Hoće li se ukinuti zračne luke u Splitu i Zadru, kao što to u četvrtak navodi "regionalni avioportal Zamaaero", citirajući pritom kao izvore "neke ljude" koji su "na sreću, ogromna manjina" – te otvoriti jednu zračnu luku na jednakoj udaljenosti od Zadra i Splita, negdje oko Šibenika?
Koliko je stvar ozbiljna, zasad je teško procijeniti, ali ono što je sigurno jest notorna činjenica da u cijeloj Hrvatskoj teško da postoji osporavaniji projekt od aerodroma – kako se to nekad zvalo, odnosno zračne luke, kako se to danas moderno kaže – "Srce Dalmacije" na Pokrovniku.
Dobrim dijelom su za tu kontroverznost zaslužni jednako tako osporavani lik i djelo njezina glavnog promotora i "spiritus movensa", saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića, koji je redovno visoko plasiran na listama političara o kojima građani imaju negativan dojam, a koji je ideju o "Zračnoj luci Šibenik" uskrisio 2017. godine, jurišajući na tadašnjim lokalnim izborima, kao mladi i nadobudni, tada još oporbeni političar, na HDZ i šibenskog gradonačelnika Željka Burića, kao protukandidat.
Zekanović je te godine potrpao šibenske novinare u dva osobna auta – jedno je vozio on, drugo njegova desna ruka Nenad Samaržija Cincin – i odveo ih "među smričke" na plato Pokrovnika, kamenu zaravan između Šibenika i Drniša, kod Pakova Sela, i tamo se slikao sa slikom koju je sat vremena prije napravio u Photoshopu i isprintao na papiru A4 formata.
Najveći dio javnosti, uključujući tu i novinare te političke stranke, Zekanoviću se rugao, čak i HDZ, koji je u moderno doba prvi krenuo s pričom o aerodromu na Pokrovniku. Početkom devedesetih prvi se "među smrike" nekakvom "Cesnom" ili "Piperom", kao Mister No, spustio Ivica Mudrinić, prvi ministar pomorstva, prometa i veza u netom formiranoj hrvatskoj Vladi, friško pristigao iz Kanade, sa svojim "patentima".
Da bi dokazali svoju ozbiljnost, čak je osnovano i poduzeće, Zračna luka Pokrovnik u izgradnji, koja je dobila i svog v.d. direktora, Igora Malya, koji je kasnije bio i pomoćnik ministru Kalmeti u njegovu megaministarstvu mora, prometa i razvitka. No, unatoč svemu, avioni su na Pokrovnik sletjeli samo triput – onda, tada i nikad više. Uskoro je počeo rat, u kojem je Pokrovnik praktički zaboravljen, sve do pojave Zekanovića, koji je u međuvremenu od žestokog kritičara Plenkovića i HDZ-a postao nezamjenjiva ruka koja mu drži većinu, ne samo u Saboru, nego i u Šibeniku.
A kad je postao dio vladajuće većine, ni Zekanovićevim se idejama nitko više nije smijao, nego su one postale dio službene, državne politike, s rezerviranim novcem u državnom proračunu za njihovo ostvarenje.
Premijer Plenković je u državnom proračunu, nakon 200 tisuća kuna za izradu idejnog rješenja, najprije odobrio pola milijuna eura za početne troškove za dokumentaciju, nakon čega je resorni ministar Oleg Butković pokrenuo osnivanje tvrtke "Srce Dalmacije", u kojoj država ima 55 posto, a ostatak Šibensko-kninska županija s 20 posto udjela, te gradovi Šibenik (udio od osam posto), Knin (četiri posto), Drniš (pet posto), Vodica (šest posto) te Skradin (udio od dva posto).
Oko istog štapa s "ljutim desničarom Zekom" uhvatili se nezavisni Marko Jelić, bivši SDP-ovac Franko Vidović, HDZ-ovci Željko Burić, Branka Juričev Martinčev i gradonačelnici Vodica, Skradina, Drniša – Ante Cukrov Desto, Antonio Brajković, Josip Begonja, te Jelićev nasljednik u Kninu Mario Ćaćić.
Tako je zračna luka Pokrovnik od "na vrbi svirale" u svega nekoliko godina postala de facto projekt od posebnog značenja za Republiku Hrvatsku. U svibnju 2025. godine izabran je i direktor, Josip Skelin, diplomirani inženjer elektrotehnike i dotadašnji šef tehničke službe u Luci Šibenik, kojeg je, nakon registriranja tvrtke na Trgovačkom sudu, čekala izrada financijskog plana i osiguranje sredstava za izradu potrebne dokumentacije i studija, usklađivanje s aktima i prostornim planovima, lokalnim i županijskim.
