Nikola Kalinić jučer je smijenjen s pozicije sportskog direktora Hajduka, zbog nezadovoljstva vodstva kluba njegovim odrađivanjem posla u kontekstu prodaje igrača te načinom komunikacije i javnim nastupima.
Ukratko, donedavni igrač Bijelih smijenjen je nakon samo tri i pol mjeseca jer je na izuzetno važnoj poziciji u organizaciji bio ono što je bilo i za očekivati da bude netko bez iskustva i sa skromnim kapacitetima za takvu vrstu posla.
Sama činjenica da je netko iz vodstva splitskog kluba mislio da je Kalinić dobar izbor za sportskog direktora poprilično je apsurdna i odluka o njegovoj smjeni zapravo je problematična u kontekstu očigledno iskrivljene percepcije Uprave Hajduka na čelu s Ivanom Bilićem i Nadzornog odbora na čelu s Aljošom Pavelinom.
Drugim riječima, iako je smjena Kalinića sama po sebi ispravna (i prekasno donesena) odluka, nevjerojatno je da je te ljude u toliko osjetljivom trenutku za klub netko "kupio" s floskuletinama o kontaktima, igračkom iskustvu kao relevantnom kvalitetom za funkciju sportskog direktora i neposrednim (nazovimo to tako) načinom komunikacije.
Da stvar bude još gora, Kalinić je na današnjoj bombastičnoj presici izravno optužio Pavelina da upravlja klubom i da je obmanjivao javnost. Tako je predsjednik NO-a ispao zapravo najnepametniji u ovoj priči koja isijava nesposobnošću i blatantnom glupošću, a usto je sad već bivši sportski direktor svojim istupom naizgled potvrdio da je Pavelin izašao van okvira svojih ovlasti, na što se već ranije sumnjalo.
Nadzorni odbor je definitivno glavni problem u ovoj priči. Počevši od uzimanja u obzir za predsjedničku poziciju kandidata koji prema statutu to ne bi smio biti, preko kadroviranja po klubu dok se novi predsjednik tek ustoličavao, pa sve do amenovanja Kalinića i Gennara Gattusa kojemu je dana plaća kao da će, uz treniranje ekipe, biti i jedan od glavnih igrača na terenu.
Zapravo su jedini dobri potezi NO-a bili stopiranja nekih Kalinićevih ulaznih transfera koji bi u ovoj situaciji bili samo dodatni teret za klub koji je ionako u lošoj financijskoj situaciji, a u kontekstu rezultata ne bi donijeli ništa.
Bilićeve floskule
Nakon Kalinićeve smjene izabran je i novi sportski direktor kluba, koji će uskoro biti prezentiran javnosti, a Bilić je najavio prezentiranje "sportske strategije Kluba za koju smatramo kako je dugoročno jedina ispravna za Hajduk".
Izjava čovjeka koji sve više djeluje kao da nema pojma što radi jedna je od onih klasičnih floskuletina iz koje još samo zaslijepljeni naivci mogu iščitati nešto konkretno, jer što ona uopće znači? Da su se dosad donosile strategije za koje se nije smatralo kako su dugoročno ispravne za Hajduk?
Pa Lukša Jakobušić je čak napravio i detaljan dokument sa sportskom strategijom, koji je nedugo zatim odbačen od hajdučke javnosti, a onda praktički i od samog kluba. U nju je upisao titule, Konferencijske i Europske lige, pa čak i Lige prvaka... Nedostajalo je samo da ubaci i snimanje Netflixovog dokumentarca o Hajduku do 2027.
Uostalom, zašto se u tu izradu sportske strategije ide tek poslije četiri i pol mjeseca od dolaska novog predsjednika? I tek nakon što su napravljene promjene u Akademiji, novi sportski direktor već smijenjen, doveden nedovoljno kvalitetni a preskupi trener i još uvijek nema člana Uprave za sport, koji bi trebao biti glavna figura u izradi i provođenju sportske strategije?
I što uopće vrijedi to što „oni” (tko god oni bili u Bilićevoj izjavi) smatraju da je ta strategija koju će donijeti dugoročno ispravna za klub, kad su im sve odluke dosad bile pogrešne?
Kontinuitet je pojam koji se često prosipa po poljudskim hodnicima i nešto za što se svaki navijač hvata u onim trenutcima u kojima ne zaziva smjenu trenera, sportskog direktora, predsjednika Uprave, predsjednika NO-a ili svih skupa. Svatko tko dođe u klub zaziva nekakav kontinuitet, a zazivao ga je i sam Jakobušić prije nego što je počeo smjenjivati trenere na prve natruhe krize.
Onda je malo promijenio ploču pa je taj pojam rebrandiran u „kontinuitet upravljanja”. To je značilo da Jakobušić sada ima moć prodavati maglu naivčinama bez obzira na to što smjenjuje trenere. Jer mijenjanje ljudi na klupi više nije bila odrednica kontinuiteta. Jedina odrednica bila je to što je on još uvijek na čelu, jer bi se na taj način održao taj „kontinuitet upravljanja” i kao osigurala stabilnost klubu.
Već je tada bilo jasno da ti spinovi nemaju smisla, kao ni cijeli koncept u kojem netko tko traži kontinuitet i stabilnost dovodi klub na rub provalije vodeći se kratkoročnim ciljevima. A sada, kada imamo situaciju da se sportski direktor smjenjuje tri dana prije utakmice s Dinamom - iako nikada nije ni trebao biti doveden na tu poziciju - te se tek tada pokreću priče o nekakvoj dugoročnoj strategiji, jasno je da je Hajduk neozbiljna organizacija kojoj uopće ne treba kontinuitet upravljanja.
Rezultat je trend, a ideal vječan
Poznata krilatica koja kaže da je rezultat trend, a ideal vječan vrijedi samo ako se zaista drži do tih ideala, ali u Hajduku to nije slučaj već dulje vrijeme. Oni koji su na vodećim pozicijama preživjeli i previše neuspjeha nisu održavali ideale, već su doveli do toga da je klubu sada otežano normalno funkcioniranje i da je budžet toliko rastegnut da će ta nova dugoročna strategija vjerojatno opet ići u smjeru većeg crpljenja resursa iz Akademije, smanjenju broja stranaca koji kvalitetom ne opravdavaju plaće, uspostavljanja jednakih principa igre u svim uzrastima i ostalih stvari koje su zapravo logične same po sebi, a koje će se prezentirati kao nešto revolucionirano. S tim da se - što je najgore od svega - neće ostvariti.
Zbog toga uopće nema potrebe za kontinuitetom upravljanja, jer ionako ogromna većina od 122 tisuće članova i ostalih simpatizera Bijelih želi rezultat i trofeje, a ne ideale, koliko god i oni sami drugačije mislili.
Previše godina bez titule i ozbiljnijeg nastupa u Europi doveli su klub u situaciju da mu je potreban prvo ozbiljan rezultat, da bi se tek onda moglo pričati o nekakvom kontinuitetu. Pritom uopće nije bitno odrade li NO i predsjednik Uprave puni mandat (ili više njih), ili se mijenjaju jednako učestalo kao i treneri.
Ionako će ovi novi uvijek govoriti da su ovi stari neke stvari radili krivo, a stabilnosti neće biti, jer ili će zbog svojih prethodnika biti prisiljeni nastaviti hodati po rubu (kao Bilić), ili će biti dovedeni da krenu put ruba (kao Jakobušić) zbog toga što njihovi prethodnici nisu bili voljni to učiniti.
Da se razumijemo, kontinuitet je ideal, ali Hajduk kakav je danas jednostavno je previše neozbiljan za to.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....