"I upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32), jedna je od najpoznatijih rečenica iz Evanđelja po Ivanu. Upravo se na pitanje istine, odgovornosti i načina upravljanja jednom katoličkom visokoškolskom ustanovom svodi i razgovor koji smo vodili s časnom sestrom i docenticom svetopisamskih predmeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu doc. dr. sc. Miljenkom Grgić, prvom Hrvaticom koja je stekla naslov doktorice biblijskih znanosti na Papinskom biblijskom institutu u Rimu.
No, ova priča u trenutku dok je čitate dobiva svoj dramatičan zaplet jer je samo nekoliko dana nakon našeg razgovora nadbiskup Zdenko Križić oduzeo sestri Grgić kanonsko poslanje i zabranio joj predavati. KBF u Splitu time ostaje bez prve Hrvatice koja je stekla naslov doktorice biblijskih znanosti na prestižnom Papinskom biblijskom institutu u Rimu, ustanovi koju je 1909. osnovao papa Pio X. i koja je u katoličkom svijetu praktički vrhovni autoritet za biblijske studije.
Ovaj doktorat svrstava je među najbolje hrvatske teologe, no čini se da je njezina akademska karijera na splitskom KBF-u završena. Sve to jer se usudila javno upozoriti na prakse koje smatra neprimjerenima kako akademskoj zajednici, tako i Crkvi.
Kako bi upozorila na stanje na fakultetu, ali i na sve što je prethodilo situaciji u kojoj se našla, odlučila je izaći iz svoje zone komfora i javno ispričati svoju stranu priče. Transparentno, otvoreno i bez obzira na posljedice. Zbog istupa na društvenim mrežama, na što se odlučila kada je iscrpila sve druge mogućnosti, sestra Miljenka sada ne gubi samo posao, nego joj prijeti i otpuštanje iz samostana. Provincijalna glavarica uručila joj je već dvije kanonske opomene zbog ustrajnog neposluha, čime su po Zakoniku kanonskog prava ispunjeni preduvjeti za njezin izgon iz redovničke zajednice.
Početak ‘privatizacije fakulteta‘
– KBF je godinama bio u vrlo lošem stanju. Tijekom 2019. godine došla nam je apostolska vizitacija zbog tužbi, sudova i plagijata. Kao mjeru, doveli su nam mons. Kutlešu, koji je pokušao dovesti stvari u red. No vrlo brzo otišao je u Zagreb, a iza sebe je ostavio dvije važne stvari: ovlaštenika velikog kancelara, profesora Trogrlića, koji je kontrolirao rad fakulteta, te Pravilnik o vršenju ovlasti velikog kancelara, koji je služio kao osiguranje da se problematične osobe lakše udalje s fakulteta. Dakle, namjera je bila dobra – kaže nam na početku razgovora sestra Miljenka.
Ono što se dogodilo nakon toga smatra početkom privatizacije fakulteta. Nakon isteka mandata prethodnog dekana 2025., kao jedini kandidat na tu poziciju izabran je prof. dr. sc. Ivan Bodrožić.
– Doznali smo da je Bodrožić, kao uvjet za prihvaćanje kandidature, tražio da se makne ovlaštenika Trogrlića jer nije želio posrednika između sebe i biskupa. To je bio njegov prvi potez, i prije nego što se službeno kandidirao. Bilo je i drugih zainteresiranih za mjesto dekana, ali im je onemogućeno da se prijave. Čim je maknut ovlaštenik, praktički je počela privatizacija fakulteta – nastavlja.
Pod "privatizacijom" sestra Miljenka opisuje zapošljavanja "preko reda", bez stvarne potrebe i odgovarajućih kvalifikacija. U svibnju 2025. godine Bodrožić je navodno zatražio izbor dviju osoba u naslovno zvanje docenta, tvrdeći da se radi isključivo o zvanju, a ne o novim radnim mjestima.
