Knin? To je Oluja, Thompson, Marko Skejo, Franjo Tuđman, Gotovina i Korade, 20 metarski hrvatski stijeg, grad koji se posjećuje jednom godišnje, ako i tada, a ostatak godine ga se uglavnom zaobilazi, što i nije teško jer je ionako – kad je auto cesta prošla preko Zadra i tunela Sveti Rok – ostao Bogu iza nogu, u Nigdini.
Knin i turizam? Nije, velite, to baš nešto što bi bilo kompatibilno i što bi vas asociralo jedno na drugo? E, tu već griješite, a da i ne znate koliko. Jer, grad Knin baš što se turizma tiče grabi koracima od sedam milja i to ne prema pričama ovog ili onog, rekla – kazala, nego prema eVisitoru. Brojke su egzaktne – godine 2016., otkako postoji sustav eVisitor, grad je ostvario 1.404 turistička dolaska i 3.456 noćenja.
Ih, di je Karlovac prema Kninu
A lanjske, 2024. godine broj dolazaka porastao je četiri puta, pa se s 1.404 popeo na 5.757, a broj noćenja s već spomenutih 3.56 na sada već respektabilnih 10.233. Riječ je o striktno turističkim noćenjima, da ne bi bilo zabune, pri čemu treba istaknuti da su strani turisti lani napravili sedam tisuća, a domaći 3.233 noćenja. Dakle, stranci prednjače u otkrivanju čari grada pod najvećom hrvatskom planinom, najvećom hrvatskom tvrđavom - po veličini je druga vojna utvrda u Europi – koji se prostire na čak sedam rijeka. A Karlovac misli da je s one svoje četiri Boga za bradu uhvatio!
Takvi smo mi Hrvati, uglavnom, i ne znamo što imamo pred nosom, dok nam to stranci ne pokažu. Eto, da kojem od ovih naših Hrvateka – Tutleka što kukaju kako im je kvadrat stana u Splitu ili Šibeniku skup, predložite da kupe nešto dok je još povoljno u Kninu, vjerojatno bi vas stjerao znate već gdje. Ali, zato Nijemcima ne treba predlagati, oni dođu sami!
- Istina je! Jedan prilično bogat Nijemac, koji navodno gore ima i dvorac, je kupio ovdje jednu staru kuću i obnovio je, preuredio je. Živi sad u njoj, ostavio je Njemačku i sve. Ovdje mu je ljepše. I to bez ikakve preporuke i nagovaranja. Ja čovjeka i ne znam, čuo sam samo da je prolazio ovuda, svidjelo mu se i ostao je. I da znate, nije sam.
Imamo i još jednu njemačku obitelj koji su kupili kuću u selu, malo izvan grada Knina, muž, žena i četvoro djece. Imao je i nekakav građevinski obrt u Njemačkoj, ali tamo kaže više život nije ono što je nekad bio. Ovdje kod nas oni imaju nešto što gore nemaju – mir, sigurnost, još uvijek povoiljne cijene nekretnina. Znate jedino što nemaju, što je gore u Njemačkoj još uvijek bolje nego kod nas. To je socijalna skrb!
Moja žena ima članove obitelji koji žive u Njemačkoj u Munchenu, i imaju jedno dijete s posebnim potrebama. I tamo se sustav o njima puno bolje brine nego kod nas. Ali, zato recimo, u milijunskom Munchenu ne možete dijete navečer pustiti samo da se igra u parku, kao što je to kod nas u Kninu slučaj. Ispred njihove kuće je recimo, prekrasan park, igralište, ali je navečer sablasno prazno. Nema u njemu nikoga! Ne živi se vani, dokasno, kao kod nas, na Mediteranu - pričamo s Marijom Ćaćićem, gradonačelnikom grada Knina, koji je baš negdje tamo od 2013. godine, otkako je Hrvatska ušla u EU, počeo doživljavati egzodus mladog i obrazovanog stanovništva.
Trećina odselila u Njemačku
Po nekim procjenama, u Obećanu zemlju Njemačku od tada je otišlo čak 30 posto stanovništva, pa je Zvonimirov grad u samo nekoliko godina ostao bez svog onog ljudskog kapitala kojeg je stjecao u godinama nakon Oluje i poslijeratnog ‘baby booma‘.
No, danas se trendovi mijenjaju. Brojni razmišljaju i o povratku. Osobito oni koji su otišli kasnije, kada je Njemačka već ulazila u recesiju, pa se nisu snašli.