Trenutno je, kako nam je kazao sam Zekanović, nakon provedenog natječaja, u tijeku izrada studije utjecaja na okoliš, što je na natječaju vrijednom 300 tisuća eura dobila tvrtka "Oikon".
– Istodobno ide i izgradnja meteorološke postaje, za koju je u tijeku proces dobivanja lokacijske dozvole, a radi se i geodezija, za potrebe već spomenute studije – kazao nam je Zekanović, potvrđujući kako projekt nesmetano ide dalje.
Naravno, od same izgradnje zračne luke i slijetanja prvih zrakoplova još smo daleko. Ako sve bude išlo po planu, trebat će godine i deseci milijuna eura investicija, ali to više nisu nedostižne cifre ni neodređeni vremenski okviri, kao dosad.
Jer, priča o šibensko-drniško-kninskom aerodromu na Pokrovniku vrtjela se u lokalnom tisku još od 1975. godine. Kako je zabilježeno u tekstu u Šibenskom listu prije 51 godinu, "na inicijativu tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine i predsjednika Narodne tehnike Šibenik održan je sastanak s najodgovornijim ljudima Šibenika, Drniša i Knina, zatim predstavnika Saveznog sekretarijata za saobraćaj i veze, JNA, Zrakoplovnog saveza SR Hrvatske, Republičkog sekretarijata za narodnu obranu i drugih zainteresiranih".
Kako je istaknuto, "tom je prilikom zaključeno da sve tri općine u svoje programe razvoja stave razvoj zrakoplovstva i izgradnju aerodroma ‘Pokrovnik‘. Nakon toga formiran je poseban zajednički odbor čiji je zadatak bio da obavi pripreme za izgradnju aerodroma. U međuvremenu prikupljene su brojne suglasnosti potrebne za gradnju takvog objekta, sačinjen je idejni projekt aerodroma, riješeni su imovinskopravni odnosi za lokaciju Pokrovnika i, što je izuzetno važno, dobivena je određena suma novca od igara na sreću SR Hrvatske".
Dakle, sve isto ili slično kao i danas, sa Zekanovićem ili bez njega.
Zanimljivo je da i šibenski arheolog Andrija Nakić, iz Tvrđave kulture Šibenik, veli da se ideja o aerodromu na Pokrovniku spominjala još u Kraljevini Jugoslaviji, a u prilog tome dodaje kako možda nije slučajno što se američki avion B-24 Liberator u Drugom svjetskom ratu srušio baš na Pokrovniku, a pogođen je stotinama kilometara daleko od tog mjesta, iznad – Beča?!
– To bi moglo značiti da ga je netko ciljano usmjeravao baš na Pokrovnik, da se pokuša tamo spustiti, pa kad to posadi nije uspjelo, onda su aparat pustili da se razbije, odnosno uništi, a piloti su iskočili padobranom?
Da je na Pokrovniku postojala nekakva improvizirana uzletno-sletna staza, ili barem mogućnosti za nju, svjedoči i činjenica koje se još sjećaju brojni mještani, kako su tadašnje vojne vlasti Werhmachta i NDH angažirale stanovnike Goriša i Brnjice da prave "ćule" na platou Pokrovnika – velike kamene hrpe na udaljenosti od pet do deset metara! Zašto poduzimati ovakve fizičke radove u ratno vrijeme? Pa, upravo zato da onemoguće slijetanje vojnih zrakoplova – prvenstveno britanskih i američkih – savezničke koalicije, što su kao razlog Nakiću navodili sami mještani!
Taj je strah Nijemaca i njihovih saveznika bio najintenzivniji u razdoblju kada se spekuliralo da bi se drugi front u Europi i iskrcavanje angloameričkih snaga moglo dogoditi ne u Normandiji, gdje se i dogodio, nego baš na Jadranu, koji je bio puno pogodniji za veliki amfibijski desant nego nepristupačna atlantska obala. A time i Pokrovnik, koji je mogao poslužiti za padobranski desant, iskrcavanje tehnike, streljiva, ratnog materijala, zaliha, inženjerije i svega što je trebalo savezničkom ratnom stroju. Kao i danas NATO-u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....