Najavom antiinflacijskih mjera, a zapravo ponovnim dizanjem poreza svima koji raspolažu viškom (stambenih) kvadrata, Vlada je jasno dala do znanja da je era ulaganja u nekretnine – završila.
Plaćati PDV kod kupovine stana ili zemljišta, materijala i radova za kuću, da bi vas, stavite li je u funkciju zarade ponovno dočekali porezi, koji će, očito je, biti sve veći i veći, nema smisla. To je, definitivno, propala stvar.
Naime, na ovaj će se način, suprotno tezi o hlađenju usijanog hrvatskog gospodarstva, "smrznuti” tržište nekretnina, što će, prvi put od samostalnosti, građane nukati na ulaganje u posao, a ne u "ciglu i beton”. Znači, umjesto u nešto čvrsto, konkretno, dugotrajno, građani s viškom kapitala investirat će u posao, nositi se s rizicima i mijenama tržišta ili će im novac propadati u bankama i u čarapama. Žderat će ga inflacija, koja se ne smanjuje.
Ulaganje u rad, a ne kapital, mantra je koju duže vrijeme ponavljaju i u HUP-u, a od 1. siječnja 2027., i provođenja viših stopa poreza, tako će definitivno i biti, naročito kad sazrije vrijeme za oporezivanje i one jedine nekretnine u kojoj stanujete, a nismo daleko od tog scenarija.
O tržištu nekretnina prosječan građanin Hrvatske, s obzirom na toliko medijski eksploatiranu temu, sigurno nešto zna, a o investiranju u posao, malo i ništa.
Kako "uskočiti” u već postojeći biznis? Kako na godišnjoj razini dobiti ono što ste, recimo, planirali prihodovati od najamnine ili turističke rente, jer se komercijalizacija nekretnina više neće isplatiti?
– Uz ulaganje u investicijsku imovinu, sve više je na djelu i kupnja udjela ili cijele tvrtke koja već postoji na tržištu. Tu je prije svega bitno angažirati verziranog konzultanta koji će vam napraviti, da tako kažem, "CT tvrtke”, upoznati vas detaljno s njenim organizacijskim "živčanim" sustavom i financijskim "krvotokom", te ukupnim poslovnim modelom. O tome kakvu firmu kupujete, govori njena organizacijska struktura i poslovni model, zatim pregled kupaca, dobavljača i zaduženja, eventualnih sudskih sporova, zapravo, kompletnog poslovanja – kaže ekonomski analitičar Ivica Žuro, koji napominje da je kod kupovine tvrtki koje već posluju, bitno radi li ona samo s jednim klijentom ili njih više.
Investiranje u posao
– Osim u specifičnim branšama, posao ne smije biti posve ovisan o jednom naručitelju, jednom dobavljaču, jer ako se njega izgubi, sve je gotovo. Dalje; važno je znati kako se vodi poduzeće, identificirati mogućnosti za napredak. Generira li tvrtka solidan i stalan pritok novca i je li u tom smislu perspektivna ili nije? Ujedno nije isto radi li tvrtka na nekom zrelom tržištu ili onom koje raste, buja – kaže Žuro.
E, sad i ovdje uključite "možđane”. Oni koji su kupovali stanove za par stotina tisuća eura, računajući na najamninu ili prihode od turizma, taj bi novac ubuduće trebali investirati u posao, jer se zbog poreza na imovinu, ponavljamo, u nekretnine više neće isplatiti ulagati uopće ili će biti puno manje isplativo nego što je to bio slučaj.
Gdje onda oploditi ušteđeni novac ili bankovni kredit?
– Među najperspektivnijim granama su usluge, logistika i distribucija, a sve zbog razvoja prometne infrastrukture u nas i u svijetu. Transport je zato danas vrlo važan. U digitalnoj eri sve vrste roba i usluge kolaju brže nego ikada – veli naš sugovornik.
Zašto se više isplati kupiti već uhodanu tvrtku, umjesto osnivanja nove. Nekog start up-a?
– Apsolutno je puno bolje kupiti već uhodanu firmu. Već na početku uštedjet ćete što se samog njenog razvoja tiče. Ne radi se tu samo o novcu, tako dobivate i na vremenu. Umjesto puste papirologije, traženja klijenata, marketinga, planiranja, kadrova..., kod kupovine uhodane firme odmah se bavite core biznisom, preskočili ste toliko koraka. Ako postoji poduzeće koje već ima dobre rezultate, a da mu je cijena i nešto viša nego što vam se čini realnim, razmotrite je, nećete pogriješiti – veli Žuro.