- Dobar dio njih su moji studenti s kninskog Veleučilišta, s kojima sam u kontaktu preko društvenih mreža i koji se intersiraju za povratak. Jer, ni u Njemačkoj, kako znamo, ne teče više med i mlijeko. Trendovi se brzo mijenjaju, u međuvremenu se dogodila pandemija, prekid opskrbnih lanaca u automobilskoj industriji, pa rat u Ukrajini, koji je osobito teško pogodio najveće europsko gospodarstvo, ovisno o ruskim energentima.
No, tu nije kraj kninskim iznenađenjima. Imali su oni, veli nam Ćaćić, i nekih 30 – 40 Kineza, koji su radili u DIV-u pola godine, no njih ne vode u turističkim noćenjima, isto kao ni one kojima netko leži u kninskoj bolnici, pa onda uzmu sobu ili apartman pa prespavaju nekoliko noćiju u gradu.
S njima se broj noćenja penje i preko 14 tisuća, čemu je pridonio i veliki broj radnika koji su u Kninu boravili (g)radeći brojne, 35,5 milijuna eura vrijedne projekte u zadnjih šest – sedam godina. Najkrupniji je Intervencijski plan, kroz koji je realizirana poslovna zona, odnosno poduzetnički centar, u staroj tekstilnoj tvornici Kninjanka, te Informacijsko – inovacijski inkubator koji ima 19 korisnika.
Tvrđava lebdi nad gradom
Kroz Intervecijski plan ulagalo se i u tvrđavu, 52 milijuna kuna, cijela je osvijetljena i samo ta rasvjeta koštala je 12,8 milijuna kuna. Danas, kad se upali, izgleda kao da lebdi iznad grada!
- Skuplja je bila rasvjeta tvrđave, duplo, nego zamjena svih rasvjetnih tijela u cijelom gradu LED-icama, što nas je koštalo 5,8 milijuna kuna. Mi smo samo iz ušteda električne energije iz tog projekta povećali broj lampi i gradskih predjela koje osvjetljavamo javnom rasvjetom. Zamijenili smo 2080 lampi i dodali preko tisuću novih! A renovirali smo još u tvrđavi u potpunosti i zgradu bivše vojarne, u njoj je danas moderni interpretacijski centar, s interaktivnim eksponatima i VR naočarima, koje kad posjetitelj stavi ima osjećaj kao da leti iznad tvrđave. Renovirali smo i prostor stare barutane, koji je izvorno bio od sedre, u kojem je sad vinoteka i suvenirnica, pa zip – line od tvrđave preko Krke do sportsko – rekreativne zone u Marunuši. Zip line je stavljen u funkciju krajem prošle sezone i očekujemo da će svoj puni potencijal tek pokazati već od ove godine - pričaju nam domaćini.
Broj prodanih karata na kninskoj tvrđavi od 2021. do 2024. godine pokazuje da su se ulaganja isplatila. Sa 12.638 karata u 2021. godini došlo se do 27.760 u prošloj, što je značajan i stalan rast, iz godine u godine.
A kad već spominjemo Marunušu, u njoj je uređena čitava sportsko – rekreacijska zona, ugostiteljski objekt, tribina, prostor za koncerte, predstave, napravljeno je tri kilometra biciklističko – pješačkih staza uz Krku, prema Krčiću.
Poznatom kninskom slapu, do kojeg vodi 15 kilometara duga istoimena rijeka, jedna od njih sedam, koja se vodopadom spušta u sam izvor Krke. Ajmo ih nabrojiti – Krka, Orašnica, Kosovčica, Krčić, Butižnica, Marčinkovac i Radljevac.
Napravljena su i dva drvena mosta, pješačko – biciklistička preko ovih rijeka, vrlo zahtjevna, ali i vrlo lijepa, koji cijelom Kninu daju novu dodanu vrijednost. A pored Tvrđave i Krke, Dinara je još jedan glavni kninski biser.
A činjenicu da je Vlada još prije četiri godine donijela odluku o proglašenju Parka prirode Dinara, a onda na tome već četiri godine stoji, bez osnivanja ustanove koja će tim parkom upravljati i bez odluke gdje će mu biti sjedište, ne može se nazvati nikako drukčije nego – svinjarijom.