– Nakon samo mjesec dana, u lipnju, Uprava raspisuje radna mjesta za ta dva čovjeka, i još jedno mjesto za stručnog suradnika u znanosti. Poslala sam prosvjednu notu Fakultetskom vijeću, ističući da je sramota to što se radi. Mi bismo trebali biti moralni uzor akademskoj zajednici, a ne spuštati se na razinu ponašanja pogana. Taj sam mail proslijedila i nadbiskupu Križiću. No taj je prijedlog na sjednici prošao bez ikakvog problema, a nadbiskup Križić nije reagirao – veli časna sestra.
Potpuna promjena ustrojstva fakulteta
Ivan Bodrožić je u rujnu 2025. godine i službeno preuzeo dužnost dekana, a već u studenom najavio je sjednicu Fakultetskog vijeća o točkama kojima se, kako navodi Grgić, mijenja cijelo ustrojstvo fakultetskih tijela.
– To nije mogao napraviti na sjednicama u rujnu i listopadu jer je Matični odbor pri Nacionalnom vijeću za znanost zaustavljao napredovanje dviju osoba koje je htio zaposliti kao docente i postaviti ih jednoga na mjesto prodekana za nastavu, a drugoga na mjesto urednika časopisa "Crkva u svijetu". Dakle, on ad hoc dovodi nove ljude i daje im ključna mjesta, a preskače one koji su na fakultetu 10 godina i još uvijek nisu došli do docenture.
Jedan je zaposlen u žurnoj proceduri na elektroničkoj sjednici prije redovne sjednice u studenom, i odmah je na redovnoj sjednici u studenom postavljen za prodekana za nastavu. Starog prodekana je maknuo, postavio novoga i tako si osigurao osobu s kojom može upravljati fakultetom onako kako želi. Drugoga je zaposlio u veljači i odmah ga postavio u Povjerenstvo za financije. Doslovno je planski doveo ljude i posložio stvari tako da ima sve u svojim rukama – prisjeća se Grgić.
Prije sporne sjednice u studenom, navodi, na adresu elektroničke pošte dobila je od dekana informaciju o tome u koje će je povjerenstvo postaviti. Dakle, kaže da je dobila informaciju isključivo o tome u radu kojeg će povjerenstva i ona sudjelovati, ali ne i tko će biti postavljen u koje povjerenstvo, što je, po njezinu mišljenju, bilo netransparentno.
– I drugi su mi nastavnici rekli da su dan prije sjednice samo dobili obavijest o tome u kojem će biti povjerenstvu, umjesto da svi dobijemo cjeloviti prijedlog s imenima svih članova za sva fakultetska tijela. Ja sam mu odgovorila da se ne mogu složiti s netransparentnim odlukama i da ću se obratiti Vijeću, a on je na sjednici učinio upravo ono na što sam upozorila: smijenio je izabranog prodekana, postavio novog čovjeka kojeg je tek doveo, potpuno promijenio sastav povjerenstava kako bi kontrolirao fakultet, a mene je izbacio iz svih tijela – navodi.
Osim toga, kaže nam sestra, odlučio je otvoriti novo radno mjesto na vlastitoj katedri, na kojoj postoji samo jedan obvezan predmet, za što, smatra, nema potrebe.
– Riječ je praktički o jednom predmetu zbog kojeg postoji cijela katedra, a sada je tražio otvaranje još jednog radnog mjesta kako bi zaposlio profesora koji će njemu asistirati. U službenom e-mailu koji sam poslala Fakultetskom vijeću napisala sam da za to nema stvarne potrebe. Ako ste dekan i imate jedan predmet, možete organizirati nastavu na druge načine, rasporediti opterećenje ili angažirati postojeće nastavnike. Međutim, on je planirao širiti svoju katedru. Već tada sam znala da planira zaposliti i tajnicu. Tada je tvrdio da to nije istina, a danas se pokazalo da jest. Sve ono na što smo tada upozoravali kasnije je planski provedeno.
