Između blockbuster tradea u NBA-u, u kojem je Luka Dončić otišao put Lakersa, a Anthony Davis put Dallasa, i finala svjetskog prvenstva u rukometu, u kojem naši rukometaši traže zlato protiv Danske, Hajduk je doživio debakl dok je pokušavao iskoristiti Miškovićevu tradicionalnu sezonsku rasprodaju i opet zasjesti na vrh ljestvice HNL-a.
Protivnik Bijelima bila je "moćna" Lokomotiva Silvija Čabraje, predvođena igračem kojeg hajdukovci u pravilu svojim reakcijama pretvore u Lionela Messija. Robert Mudražija tako je opet razvalio obranu Bijelih i na kraju pomogao svojoj ekipi doći s osme na šestu poziciju, a predstava igrača Gennara Gattusa nije bila ništa manje nego tragikomična.
Prije svega, fascinantno je da trener koji je u prvom dijelu sezone mijenjao parove krila češće nego Zlatko Dalić svoje principe pozivanja igrača u reprezentaciju, ostavi identičnu postavu kao i u utakmici u kojoj nije uspio zabiti gol Slaven Belupu.
Pogotovo kad mu jedno od ta dva krila ima tehniku na razini prednatjecatelja i kvalitetu donošenja odluka na razini prve verzije Chat GPT-ja, a drugo je konkretno u napadu kao i odgovori političara kada se brane od optužbi za korupciju. Ako imate problema s definiranjem tko je tko, ovaj prvi je Bamba, a ovaj drugi Stipe Biuk.
No, Gattuso je učinio upravo to.
Hajduk bez ideje u napadu
Lokomotiva je u visokom presingu sasvim ugušila Bijele i nije im dala da razviju igru, zbog čega je pristup Hajduka u fazi napada većim dijelom utakmice djelovao uistinu žalosno. Sa strane teren u Kranjčevićevoj, jer identičan je bio i Lokomotivi, Hajduk je gradio napade kao da gledamo prvu utakmicu novog trenera na čelu ekipe koja se bori za ostanak, a ne momčad koja se bori za naslov prvaka s preskupim trenerom koji je prošao već dvoje pripreme.
Sve što je Hajduk uspijevao napraviti (a što je već postao običaj) jest proći nekoliko puta po krilu – dugim loptama u prostor, ili "čeprkanjem" lopte Bambe u duelu. A kad ti treba takvih 10-ak situacija da bi zabio jedan gol, onda ti takva faza napada baš i nema smisla.
Što se tiče prvog dijela, možemo govoriti o Kalikovom golu kojem je prethodio njegov prekršaj na Kolingeru, Livajinoj nekarakteristično lošoj reakciji u kojoj je ubačaj zahvatio koljenom, ili Biukovom očajnom pokušaju loba... Ali to ne mijenja činjenice da se bez ikakve smislene igre forsiraju prodori po krilu i da Hajduk nema dovoljno kvalitetne igrače da mogu konvertirati te situacije u pogotke, koliko god oni skupi bili.
Što se tiče drugog poluvremena, ne možemo govoriti ni o čemu kada je Hajduk u pitanju.
Ismaël Diallo u 14. minuti je zabio gol za vodstvo nakon kornera isključivo zato što ga Smakaj, iz samo njemu znanih razloga, nije ispratio, ali nije trebalo dugo čekati na preokret Lokomotive. Prvo je Mudražija u 24. minuti "zavrtio" Uremovića i zabio gol, nakon što je Karačić neometano prošao trojicu hajdukovaca, a onda je niti minutu kasnije Vuković iskoristio veliku pogrešku Prpića nakon izvođenja lopte s centra i zabio za 2:1.
Gattuso je odmah na startu drugog dijela napravio tri zamjene – iz igre je izvadio Kalika koji je profilno besmislen u utakmici u kojoj ne možeš ni razviti napad ni raditi kvalitetan visoki presing, Biuka koji općenito djeluje besmisleno i Prpića koji je napravio za njegove pojmove nekarakterističnu pogrešku, a u igru je uveo nezainteresiranog Josipa Eleza, povratnika Jana Mlakara i Nazariya Rusyna koji bi trebao biti pojačanje, ali vrlo vjerojatno neće.
Doduše, baš je Ukrajinac asistirao Livaji za 2:2 (opet je u pitanju bio ubačaj na postavljenu obranu), ali poljudskim hodnicima je u bliskoj prošlosti prodefilirao popriličan broj igrača koji su ostavili i bolji dojam u debiju pa su se pokazali kao potpuno beskorisni.
Tragikomične reakcije
Domaćini su krajem prvog dijela mogli stići do 3:1, nakon što je Mudražija opet učinio Hajdukovu obranu smiješnom, a Biuk u nastavku nonšalantno Karačića zakačio nogom po glavi, zbog čega je Patrik Kolarić pokazao na bijelu točku. No, zahvaljujući dobroj intervenciji iz VAR sobe, penal je poništen jer je Silvio Goričan u samom začetku akcije igrao rukom.
Kako bi se reklo, Bijeli su u toj situaciji imali više sreće nego pameti.
I u 58. minuti su Čabrajini igrači mogli zabiti treći gol, nakon dobro izvedene kontre i još jedne tragikomične reakcije obrane Bijelih. Odnosno, Vuković i jest zabio, ali je pogodak poništen zbog prekršaja Andrića na Siguru. No, to iz perspektive Hajduka ne mijenja činjenicu koliko je u toj situaciji bila loša reakcija obrane.
No, zato su ga zabili u 72. Opet je strijelac bio Mudražija. I opet nakon loše reakcije Hajdukove obrane. Bijeli, pak, u drugom poluvremenu nisu uspjeli stvoriti šansu i općenito su izgledali kao da su zadovoljni s tih 3:2 koji su stajali na semaforu.
Pomalo nevjerojatno zvuči da je Hajduk u jeku borbe za naslov s jednomjesečne stanke i priprema na savršenim terenima španjolskog Alicantea, u nastavak prvenstva ušao s jednim osvojenim bodom iz dvije utakmice protiv ekipa iz donjeg dijela ljestvice i pritom zabio dva pogotka glavom nakon ubačaja.
Tek što je proljetni dio sezone počeo, Dinamo ispao iz Europe, a Mišković rasprodao sve što valja, Hajduk već izgleda kao da je u silaznoj putanji. Najveći problem je u tome što su Bijeli u prvom dijelu sezone pobjeđivali na račun sličnih postavki i pragmatičnog pristupa, koje očigledno ne funkcioniraju.
Drugim riječima, Gattuso ne djeluje kao tip trenera koji će svojim taktičkim potezima preokrenuti situaciju u svoju korist. A psihološki segment njegovog vođenja ekipe očigledno se istrošio...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....