Ljubitelji lijepih automobila i oni koji prate inovacije u toj industriji mogli su već pročitati da je prvi švicarski električni automobil predstavljen pretpandemijske 2019. godine na Međunarodnom sajmu automobila u Ženevi.
Prototip sportskog dvosjeda Piëch Mark Zero, koji podsjeća na sportske modele iz doba 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, dizajnirao je drugi Hrvat u svijetu električnih automobila, Rea Stark Rajčić, rođen u Švicarskoj, a njegov poslovni partner Anton Piëch potječe iz svjetski poznate njemačke automobilske obitelji – sin je Ferdinanda Piëcha, bivšeg predsjednika uprave Volkswagena, i praunuk Ferdinanda Porschea, osnivača Porschea.
Lamborghini i Volkswagen
Počevši od prvog pojavljivanja u javnosti, koje su Švicarci s neskrivenim ponosom istaknuli na naslovnici časopisa ženevskog sajma pod nacionalnom zastavom i pod naslovom "Swiss made", traje interes za startup tvrtku koja je za 2024. godinu najavila proizvodnju serijskog modela Piëch GT4, čemu je zasigurno pridonijelo i prezime Piëch, legendarno u automobilskoj industriji. Tvrtku Piëch Automotive, koja ima urede u Zürichu i Münchenu, osnovali su 2016. godine i imaju dvadesetak zaposlenika, a ukupno je oko 200 ljudi uključeno u projekt. O dvojici partnera pisao je i ugledni američki poslovni magazin Forbes.
Pažnju specijaliziranih poslovnih medija Rea Stark Rajčić zaokupio je i u proljeće prošle godine, kad je švicarska Quantum Grupa, u kojoj je također partner, ponudila 7,5 milijardi eura za kupnju Lamborghinija, no vlasnik tog luksuznog automobilskog brenda, Volkswagen Grupa, odbio je ponudu.
Izvan okvira njegove vrlo uspješne karijere, o 38-godišnjem industrijskom dizajneru i kreativnom direktoru tvrtke Piëch Automotive nije se moglo doznati puno, a razgovor koji smo s njim vodili za Slobodnu Dalmaciju prvi je uopće u hrvatskim medijima. Tako je ostalo nepoznato da je, iako je rođen u St. Gallenu, djetinjstvo proveo u Kaštelima, gdje je započeo i školovanje.
– Često se s radošću prisjećam djetinjstva u Hrvatskoj. Tu sam proveo svega nekoliko godina u osnovnoj školi prije nego što smo se odselili. To je vrijeme bilo formativno za mene. Neka od mojih najljepših sjećanja su ona na izlete na selo, prekrasnu divljinu i životinje. Za nas djecu to je bio raj, igrati se i otkrivati, sjediti pokraj vatre i slušati priče odraslih. Također se sjećam ljeta s turističkim gužvama i dugih ljetnih večeri. U ovim sjećanjima vjerojatno ima puno romantiziranja, devedesete nisu uvijek bile lake, ali kao dijete možeš naprosto blokirati one negativne strane – kaže Rajčić, čija se obitelj početkom rata ponovno preselila u Švicarsku, gdje je njegov otac tada igrao nogomet.
Sony i Panasonic
– Sada u Kaštelima živi moj otac, kao i većina moje obitelji s majčine strane; moja baka, ujaci, ujne i rođaci. Nažalost, mnoge iz šire rodbine nisam upoznao, ili sam bio premlad da ih upamtim. Ostali iz moje obitelji, moje sestre, žena i kći, živi u Švicarskoj. Moja je majka književnica, živi u Švicarskoj, Austriji i Hrvatskoj – veli poduzetnik, koji se jednako smatra Hrvatom i Švicarcem, ali i građaninom svijeta.
Nakon što je diplomirao dizajn na GBS-u u St. Gallenu, osnovao je vlastitu tvrtku i surađivao s nizom globalno poznatih brendova oblikujući predmete široke potrošnje, no teško mu je odlučiti se koji bi posebno istaknuo.