Sve svoje primjedbe dostavila sam pismeno u službenom mailu kao prilog sjednici Fakultetskog vijeća. Mail sam proslijedila i svim biskupima Splitsko-makarske nadbiskupije jer prethodno obraćanje nadbiskupu Križiću nije imalo nikakva učinka. Na kraju sam zaključila da je najbolje da osobno dođem na sjednicu. Hvala Bogu da sam otišla. Na sjednici je dekan predstavio stvari kao da sam ja kategorički odbila surađivati s njim. To jednostavno nije istina. Postoji moj e-mail u kojem jasno piše da problem nije suradnja s njim, nego način na koji se donose odluke. Ali na kraju je sve prošlo onako kako je i planirao. Sve je izglasano. Nitko nije ni pokušao pružiti otpor, govorilo se u stilu: "Ionako će sve izglasati jer ima većinu" – tvrdi Grgić.
Neki su profesori ponudili da joj prepuste svoja mjesta u povjerenstvima, ali on je to odbio. Njezino isključenje iz svih tijela fakulteta ponovno je problematizirano na sjednici u prosincu.
– U prosincu dekan nije došao na sjednicu. Sjednicu je vodio prodekan za znanost. Pojedini članovi Fakultetskog vijeća rekli su da me ne može tek tako maknuti iz svih povjerenstava i odlučeno je da se treba ispraviti diskriminacija. I ja sam osobno pisala dekanu da je to kažnjivo djelo i pozvala ga da ispravi svoju odluku. Njegov je odgovor bio da će se obratiti biskupima Splitsko-makarske metropolije jer sam i ja njima proslijedila svoj mail sa sjednice Fakultetskoga vijeća. Na moj mail nitko od biskupa nije reagirao, a na njegov mail nadbiskup Križić počeo je neformalno spominjati moj otkaz.
U siječnju je održana nova sjednica i ponovno se raspravljalo o povjerenstvima. Ponovio je da za mene nema promjene i imenovao je drugu osobu u Povjerenstvo za zapošljavanje. Inače, to je povjerenstvo prije imalo pet članova. On je maknuo dva člana i ostavio samo troje ljudi – troje svojih ljudi – da može zaposliti one osobe koje sam odabere – zaključuje.
Facebook status jedan od krimena
U ožujku 2026. godine došlo je vrijeme da časna sestra Grgić ide u reizbor te je 2. ožujka poslala i službeni zahtjev. No, odgovor je izostao. Na sjednici održanoj krajem ožujka o tome se uopće nije raspravljalo.
– Biskup Križić tada je kontaktirao moju poglavaricu i rekao da sam ja problem te da sve uznemiravam. Rekao je da će mi se smilovati i dati mi reizbor na godinu dana, što nije normalna procedura, u reizbor se ide na pet godina ili ga nema. U međuvremenu sam shvatila da je to taktika šireg plana otpuštanja. Postoje i druge osobe koje se uklanja s fakulteta kao nepodobne i loše bi odjeknulo da se svima sada odjednom uruči otkaz. U te druge slučajeve ne želim ulaziti, ja mogu govoriti samo u svoje ime.
Otišla sam tada do biskupa i pitala ga što planira sa mnom, na što mi je on predložio da sama odem s fakulteta jer će mi, kao, biti lakše. Ja sam to kategorički odbila. Rekla sam mu da je to moje poslanje i da bi bilo loše za sam fakultet zbog svih negativnih procesa u tijeku. On je onda počeo navoditi moje krivnje zbog kojih bi trebala otići. Među ostalim, naveo je jednu moju satiričnu Facebook objavu i uzeo je kao kazneno djelo. Uporno je tražio elemente da me osudi, ali nije našao ništa što bi moglo biti razlog otkaza. Na kraju je priznao da je problem u tome što profesor Bodrožić ne može surađivati sa mnom. Rekla sam mu da ja zbog toga ne smijem i neću dati otkaz i neka mi ga on sam dade. On to nije mogao učiniti jer nisam imala krivnje, pa je sljedeći dan poslao dopis fakultetu da mi uskraćuje reizbor i da sklope sa mnom sporazumni raskid ugovora o radu – objašnjava.
Nakon toga odlučila je o svojem slučaju progovoriti na Facebooku. Prvog travnja objavila je status u kojem je navela da joj je Zdenko Križić odlučio dati otkaz kako bi zaštitio Ivana Bodrožića. U kanonskoj opomeni i sama poglavarica navodi da bi sestra Grgić trebala potpisati sporazumni otkaz po želji nadbiskupa.