- Grubo zvuči, ali ne znam kako to drugačije nazvati. Vlada se s time igra s malom općinom Kijevo, koja je od početka u toj priči, i uložila je u nju značajna sredstva, i zaslužila je da sjedište te ustanove bude tamo, bez obzira što je tamo na vlasti nama suprotna politička opcija (HDZ – op.a). Smatram da to uopće ne bi smjelo biti ni političko ni politikantsko pitanje, jer na koncu svi bi mi imali velike benefite da je taj Park prirode dosad zaživio, a ovako svi imamo štetu jer se non - stop kalkulira s tim gdje će biti sjedište, kome će biti krivo, kome pravo. A godine prolaze! Već četiri!, govori Ćaćić.
U Kninu raste i broj privatnih iznajmljivača. Sada ih je pedesetak, a raspolažu s 388 kreveta u privatnom smještaju – 332 redovna i 56 pomoćnih ležajeva. I otvaraju se novi.
- Uzmite ovih 10 tisuća noćenja i uzmite da je prosječno noćenje po krevetu 20 eura, to znači da je prošle godine nekih 200 tisuća eura ušlo u grad Knin samo po ovoj osnovi. I to u 50 poslovnih subjekata. To je za nas značajno. Mi nismo ni Vodice ni Primošten, i to nam ne može niti biti cilj. Naš cilj nije masovni turizam, jer mi nemamo ni infrastrukturu za njega.
Ne možemo pet tisuća ljudi poslat na Tvrđavu
Na našu tvrđavu ne može doći pet tisuća ljudi, kao što dođe u jedno jutro u Skradin, u Nacionalni park. Ali, može biti kvalitetan, s puno sadržaja, i doprinos ostalom gospodarskom razvoju. Mi smo čak računali da smo samo na ovoj turističkoj infrastrukturi, koju smo razvili, uz pomoć EU fondova, zaposlili 60-ak ljudi, ne računajući tu one koje su zaposlili poduzetnici.
I bilježimo stalan rast broja obrta registriranih u Kninu, 50-ak ih je više u zadnje tri godine, a uspjeli smo iznajmiti i sve gradske prostore, nakon što smo ih uredili sve smo ih dali u najam. Nema više ni jednog praznog. One izloge koje vidite po gradu da su derutni i zapušteni nisu gradsko, nego su privatno vlasništvo.
Sve u svemu, rekao bi Galileo – Ipak se kreće. A mi bi dodali, istina, ali sporo.
Pogotovo u odnosu na Bogom dane uvjete i resurse. Koji imaju samo jednu manu – u Hrvatskoj su. A mi smo takvi kakvi smo.
Eto, tek sada 2025. godine grad Knin je u prigodi početi obnavljati znameniti restoran na Krčiću, s pogledom od milijun dolara, koji već desetljećima kao ruglo nagrđuje ovaj prirodni fenomen, umjesto da se s njim skladno nadopunjuje.
Bio je u vlasništvu HEP-a, i bile su potrebne godine da se riješe ‘papiri‘ odnosno pitanje vlasništva i dođe do stanja potrebnog za ishodovanje građevinske dozvole za obnovu.
Naknada popu Đujiću
I to zahvaljujući tome što je teren, kako čujemo, bio u vlasništvu obitelji zloglasnog popa Đujića, kojem su to nacionalizirale vlasti NDH još u Drugom svjetskom ratu. Pa se grad Knin mogao upisati kao vlasnik zahvaljujući tome što je NDH Đujićima za oduzeto isplatila naknadu.
Kakvu, takvu, ali nekakvu jest, zahvaljući čemu će ova ruševina u dogledno vrijeme postati ne samo ponosno restoran s vlastitim ribnjakom, nego interpretacijski centar budućeg Parka prirode Dinara, za što se mogu tražiti i dobiti i EU novci.
- A znate li zbog čega smo između ostalog i još izgubili godine? Zbog terace koja je bila 25 centimetara iznad rijeke! Pa je bila u nadležnosti Hrvatskih voda! Pa piši ovamo, piši tamo, čekaj, mjeri, mijenjaj jedan prostorni plan, mijenjaj i dopunjuju drugi, pa usklađuj s trećim... - priča nam Ćaćić.
Pa eto, nek sad neko kaže da centimetri nisu bitni! Tehniciraj ti, moj rođo koliko hoćeš, ali kad ti s 25 centimetara uđeš u tuđe, ne možeš nikako lišo proć!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....