– Prilazio sam svakom projektu s jednakom strašću, teško je izdvojiti samo jedan od njih. Gledajući unatrag, vjerojatno je za mene najvažnije bilo vrijeme kad sam radio za japanske klijente, Sony i Panasonic. Najponosniji sam što sam bio dio nevjerojatne ekipe u Nespressu. Nevjerojatno je što smo stvorili s proizvodom, brendom i doživljajem kod korisnika. I danas, nakon deset godina, nasmiješim se kad otvorim njihovu kutiju kapsula u hotelu. Neke od tih stvari dizajnirao sam ja, i čini se da se još drže. To puno govori o kvaliteti dizajna – drži švicarski biznismen koji je, dijeleći istu strast prema automobilima s prijateljem i kumom Antonom Piëchom, tada direktorom medijske agencije, okrenuo karijeru u tom smjeru.
– Anton Piëch i ja godinama smo bili prijatelji prije nego što je tvrtka osnovana. Bili smo na ženevskom International Motor Showu i nismo bili fascinirani prezentacijama današnjih automobila. Vrlo brzo smo završili u sektoru s klasičnim automobilima, gdje je bila potpuno drukčija atmosfera – posjetitelji, uključujući djecu, bili su potpuno oduševljeni tim vozilima. Tu se rodila zamisao da to oduševljenje prenesemo u današnje vrijeme.
Ferrari iz 60-ih
Odmalena volim automobile i nisam oduševljen njihovom evolucijom u posljednjih 20 godina. Nije mi bilo jasno kako je proizvod, unatoč svim tehnološkim napredcima, toliko izgubio onu fascinaciju i postao nekako dosadan. Izazov koji me je gurao bio je kako prenijeti ljepotu, kvalitetu i emociju starih automobila u današnje doba – ali da ne postanu retro! Moj je fokus bio na bezvremenskom dizajnu ikona – objašnjava Rea Stark Rajčić.
Osnivajući startup tvrtku i ciljajući na tržište vrhunskih, luksuznih automobila, partneri su krenuli u svoju poduzetničku avanturu, a dizajner potvrđuje dojmove da je sportski coupe Piëch Mark Zero materijalizacija njegovih interesa za stripove i pop-kulturu.
– Pitanje inspiracije uvijek mi je teško. Mislim da smo svi oblikovani mnogim stvarima i doživljajima koji se više ne mogu odijeliti. Na prezentaciji prototipa u Ženevi jedan je novinar pohvalio dizajn stražnjeg dijela automobila i pozvao se na dizajn Ferrarija 250 GTO iz 60-ih godina. Drugi je novinar rekao da je svima očito da je to maska Iron Mana iz Marvelovih stripova. Za obje sam izjave pomislio: "Da, možda je to bila inspiracija."
Dizajniranje vozila trajalo je oko dvije godine. Htio sam unijeti što je više moguće emocija u dizajn eksterijera, pa sam se odlučio za ponešto dramatičan dizajnerski proces. Potpuno sam preskočio virtualni 3D dizajn i digitalno modeliranje na kompjutoru. Umjesto toga, odmah sam prešao na fizičko modeliranje glinom. To mi je omogućilo bolju kontrolu nad svakim detaljem oblika i površina, ali ovaj način oduzima puno vremena i ne prašta pogreške. Kompjutorski generirani dizajn uvijek izgleda dobro dok se ne izgradi u stvarnom svijetu, pa smo to htjeli izbjeći. Mislim da rezultati govore za sebe – kaže dizajner, koji je za ovaj automobil nagrađen najvišim strukovnim priznanjima u Njemačkoj i Švicarskoj.
Treba nam još novca
Početni kapital od nekoliko desetaka milijuna dolara za razvoj platforme i prototipa osigurali su sami osnivači firme, no s vremenom su se uključili i drugi privatni investitori.
– Podržava nas i jedna od velikih švicarskih banaka, za što smo vrlo zahvalni. Mlade su kompanije uvijek pod pritiskom da održe potreban protok novca. Još uvijek treba investirati oko 250 milijuna dolara dok ne iziđemo na tržište s prvim modelom i ne počnemo ostvarivati dobit. Očekujemo prvi model na tržištu 2024., odnosno za dvije godine. Trenutno je cijela automobilska industrija u teškom razdoblju, ne samo zbog pandemije, nego i zbog globalnog manjka čipova i poluvodiča. Naš tim naporno radi da bi se sve nastavilo po rasporedu.
Na vrhuncu ćemo proizvoditi oko 7500 vozila godišnje.