– Dobila sam poziv na sastanak s Upravom na kojem mi je rečeno da trebam dati otkaz, no ja sam to odbila jer nemam nikakav krimen. Zatražila sam da mi se dâ na uvid biskupov dopis, što je Uprava odbila. Onda sam za sljedeću sjednicu poslala mail Fakultetskom vijeću i navela sve što se dogodilo. Pri slanju maila dobila sam obavijest o zastoju maila, koja je otkrila da je dekan počeo mentorirati moje službene mailove Fakultetskom vijeću, odnosno propuštati samo one koje on želi propustiti. Zatražila sam od tehničara da propusti moj mail ili ću ga ja propustiti u javnost. Tehničar ga je onda propustio, ali to je bio zadnji službeni mail koji sam mogla poslati Fakultetskom vijeću.
Taj je mail imao nekakav učinak jer mi je dekan odlučio poslati nadbiskupov dopis, koji mi je uporno odbijao pokazati. I kad sam ga dobila, shvatila sam zašto. To je papir u kojem praktički ne piše ništa. Nadbiskup u svojem dopisu citira onaj Pravilnik koji sam spominjala na početku, a koji je, po mojem mišljenju, služio tome da se s Fakulteta uklone "problematične" osobe. Dakle, poziva se na Pravilnik prema kojem tvrdi da ima ovlast nekoga ukloniti s fakulteta, ali pritom ne navodi nikakav moj krimen. To je zlouporaba Pravilnika.
Na taj sam dopis nadbiskupa odgovorila i osporila ga kao pravno neutemeljen. Uskraćuje mi reizbor, na što imam zakonsko pravo, i praktički me prisiljava da sama dam otkaz i navodi Pravilnik, ali ne navodi nikakav moj krimen ni konkretan razlog koji bi opravdao njegovu odluku.
Na moje osporavanje tog dopisa, nadbiskup je konačno sastavio svoju optužnicu. O detaljima te optužnice neću zasad govoriti, ali, po mojem mišljenju, time je sam sebe doveo u problem jer je u njoj napisao mnoštvo neistina. Osim toga, taj dopis naslovio je na mene, ali ga nije najprije dostavio meni. Poslao ga je najprije mojim poglavaricama, koje su ga deset dana imale kod sebe, a nisu mi htjele reći da postoji. One su vjerovale da je sve što u njemu piše istina. Na temelju tog dopisa odbile su moj zahtjev za ukidanje kanonske opomene, a ja uopće nisam znala da postoji dokument koji se odnosi na mene i na koji bih trebala imati priliku očitovati se. To je strašno. Kasnije su mi izrekle i drugu kanonsku opomenu i opet navele te njegove optužbe, a da mi uopće nisu dale priliku da me saslušaju. Tada sam odlučila na Facebooku objaviti ‘‘teži dio‘‘ nadbiskupove optužnice, pa neka javnost prosudi – tvrdi naša sugovornica.
‘Teži dio optužnice‘
Jedan od krimena koji se časnoj sestri spočitava jest taj da je na predavanju studentima rekla da je fra Božo Radoš autentični prorok.
– To je, navodno, moj grijeh. I to da sam govorila loše o svojoj redovničkoj zajednici. Glupost. Ja tumačim proroke i pravim suvremene paralele jer studente treba naučiti kako prosuđivati suvremene proročke fenomene u svjetlu starozavjetnog proroštva. U Starom zavjetu postoje određeni kriteriji prema kojima se prepoznaje autentični prorok i studenti ih moraju znati primijeniti na suvremene pojave. Fra Božo Radoš je dobar primjer upravo zato što kod njega postoje stvari koje su dobre, ali nisu nužno sve dobre, kao i kod starozavjetnih proroka, pa je teško procijeniti radi li se o autentičnom proročkom djelovanju. To je bila poanta predavanja. Poanta nije bila proglasiti ga prorokom, nego ga koristiti kao primjer za analizu i raspravu. Isto je i kada studentima govorim o redovničkim karizmama i molitvama. Nije svako djelovanje karizma i nije svaka molitva dobra. Kriva molitva stvara krivo vjerovanje! Proroci su kritizirali karizmatska i molitvena zastranjenja i ja studentima navodim konkretne suvremene primjere kako bi u svjetlu proročke kritike mogli razlučivati što je dobro, a što loše.
