirom na činjenicu da ta zagađenja mogu podzemnim putem ugroziti i najveće zagrebačko izvorište pitke vode Petruševec, zaključeno je da se rješavanju problema treba pristupiti krajnje odgovorno i oprezno – zaključuje INA.
Mogućnost onečišćenja Petruševca nije pitanje koje se otvorilo ovih dana. Na nju je još 2008. upozoravala i sama kompanija čija su Maziva desetljećima ranije na Savici odlagala gudron. Iz svega je prilično jasno da je INA aktivno sudjelovala u pripremama za istraživanje i moguću sanaciju.
Gradske vlasti su u lipnju 2008. objavile dokumentaciju za prikupljanje ponuda za obavljanje usluga izrade Programa sanacije terena s gudronskim jezerima. Tada je odlučeno da se, prije nego što se krene u sanaciju, istraže jezera i okolno tlo, uzmu uzorci te laboratorijskim analizama utvrdi sastav i količinu opasnog i nestabilnog otpada. Planirano je bušenje i uzorkovanje sve do 20 metara dubine, a okvirni rok za uzimanje i analizu uzoraka bio je 45 dana. Nakon desetljeća čekanja činilo se da se stvar konačno pomaknula s mrtve točke.
I jest, ali samo nakratko.
Istražni radovi na gudronskim jamama započeli su 2008. godine. Za taj posao Grad Zagreb je potpisao ugovor s tvrtkom CROSCO. A onda se u travnju 2009. dogodilo ono o čemu je Spektar već pisao. Tijekom istražnih radova pronađena je eksplozivna naprava. Radovi su nakon toga prekinuti.
Nekako u to vrijeme Grad Zagreb pokušavao je osigurati novac za nastavak sanacije. Radna skupina u travnju 2009. obratila se Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost s pitanjem može li Fond sufinancirati sanaciju u 2010. godini. Fond je u svibnju odgovorio da će o tome moći odlučiti kada dobije dokumentaciju o provedenim istraživanjima te program sanacije s procijenjenim troškovima.
Ta dokumentacija nikada nije stigla.
U srpnju 2016. ova je tema ponovno aktualizirana. Program mjera sanacije unutar zona sanitarne zaštite izvorišta za razdoblje od 2016. do 2019. godine za Savicu je prije svega predviđao provođenje dodatnih istražnih radova (geofizička istraživanja, bušenje i uzorkovanje te analize otpada, tla, vode iz jezera i podzemnih voda) u roku od 36 mjeseci. Nakon toga trebalo je izraditi idejno rješenje s najmanje tri varijante sanacije, odabrati optimalnu tehnologiju, izraditi sanacijski program i dokumentaciju potrebnu za izvođenje radova. Nakon toga trebalo se pristupiti sanaciji. Taj dokument navodi da je nositelj provedbe istražnih radova Grad Zagreb, dok su kao mogući nositelji financiranja navedeni onečišćivač, Grad Zagreb i Republika Hrvatska. Za samu sanaciju dokument se poziva na načelo da –"onečišćivač plaća".
No sanacija predviđena tim slijedom nikada nije započela.
Dio istraživanja je u međuvremenu proveden. U pojedinim istražnim bušotinama onečišćenje je utvrđeno sve do 5,7 metara dubine. Uspostavljena je i mreža od 12 piezometara, no prema informacijama s terena oni nisu cijelo vrijeme bili u funkciji.
Monitoring podzemnih voda iz 2023. utvrdio je povećane koncentracije PAH-ova u gotovo svim kontrolnim piezometrima. Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba do 2029. potvrđuje da je gudron na Savici opasan otpad, navodi i potencijalni rizik za podzemne vode priljevnog područja Petruševec te preporuča kontinuirani monitoring podzemnih i površinskih voda. Kao i – sanaciju. No nikada od Fonda ili Ministarstva tu sanaciju nisu zatražili. Niti su izradili njezin konkretan plan.
Planova i programa ima, i to je to
Bandić je imao Program mjera sanacije, Tomašević ima Plan gospodarenja otpadom.
A opasni gudron je, podsjetimo, još uvijek tu.
Voda kojom se opskrbljuju kućanstva u istočnom dijelu Zagreba za sada je, tvrde u Hrvatskim vodama, ispravna za piće. Sanacija Savice je očito izuzetno zahtjevna i jako skupa, pa se svi ponašaju po onoj narodnoj "brigo moja prijeđi na drugoga".
Zato se rasprava danas i vratila gotovo na početak. Pa se koplja lome oko toga tko opasan otpad sa Savice treba ukloniti. I tko će trošak tog odlaganja na koncu platiti.
Umjesto da i Grad i Vlada konačno prionu njegovoj sanaciji.
Jer ako se jednog dana pokaže da su opasne tvari stigle do vodocrpilišta Petruševec, bit će debelo prekasno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....