Naš je cilj jasno postavljen: visoko profitabilna, mala i agilna kompanija za visoko emocionalne i tehnološki napredne proizvode. Želimo omogućiti proboj novim tehnologijama kroz izvrstan proizvod. Naša patentirana modularna platforma spremna je za razne nove tehnologije, što nam omogućava da brzo reagiramo na potrebe tržišta u budućnosti. To mogu biti sintetička goriva, vodik ili njihovi hibridi. Naši prvi modeli bit će u potpunosti električni, s jedinstvenom stavkom, našom baterijom s brzim napajanjem. Naš business model baziran je na kratkim razvojnim ciklusima i brzoj integraciji. Tu se možemo izdvojiti od ostalih velikih proizvođača – govori nam o planovima za budućnost Rea Stark Rajčić, odbacujući mogućnost da bi neuspjeh oko kupovanja automobilskog brenda Lamborghini mogao utjecati na njihovo ostvarenje.
– Quantumovu ponudu Lamborghiniju treba promatrati odvojeno od Piëcha. Moji partneri u Quantumu i ja htjeli smo izvanrednom brendu ponuditi priliku da se tehnološki dokaže na tržištu vozila high-end performansi. Malim proizvođačima zna biti teško razvijati brend u okolišu velike korporacije, ponekad su zaglavljeni u tim strukturama i moraju dijeliti tehnologije dizajnirane za masovne proizvode. U slučaju Lamborghinija vidjeli smo priliku i uskočili, međutim, ponuda se nije poklapala s interesima roditeljske kompanije. Uvijek tražimo kompanije u ovom sektoru koje nude sinergije i koje, po našem mišljenju, imaju velik potencijal. Lamborghini je bio jedan takav slučaj – objašnjava.
Lista čekanja
No, imaju li ti planovi u vidu neka ulaganja u domovinu vaših roditelja, Hrvatsku?
– Zapravo smo već bacili oko na Hrvatsku. Vjerujem da ona ima puno potencijala u smislu talenta. Način razmišljanja, pragmatično rješavanje problema i posljedične inovacije su jedinstveni. Naravno, i moja bi osobna želja bila pridonijeti nešto ekonomskom razvoju države. Razmišljali smo o otvaranju svojevrsnog centra za dizajnerski i tehnološki razvoj u Splitu. Vidjet ćemo što donosi budućnost.
A ima li Hrvata među potencijalnim kupcima vašeg automobila?
– Odlučili smo da nećemo još uzimati prednarudžbe, ali imamo listu čekanja. Po njoj smo već rasprodani za prvu godinu. Da, tri potencijalna kupca su iz Hrvatske. Cijena našeg prvog vozila, klasičnog sportskog dvosjeda, bit će oko 200 tisuća eura.
Vinski podrum
Koliko često boravite u Hrvatskoj?
– Nemam često priliku posjećivati rodbinu. Često sam na poslovnom putu i, kad imam nekoliko dana na raspolaganju, ne želim žuriti na idući avion. Bio sam na rođakovu vjenčanju prije nekoliko mjeseci, pa sam posjetio oca i vratio se natrag, sve u 36 sati. Trudim se otputovati u Hrvatsku barem svake druge godine, obično ljeti. Važno mi je da mi kći zna gdje su joj korijeni.
Moji žena i kći vole Hrvatsku! Hrana, more i krajobraz oduzimaju dah! Nažalost, kći slabo razumije hrvatski, moja majka razgovara s njom na hrvatskom s vremena na vrijeme. Kod kuće govorim engleski sa ženom i njemački s kćeri. Njih dvije zajedno govore ruski, u školi uči francuski – sve skupa malo komplicirano. Trudim se uključiti i hrvatski dok je još mlada.
Osim Kaštela, volim posjetiti Dubrovnik, te otoke Korčulu, Vis i Hvar. Posebice mi je draga Korčula, zbog tamošnjih vina koje volim. Imam i svoj vinski podrum. Moj je djed pravio vino kod kuće, odrastao sam takoreći s vinogradom iza kuće. Ti mirisi i okusi ostanu u podsvijesti, mislim da odatle dolazi moja strast prema vinu. Hrvatska, naravno, ima odlične uvjete za vinogradarstvo i jedinstvene stare sorte. Mislim da još ima mnogo potencijala i da svijet ima još puno toga čuti o Hrvatskoj kao državi vina. To je, naravno, bitan faktor za turizam. Htio bih da se Hrvatska razvija više u smjeru kvalitete, a ne kvantitete. Uvjeti su za to i više nego dobri.
Snimke: Steffen Jahn i Piëch Automotive
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....