U svakoj tvrtki postoji prostor za poboljšanje njenog poslovanja. Uz dobre konzultante, koji će uočiti tu priliku, može se ostvariti financijski napredak u odnosu na dotadašnje poslovanje. Kako procijeniti pravu vrijednost tvrtke koja se kupuje? Kod stanova i kuća to se čini lakšim jer je lokacija glavni kriterij, zatim kvaliteta gradnje, komunalna infrastruktura, sigurnost življenja...
– Isto je i s firmama. Radi se kompleksnim multiplikacijskim faktorima. Ispituje se bonitet poduzeća, kako ono stoji na domaćem i/ili internacionalnom tržištu i koliko je dotadašnji vlasnik profitirao od tog posla. To je vrlo važno. Nisu tu, naime, u pitanju samo plaće i dobit, nego cijeli mozaik sastavljen od niza sastavnica. Iskusan konzultant itekako vrijedi, ne samo kad investirate u nekretnine, nego i u posao.
U praksi sam imao situaciju kad je tvrtka kupac značajno spustila cijenu ciljanog poduzeća nakon što smo podrobno analizirali poslovanje, identificirali gdje prodavatelj ne stoji dobro, odnosno gubi novac zbog neadekvatne organizacije poslovnog procesa, što je kupcu tvrtke poslužilo za kupnju uz značajan diskont – veli Žuro.
Velika zarada
Tko najčešće prodaje tvrtke? Od koga kupiti biznis?
– Najčešće se radi o ljudima čija djeca ili nasljednici nemaju afiniteta nastaviti taj posao. Dogodi se da se nemaju na koga osloniti kad je postojeći kadar u pitanju pa prodaju dugogodišnji uhodani posao. Tržište tvrtki u nas je novost, u začetku je, dok vani, naravno, odavno postoji. Kod nas se kupovinama tvrtki više bave agencije, nego to čine sami pojedinci. Poslovni savjetnici imaju svoje mreže, portfelje tvrtki za koje se znaju da se prodaju i da bi se za njih moglo lako pronaći kupca.
A tko su prodavatelji?
– Ljudi kod kojih u jednom trenutku dođe do zasićenja, zato se jednostavno žele riješiti posla, unovčiti ga. Danas, primjerice, fondovi ulaze u lance prehrambene robe jer tu vide perspektivu, pa u pet do deset godina planiraju zaraditi pet do dvanaest puta više od uloženog! Zašto sam spomenuo prehrambenu industriju, zato jer je uvijek dobro ulagati u ono bez čega se ne može: hranu, energente, prijevoz... Morate jesti, odijevati se i stanovati. U svakoj krizi takva poduzeća ne da propadnu, nego još i profitiraju. Također, u Hrvatskoj su to svakako i prijevozničke tvrtke, jer je tržište perspektivno zbog razvoja luka i prometnica, koje su sada nedovoljno iskorištene. Luka Kopar ili Trst primaju veće količine robe od naših luka, a ta razlika se treba smanjiti. U Europi se vodi "rat” između sjevernih i mediteranskih luka, preko kojih će od njih ulaziti roba na bogato srednjoeuropsko tržište. Za sada su Hambrug, Antwepen, Gdanjsk..., u prednosti nad Trstom, Napuljem, Patrasom, Koperom... Tu se situacija može promijeniti i eto šanse za ulagače – veli ekonomski analitičar Žuro, i ističe da definitivno dolazi vrijeme za ulaganje u biznis, posebno u postojeće tvrtke.
– No treba imati na umu da u Hrvatskoj prevladavaju mikro i mala poduzeća. Što se tiče srednjih poduzeća, a pogotovo velikih koja izlaze na burzu, ona su najperspektivnija jer emitiraju svoje vrijednosne papire, što znači da ne morate biti većinski vlasnik, već računati samo na prihode od dividende. Negdje kamate idu i do osam posto godišnje, jer se radi o tvrtkama koje se imaju namjeru širiti, a poslovne banke ne žele preuzeti rizik, pa se oslanjaju na investitore koji ulažu u njihove obveznice. Taj je model danas vrlo popularan – kaže Žuro.
Je li nužno da se onaj koji kupuje tvrtku, razumije u taj posao, bude te struke?
– Poželjno je, ali ovisi od slučaja do slučaja. Pitanje je želite li biti isključivo vlasnik firme ili i menadžer, ili će
te tu ulogu prepustiti nekome tko zna posao.
Kod velikih firmi, čiji prihodi prelaze deset milijuna eura ili više, vlasnik izlazi iz operativnog poslovanja. Za njega rade menadžeri čija izvješća amenuje Nadzorni odbor, a njihove plaće ovise o rezultatima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....