Snage Središnjeg zapovjedništva SAD-a izvele su diskretne, precizne napade na dva objekta u Iraku, stoji u priopćenju američke vojske.
"Udari su bili izravni odgovor na napade na američke i koalicijske snage od strane Irana i skupina koje imaju iransku potporu", dodaje se u priopćenju.
Taktika je to koju je SAD definirao početkom rata na Bliskom istoku utvrđena tekstom koji je 20. studenoga u The Washington Postu objavio predsjednik Joe Biden: "Jasno sam rekao da će Sjedinjene Države učiniti što je potrebno radi obrane američkih trupa i osoblja stacioniranog diljem Bliskog istoka – i više smo puta odgovorili na udare protiv nas." Oslobađanje taokinja i talaca, među kojima ima američkih državljana, zbog toga je visoko na razini prioriteta Washingtona. Takav je pristup differentia specifica kad se promotri američki odnos prema ruskoj agresiji Ukrajine gdje aktivno uključivanje u sukob ne dolazi u obzir.
Niste nam se javili...
Detaljno iznesena američka strategija u oba sukoba u suglasju je s dva glavna aktera u dva najveća trenutna ratna sukoba: Rusija čini sve kako ni na koji način ne bi došlo do napada na neku članicu NATO-a, a mnoge graniče s Ukrajinom. Bilo je napada na ukrajinske luke na Dunavu nakon kojih su na teritoriju Rumunjske pronađeni ostaci ruskih raketa, ali ta je praksa ubrzo prestala.
Kremlj je svjestan da bi ulazak u sukob s našim obrambenim Savezom u ovom trenutku bio koban jer ne posjeduje konvencionalne snage kojima bi parirao. Nuklearni napad, kojim se ruski predsjednik Vladimir Putin retorički poigravao neko vrijeme, više se ne spominje: zbog snažnog protivljenja Beijinga/Pekinga, ali i kraha ukrajinske protuofenzive koji je ruske okupatore, pred zimu, doveo u pozitivan taktički položaj na bojištu. Reuters je prije tjedan dana potvrdio informaciju o kojoj smo spekulirali: Islamska Republika Iran ne želi izravni sukob s SAD-om, dakle izbjegavat će i otvoreni rat s Izraelom.
Ismail Haniyeh, politički lider palestinskog militantnog pokreta Hamas, bio je u Teheranu, vijest je objavljena početkom ovog mjeseca bez stvarnog sadržaja. Izvori iz Teherana i Hamasa kasnije su potvrdili Reutersu da je iranski vrhovni religijski vođa Ali Hamenei lideru palestinskog pokreta rekao da mu nisu najavili napad 7. listopada i da se neće uključiti u rat.
Hamas može računati na političku i moralnu podršku, ali bez izravnog vojnog uplitanja. Istovjetnu je poruku poslao iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amirabdollahian koji je The Financial Timesu potvrdio da ne žele prelijevanje rata. Širenje sukoba predmnijeva uključivanje ostalih iranski posrednih militantnih skupina među kojima je libanonski šijitski pokret Hezbollah dragulj u kruni jer gotovo kontrolira tu strategijski važnu zemlju na obali Mediterana. Napad na Izrael s više strana predstavljao bi sigurnosnu ugrozu zbog koje bi se američke snage mogle uključiti u sukob, što Teheran svakako nastoji izbjeći svjestan da je vojno, ekonomski i politički preslab da bi ušao u taj sraz.
Reuters prenosi da je Hamenei ultimativno zatražio od Haniyeha da ušutka one u palestinskoj skupini koji su javno pozivali Iran i Hezbollah da se punom snagom pridruže borbi protiv Izraela. Izvor vijesti je Hamas kojem se može vjerovati jer se našao ostavljen na milost i nemilost izraelskoj ofenzivi. Reutersova vijest potvrđuje ranije objave da Teheran neće intervenirati u sukob ako ne budu izravno napadnuti njegovi interesi ili građani. Nastavit će se tako razmjena paljbe Izraela i Hezbollaha oko granice pri čemu je poginulo više od 50 pripadnika šijitskog pokreta, ali ni to nije izazvalo eskalaciju.
Trajat će i dalje sporadični napadi na američke baze u Iraku i Siriji, dosad ih je bilo oko 60, ali nije poginuo niti jedan američki vojnik ili građanin, na što će SAD odgovarati kako piše na početku teksta. Teheran smatra da je to više nego dovoljno da se pokaže solidarnost s Hamasom. Saeid Iravani, iranski ambasador u UN-u, reći će 20. studenoga Al-Monitoru da Teheran ne želi poticati bilo kakve regionalne ratove i da će se uključiti u sukob Izraela i Hamasa samo ako njegovi nacionalni sigurnosni interesi budu ugroženi.
U pitanju opstanak režima
Karim Sadjadpour, stručnjak za Iran u istraživačkom centru Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir, smatra da će real politik odigrati ključnu ulogu. "Iran je pokazao četiri desetljeća predanosti borbi protiv Amerike i Izraela bez ulaska u izravan sukob. Revolucionarna ideologija režima temelji se na protivljenju Americi i Izraelu, ali njegovi čelnici nisu samoubojice, žele ostati na vlasti", rekao je Reutersu.
Bilo je i zločestijih komentara drugih stručnjakinja i stručnjaka, primjerice o borbi Irana protiv Izraela do posljednjeg Palestinca. Varijabla koja utječe na jednadžbu bliska je suradnja Rusije i IR Iran.
Moskva i dalje treba vojnu pomoć Teherana, The Wall Street Journal u srijedu piše da je Pentagon, američko Ministarstvo obrane, zabrinut jer Teheran planira Moskvi poslati napredne balističke projektile kratkog dometa koje bi koristili u Ukrajini. Iran je Rusiji već isporučio naoružane besposadne letjelice, navođene zračne bombe i topničke granate, rekli su američki dužnosnici. Ulazak IR Iran u regionalni sukob prekinuo bi dotok oružja Moskvi.
Religijsko vodstvo u Teheranu je zabrinuto da bi ulazak u rat mogao izazvati unutarnje potrese jer bi doveo do pada ionako lošeg životnog standarda, što bi moglo zaprijetiti opstanku režima.
Postoji, nažalost, i caveat, Rusija bi se mogla odlučiti na eskalaciju agresije ako bi došlo do poraza na bojištu: prodor ukrajinske vojske na lijevu obalu rijeke Dnjipro ima potencijala, ali je, realno, teško očekivati skori snažni prodor prema Krimu. Teokrati u IR Iran ne bi mogli nastaviti sjediti i promatrati rat ako bi došlo do izbijanja konflikta na trenutno najosjetljivijoj točki regije – prelijevanja sukoba sa Zapadne obale prema Jordanu.
Ugroza je i dalje ogromna, nadati se da će Izrael što prije vojnu operaciju privesti kraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....