To su, navodno, moji krimeni. To su stvari koje mi se stavljaju na teret – kaže nam.
Nakon prve kanonske opomene, drugu kanonsku opomenu od poglavarica sestra je dobila u lipnju ove godine, nakon što je biskupima poslala ono za što kaže da je bio dobronamjerni apel.
– Početkom lipnja organiziran je redovni godišnji susret Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatske redovničke konferencije. Meni se to učinilo odličnom prigodom da biskupima uputim javni apel da se spasi teološko obrazovanje. Tražila sam od njih da interveniraju u sustav, navela sam sve na što sam ranije upozoravala, ali ne i sve što sada vama govorim – kaže.
Ističe da je papa Franjo pokrenuo sinodalni proces, čija je ideja da Crkvom ne upravlja jedna osoba s vrha, nego da smo svi odgovorni za nju i svi moramo dati svoj doprinos, odnosno učiniti ono što možemo sa svoje pozicije.
– Ja to shvaćam vrlo ozbiljno. Mnoge sestre gledaju na biskupe kao na zemaljske bogove koji imaju apsolutnu vlast, ali ja to jednostavno ne mogu. Možda će netko reći da sam zbog toga problematična, ali ja se ne mogu ponašati kao neodgovorna osoba, praviti se da ne vidim što se događa i držati se kao da me se to ne tiče.
Prvo – ja primam plaću od države. Taj fakultet financira država, odnosno građani, a mi smo dužni narodu koji nas financira pružiti kvalitetu. Ne možemo ljudima prodavati priču, a da pritom ne vodimo računa o kvaliteti obrazovanja.
Zašto je važno kako odgajamo nove vjeroučitelje i nove svećenike? Zato što oni poslije odgajaju narod. Ako želite mijenjati društvo nabolje, onda morate početi od obrazovanja svećenika i vjeroučitelja. Treba ih učiti pravoj teologiji, a ne ideologiji.
Svijet je otišao naprijed. Crkva je u mnogim dijelovima svijeta otišla naprijed, a imam dojam da su Hrvati ostali u nekakvom bunkeru. Ne znam kako bih to drukčije rekla. Osjećam da postoji velika razlika između onoga što se danas događa u općoj Crkvi i onoga što se događa u Hrvatskoj. Aktivnosti, odnosno promjene koje je započeo papa Franjo, kod nas se napadaju. To mi je nevjerojatno.
Meni je stalo do Crkve. Nisam časna sestra koja misli da je dovoljno samo u tišini moliti, trpjeti i prikazivati svoje patnje. Za mene to nije smisao. Isus Krist nije završio na križu zato što je šutio i trpio, nego zato što je tri godine govorio. Nije poginuo zato što je šutio, nego zato što je govorio – obrazlaže.
Revolucija
Na kraju je kazala da se u posljednja dva mjeseca na fakultetu dogodila revolucija jer je stigla sudska presuda u korist osobe kojoj je uskraćeno pravo na zaposlenje – dobila je spor na svim sudovima.
– Kako je ne bi morali zaposliti, oni su, po mojem mišljenju, potpuno promijenili ustrojstvo radnih mjesta. Pritom su otvorili tri nova radna mjesta. Njezino staro radno mjesto više ne postoji, ali su otvorena tri nova. Kako ja, kao časna sestra, mogu mirno gledati na to? Ne razumijem kako to itko može dopustiti. Ako takve stvari radi netko izvan Crkve, to je jedna stvar. Ali ne mogu prihvatiti da se to događa u mojoj Crkvi. Ako netko može šutjeti pred tim, neka šuti. Ja to ne mogu. Možda sam idealist, ali upravo zato sam časna sestra, to je dio mojeg životnog poziva – zaključila je svoju ispovijest časna sestra Miljenka Grgić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....