Rakete S-300 izvojevale su vjerojatno prvu pobjedu Vojno-redarstvene operacije "Oluja" - onu propagandnu.
Samo nekoliko tjedana ranije, vođa pobunjenih Srba Milan Martić pohvalio se raketiranjem Zagreba, osvetom za operaciju "Bljesak" u kojoj je oslobođeno 500 četvornih kilometara. Na pregovaračkom stolu je bio plan Z-4, no Milan Martić i srbijanski predsjednik Slobodan Milošević još su se osjećali dovoljno moćnima da ne pristanu na kompromis, na državu u državi.
Da su koristili logiku nazivlja, shvatili bi da nakon "Bljeska" slijedi "Oluja", ali su valjda računali da će u tom slučaju Vojska Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) to riješiti protuudarom. Međutim, kad je na vojnoj paradi, 30. svibnja 1995., Jarunom prošla MAN-ova "labudica" s četiri raketna silosa tada modernog sustava S-300, vojni stručnjaci iz cijelog svijeta su se - zagrcnuli.
Bilo je to prvi put da je ovaj raketni sustav viđen izvan granica bivšeg Sovjetskog Saveza. Bilo je kristalno jasno da je vojna nadmoć od tog trenutka prešla na hrvatsku stranu.
Da piloti s Batajnice neće moći tek tako "kresnuti" avion, riješiti problem s nekoliko bombi i vratiti se živi i zdravi na marendu. S-300 je u to vrijeme bio naprosto strašan borbeni sustav. Do 1991. su ga, uz SSSR, imale još samo tri države - Istočna Njemačka, Bugarska i Čehoslovačka. Nakon raspada ČSSR-a, taj je sustav pripao Slovačkoj, pa su ga Bugarska i Slovačka koristile sve do prošle godine kad su ga donirali Ukrajini. Tek godinama nakon Hrvatske, nabavile su ga Kina (S-300PMU/PMU-1, PMU-2), Grčka (S-300PMU-1), Vijetnam (S-300PMU-1), Indija (S-300VM), Venezuela (S-300VM) i Egipat (S-300VM), a Siriji nije isporučen, nego su ga Rusi postavili u svoje vojne baze u Tartu i okolici Hame.
Dolenčić: I ja bih to volio znati!
Srbija je pobjesnila! Još 1982., Rusi su predstavnicima RViPVO JNA prikazali funkcioniranje sustava S-300PT. Čak je, navodno, bio ponuđen na prodaju 1986., ali iz nekog razloga do toga nije došlo. Do današnjeg dana ne mogu Rusiji doista oprostiti što im braća nisu dala sustav koji bi ih obranio od "ničim izazvane NATO agresije". Godinama kasnije pokušavala je kupiti prestižni raketni sustav, a sve što je Aleksandar Vučić 2015., dakle 20 godina kasnije, dobio od zamjenika ruskog premijera Dimitrija Rogozina bila je - maketa za radni stol. Takva se na AliExpressu može nabaviti za 5 eura!
Je li "puška" kojom je Hrvatska prijetila s Jaruna bila puna ili prazna, danas je svejedno. Pa ipak, do danas nije raspravljeno je li se radio o atrapi, maketi sustava u prirodnoj veličini ili pravim raketnim silosima.
- Ja vam to doista ne znam. Znam samo da se nismo tome smjeli ni približiti - rekao nam je Krešo Dolenčić koji je režirao povijesni mimohod hrvatskih oružanih snaga. I danas je na njega ponosan:
- Mene još od tada zanima je li to bilo pravo ili nije i mislim da nikada nećemo doznati. Ali svakako je taj mimohod učinio ono za što je bio napravljen, a to je da se suprotna strana doista preplaši - kazao je jedan od najvećih hrvatskih kazališnih redatelja. Tada nitko nije vodio računa o detaljima, ali na slikama je vidljivo da su Jarunom prošli tek silosi ukrcani na prikolicu kakvom se inače prevozi teška vojna oprema. Nije to bio lanser, nije bio pratećih vozila s radarima, sustavom za navođenje, a Vojska Jugoslavije nije imala volje provjeravati.
Kremlj se ogradio: ‘Nemamo veze s tim!‘
Medijske špekluacije o ruskoj isporuci modernog borbenog sustava trajale su godinama pa je kremaljska glasnogovornica Maria Zakharova u travnju 2017. rekla:
- Primijetili smo da je nekoliko balkanskih medija objavilo članke o navodnim isporukama ruskog oružja, uključujući protuzračne sustave S-300, Hrvatskoj tijekom sukoba 1991.-1995. Ova informacija, predstavljena na lukav način, implicira da je Rusija odigrala nezdravu ulogu u ovoj situaciji. Svoj smo odgovor objavili u odgovarajućem odjeljku. Podsjećam da smo prije mjesec dana pokrenuli rubriku koja otkriva lažnjake, kako bismo suzbili širenje lažnih informacija. Još jednom ističemo da smo dosljedno ispunjavali svoje međunarodno-pravne obveze vezane uz embargo UN-a na izvoz oružja zaraćenim stranama tijekom jugoslavenske krize 1991.-1995. U tom razdoblju velika količina oružja, streljiva i opreme sovjetske proizvodnje bila je prisutna u zemljama srednje i istočne Europe, kao i u bivšim sovjetskim republikama. Ovo nije tajna. Poznato je da su to hrvatski kriminalci iskoristili za opskrbu Zagreba. Ruska Federacija nije imala nikakve veze s tim transakcijama.
Domet od Splita do Sarajeva
Štoviše, cilj propagandne kampanje koja se temelji na zlonamjernim spekulacijama oko ovog lažnjaka je savršeno jasan: naštetiti suradnji Rusije s prijateljskim balkanskim državama i zakomplicirati suradnju s našim partnerima, posebice sa Srbijom. Ponavljam: pratit ćemo ove članke i na njih promptno odgovoriti.
Razvoj raketnog sustava S-300 kretao se u dva pravca. Grana razvoja koja nosi NATO oznaku SA-10A "Grumble" napravljena ja za PZO dugog dometa, dok je SA-12 "Gladiator/Giant" razvijen u sasvim drugom konstrukcijskom uredu za kopnenu vojsku i borbu protiv balističkih raketa. Iz njega je kasnije razvijen S-400.
Lanser S-300 nosi četiri rakete dometa 25 do 150 km (kasniji sustav S-400 gađa ciljeve na 400 kilometara). Pokriva, dakle, zračni prostor od Splita pa do Sarajeva ili Dubrovnika. Sustav se sastoji od zapovjednog vozila, lansera, vozila s ciljnikom i radarom dugog dometa te niza logističkih vozila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....